Video
Na Gradini kod Berana vidi se koliko takav sistem može da promijeni rezultat tendera.
Konzorcijum na čelu sa beranskim Gold Gradingom, uz pet kompanija iz Srbije i Institut za geologiju i rudarstvo, pobijedio je iako je drugoplasirana ponuda predviđala gotovo dvostruko veću godišnju proizvodnju. Razlika u stalnom dijelu koncesione naknade između te dvije ponude za 29 godina iznosi gotovo 5,8 miliona eura – novca od kojeg najveći dio pripada Opštini Berane.
Ako je u prvom dijelu priče matematika djelovala komplikovano, Gradina je svodi na dvije cifre: 203.188,50 eura i 402.670,56 eura.
To su iznosi stalnog dijela godišnje koncesione naknade koji proizlaze iz dvije najbolje rangirane ponude za isti kamenolom. Pobijedila je ona prva.
GOLD GRADING NA ČELU, JOŠ ŠEST ČLANOVA KONZORCIJUMA
Ministarstvo energetike i rudarstva je 7. avgusta za najpovoljnijeg ponuđača izabralo konzorcijum EGPDGI sa 90,09 bodova.
Nosilac konzorcijuma je Gold Grading iz Berana. Uz njega su Put-Invest Novi Sad, DECO Vrnjačka Banja, Goša Montaža Inženjering Beograd, Goša Montaža Beograd, Institut za geologiju i rudarstvo iz Podgorice i ENEL PS iz Novog Beograda. Sedam članova ukupno – od čega pet kompanija iz Srbije.
Drugoplasirana ponuda dobila je 72,70 bodova, ali sama rang-lista ne govori ono što je za građane najvažnije.
Obje najbolje ponude nudile su isti procenat za obračun koncesione naknade – devet odsto. Tu, dakle, nije bilo nikakve razlike.
Ali je pobjednički konzorcijum ponudio godišnju proizvodnju od 87.000 kubnih metara, dok je drugoplasirana ponuda predviđala 172.413 kubika – gotovo dvostruko više. Po formuli tendera to pravi ogromnu razliku i u stalnom dijelu godišnje naknade.
Kod pobjedničke ponude ona iznosi 203.188,50 eura, a kod drugoplasirane 402.670,56 eura. Razlika je 199.482,06 eura godišnje.
I sada dolazimo do pitanja zbog kojeg ovo nije priča o tome ko je izgubio tender, već o tome šta od njega dobijaju država i Opština Berane.
Za 29 godina ponuđeni stalni dio pobjedničke ponude iznosi oko 5,89 miliona eura, a drugoplasirane oko 11,68 miliona. Razlika je 5.784.979,78 eura.
Dakle, izabrana ponuda predviđa gotovo 5,8 miliona eura manje stalne koncesione naknade tokom 29 godina od drugoplasirane.
BERANE BI NOSILO NAJVEĆI DIO RAZLIKE
Po važećem Zakonu o finansiranju lokalne samouprave, opštini pripada 70 odsto prihoda od koncesionih naknada za prirodna bogatstva na njenoj teritoriji.
Kada se taj odnos primijeni na razliku između dvije ponude, približno 4,05 miliona eura odnosi se na dio koji bi pripao Opštini Berane, a oko 1,74 miliona na državni budžet.
Zato ova priča nema veze sa zaštitom bilo kojeg privatnog ponuđača.
Pitanje je zašto je sistem doveo do toga da pobijedi ponuda sa skoro 200.000 eura manjim stalnim godišnjim prihodom za javne budžete.
Na kriterijumu proizvodnje razlika se vidi odmah.
Drugoplasirana ponuda dobija maksimalnih 20 bodova, dok EGPDGI dobija 10,09.
To je gotovo deset bodova prednosti za drugoplasiranog. Ali onda počinje sabiranje finansijske snage konzorcijuma.
Na prosječnom bruto prihodu EGPDGI dobija svih 15 bodova, dok drugoplasirani dobija 8,59. Na prosječnom profitu pobjednički konzorcijum ponovo uzima maksimalnih 15 bodova, dok drugoplasirani dobija svega 1,78.
Razlika se zatim dodatno pravi kroz reference. I gotovo dvostruko veća ponuđena proizvodnja više nije dovoljna. Tu u stvarnom tenderu vidimo ono što smo u prvom nastavku objasnili hipotetički. Jedna ponuda može državi ponuditi više kroz proizvodnju i stalni dio naknade, ali se sa druge strane može naći zbir finansija i referenci više članova konzorcijuma.
PET FIRMI IZ SRBIJE, ALI JESU LI TO ZAISTA PET RAZLIČITIH POSLOVNIH SNAGA?
Na prvi pogled, odgovor djeluje jednostavno. Gold Grading iz Berana predvodi konzorcijum u kojem je pet kompanija iz Srbije i jedna podgorička institucija.
Međutim, Standard je provjerio vlasničku strukturu tih pet srpskih društava i tu priča dobija novu dimenziju. Put-Invest, DECO, Goša Montaža Inženjering, Goša Montaža i ENEL PS nijesu pet potpuno poslovno nepovezanih kompanija. Između njih postoje direktne vlasničke i upravljačke veze, a značajan dio mreže vodi prema Goranu Dediću i njegovoj kompaniji Frotingam.
Još je zanimljivije što su se četiri od tih pet kompanija samo nekoliko sedmica ranije našle zajedno u pobjedničkom konzorcijumu na još jednom crnogorskom kamenolomu – Možuri kod Bara. Tamo su dvije glavne ponude nudile isti procenat naknade i potpuno istu proizvodnju. Pobjednik je dobio 100 bodova, a drugoplasirani 74,09.
Razliku su ponovo napravili prihodi, profit i reference.
Preporučeno
U TREĆEM NASTAVKU: Ko su kompanije iz Srbije, kako su vlasnički povezane i kako se ista poslovna mreža pojavljuje na dva pobjednička tendera za crnogorske kamenolome.
