Dvije i po godine kasnije predmet je još u fazi izviđaja, tužilačka odluka nije donesena, a nije poznato ni da li je za svaki nestali predmet utvrđeno kada je posljednji put pouzdano evidentiran.

Dokumentacija koju je Pobjeda pribavila na osnovu Zakona o slobodnom pristupu informacijama, a posredstvom MANS-ove aplikacije „Pitajte institucije“, pokazuje da nestanak nije otkriven tokom redovne, nesmetane muzejske kontrole. Narodni muzej godinama je pokušavao da sprovede reviziju zbirke, ali Mitropolija crnogorsko-primorska nije dozvoljavala da se predmeti tretiraju kao dio muzejskog fonda koji podliježe reviziji. Predstavnici Mitropolije uslovljavali su reviziju odricanjem Narodnog muzeja od vlasništva, tražeći i da predmeti budu izbrisani iz njegovih inventarnih knjiga. Kada je pregled konačno obavljen, nakon novih zahtjeva Muzeja i odobrenja Uprave za zaštitu kulturnih dobara, utvrđeni su nestanci, ali i loše stanje značajnog dijela sačuvanih predmeta.

„Na dalje čuvanje“

Zbirka je u Cetinjski manastir dospjela 4. juna 1946. godine, a odluku o njenom prenosu donijelo je tadašnje Ministarstvo prosvjete na prijedlog Komisije za preuređenje muzeja. Dokument o primopredaji ne govori o prenosu vlasništva. U zapisniku piše da je riječ o crkvenim predmetima koji su se do tada čuvali u Državnom muzeju „kao muzejska svojina“. Od ukupno 101 inventarske jedinice iz Rubrike X Glavnog inventara, Manastiru je predato 96, dok je pet ikona ostalo u Muzeju. Predmeti su dati „na dalje čuvanje“. Broj 96 ne predstavlja nužno isti broj predmeta, jer se pod pojedinim inventarskim brojevima nalazilo više predmeta. Elaborat o revalorizaciji zbirke navodi da je spisak od 96 inventarskih jedinica sadržao najmanje 106 pojedinačnih predmeta. Čitava zbirka je, prema dokumentaciji o njenoj pravnoj zaštiti, brojala 115 predmeta – pet ikona u Muzeju kralja Nikole i najmanje 110 crkvenih utvari koje su bile ustupljene Manastirskoj riznici.

Rješenjem iz januara 1962. zbirka je kao cjelina uvedena u Registar pokretnih spomenika kulture. U rubrici „vlasnik“ upisan je Državni muzej, dok u obrazloženju stoji da se „Zbirka crkvenih stvari, svojina Državnog muzeja iz Cetinja“, zbog umjetničke vrijednosti stavlja pod zaštitu zakona. Da Muzej predaju nije smatrao odricanjem od vlasništva potvrđuje i dopis koji je Državni muzej 4. decembra 1966. uputio Upravi Cetinjskog manastira. Muzej u tom dokumentu navodi da je i dalje vlasnik ustupljenih predmeta, da ima pravo da kontroliše kako se čuvaju i da ih može uzeti natrag ukoliko ne bude zadovoljan njihovim stručnim održavanjem. Uprkos tome, pitanja vlasništva i prava na reviziju decenijama kasnije postala su glavna prepreka kontroli zbirke.

Zabranjen pristup

Problem sa pristupom postojao je mnogo prije pokušaja revizije iz 2019. godine. Stručni tim Uprave za zaštitu kulturnih dobara je tokom revalorizacije, sprovedene od aprila 2013. do juna 2014, mogao da obradi samo sedam predmeta iz zbirke: pet ikona u Muzeju kralja Nikole, arhijerejsku štaku Petra II Petrovića Njegoša u Njegoševom muzeju i mitru – krunu Svetog Petra u Manastirskoj riznici. U Elaboratu je navedeno da tim nije bio u mogućnosti da izvrši vizuelnu prospekciju preostalih predmeta jer nije dobio odobrenje Mitropolije. Tako je revalorizacija kulturnog dobra koje je prema dokumentaciji brojalo 115 predmeta završena neposrednim pregledom svega sedam.

Nova komisija Narodnog muzeja pokušala je 2019. godine da sprovede reviziju muzejskog materijala. Iz zapisnika od 23. oktobra vidi se da je Muzej tokom te godine Mitropoliji uputio više zahtjeva. Mitropolija je u julu 2019. odgovorila da komisija može obaviti reviziju u oktobru, uz prisustvo predstavnika Cetinjskog manastira i potpisivanje zapisnika. Međutim, prema zapisniku Muzeja, iguman Cetinjskog manastira, episkop Metodije, u telefonskom razgovoru u prisustvu inspektora za kulturnu baštinu Veselina Krstićevića saopštio je da reviziju ne može dozvoliti jer se sa tim ne slaže mitropolit Amfilohije. Kao uslov je, prema istom dokumentu, navedeno da Narodni muzej prethodno mora da se odrekne vlasništva nad predmetima ustupljenim Manastirskoj riznici 1946. godine.

Sastanak predstavnika dvije institucije održan je 6. novembra 2019. u Cetinjskom manastiru. Predstavnici Muzeja objašnjavali su da cilj revizije nije rješavanje vlasničkog spora, već kontrola fonda evidentiranog u inventarnim knjigama Narodnog muzeja. Zanimljivo je da je jedan od predstavnika Mitropolije bio i Jovan Markuš koji je insistirao na tome da Muzej ima pravo na stručni uvid, ali ne i na reviziju predmeta za koje je smatrao da mu ne pripadaju. Nakon što je priložio dokument iz 1964. godine, zatražio je da eksponati iz Riznice budu izbrisani iz inventarnih knjiga Narodnog muzeja. Na sastanku je potvrđeno da se predmeti nalaze u Cetinjskom manastiru, te da će Mitropolija dozvoliti samo stručni nadzor, ne i njihovo tretiranje kao predmeta revizije muzejskog materijala. Muzej se Mitropoliji ponovo obraćao u martu i junu 2021, tražeći pregled i evidentiranje zbirke, ali odgovora nije bilo.

Loše stanje

Novi zahtjev Mitropoliji upućen je u oktobru 2022. godine, nakon što je Narodni muzej pribavio odobrenje Uprave za zaštitu kulturnih dobara. Vizuelni pregled predmeta obavljen je od 27. decembra 2022. do 8. marta 2023. Konzervatorka Narodnog muzeja pregledala je 75 predmeta: 33 su bila u dobrom, 16 u prihvatljivom, a 26 u lošem stanju. U izvještaju je navedeno da su predmeti izloženi u Manastirskoj riznici uglavnom dobro očuvani, dok su oni koji su se nalazili u depou ili su korišćeni tokom vjerskih obreda bili pretežno u prihvatljivom ili lošem stanju. Za pojedine ikone konstatovana su teška oštećenja bojenog sloja, tragovi gorenja, korozija, crvotočina, polomljeni ramovi i djelovi koji nedostaju. Za jednu ikonu Spasitelja navedeno je da je gorjela i da je lik sveca uništen do neprepoznatljivosti, dok je za pojedine druge predmete utvrđeno da su vjerovatno oštećeni zbog blizine izvora toplote. Konzervatorka je preporučila hitne konzervatorsko-restauratorske mjere i izričito navela da pregledani predmeti, kao kulturna dobra, „nikako ne bi smjeli biti korišćeni prilikom vjerskog obreda“. No, u ništa boljem stanju tokom revalorizacije 2014. godine nije zatečen ni mali dio zbirke koji se čuva u Narodnom muzeju pa je, između ostalog, konstatovano da fali i krst sa Njegoševe arhijerejske štake.

Radna grupa u julu 2023. prvobitno nije imala uvid u 18 inventarskih jedinica. Narodni muzej je nakon toga od Mitropolije zatražio da pronađe i pokaže te predmete. Mitropolija je u decembru odgovorila da je pronašla kovšik za toplotu i tri ikone – Presvete Bogorodice, Svetog Nikole i još jednu od sedam uokvirenih ikona Svetog Vasilija Ostroškog. Nakon dodatnog pregleda Muzej je sastavio konačan spisak i u februaru 2024. podnio krivičnu prijavu. U prijavi je precizirano da nedostaje 15 predmeta čiji nestanak ranije nije bio prijavljen, tri panagije čiji je nestanak prijavljen 1983. godine i jedna ikona Svetog Vasilija Ostroškog iz kompleta od sedam – ukupno 19 predmeta.

Pored tri panagije i ikone Svetog Vasilija, na spisku su uskršnje jaje od porculana sa likom apostola Pavla, Vrbica ili Termopilijska grančica, kao i ikone Šujske Smolenske Bogorodice, Znamenja Presvete Bogorodice, Spasitelja (dvije ikone), Svetog Pantelejmona, Svetog Dimitrija Solunskog, Arhanđela Mihaila, Presvete Bogorodice (dvije ikone), Matere Božije, proroka Danijela, Spasitelja sa djecom i Svetog Nikole. Narodni muzej je predložio da Tužilaštvo preduzme radnje iz svoje nadležnosti i podigne optužni akt protiv NN lica zbog teške krađe kulturnih dobara, navodeći da će nastaviti da prikuplja podatke radi razjašnjenja slučaja.

Štaka

Mitropolija je u dopisu Narodnom muzeju iz decembra 2023. godine, objašnjavajući kuda bi se sve nestali predmeti mogli tražiti, ukazala na arhijerejsku štaku Petra II, koja se ne nalazi u Riznici, već u Njegoševom muzeju u Biljardi. Predložila je pregled postavki i depoa Narodnog muzeja, Muzeja kralja Nikole i Biljarde kako bi se utvrdilo da li su neki predmeti premještani. U istom dopisu iznijeta je mogućnost da su pojedine ikone i drugi predmeti povezani sa kraljem Nikolom preneseni u neki od cetinjskih muzeja, a da o tome „ne postoje pisani tragovi“. Međutim, za arhijerejsku štaku Petra II nije se vjerovalo da je nestala. U Elaboratu o revalorizaciji iz 2014. već je navedeno da se nalazi u stalnoj postavci Njegoševog muzeja. Isto je precizirano i u krivičnoj prijavi Narodnog muzeja, u kojoj štaka nije uvrštena među 19 nestalih fizičkih predmeta.

Osnovno državno tužilaštvo na Cetinju formiralo je predmet 12. februara 2024. godine, tri dana nakon podnošenja krivične prijave. Predmet se i dalje nalazi u fazi izviđaja. Tužilaštvo je Pobjedi saopštilo da je od policije zatražilo prikupljanje obavještenja od ovlašćenog predstavnika Mitropolije i Cetinjskog manastira. Zapisnik o tome dostavljen mu je 13. maja 2024. godine. Nakon toga je, kako navodi, Odjeljenju bezbjednosti Cetinje uputilo više urgencija radi preduzimanja operativnih radnji i otkrivanja učinioca. To je jedina konkretno opisana radnja u odgovoru Tužilaštva.

Prema obavještenju uzetom od predstavnika Mitropolije, tri panagije nestale su u krađi tokom osamdesetih godina, pa u Mitropoliji pretpostavljaju da su tada možda nestali i neki drugi predmeti. Predstavnik Mitropolije naveo je i da je jedan predmet koji se navodno vodio kao nestao pronađen u Biljardi, kao i da postoji mogućnost da se još neki predmeti nalaze u posjedu Narodnog muzeja. Tužilaštvo je, međutim, istovremeno Pobjedi saopštilo da nije provjeravalo moguću vezu sa krađom vladičanskih odličja iz Riznice Cetinjskog manastira 1983. godine.

Nije odgovorilo koliko predmeta, prema do sada obavljenim provjerama, zaista nedostaje, kada su posljednji put evidentirani niti da li je procijenjena njihova kulturno-istorijska i materijalna vrijednost. Tužilačka odluka nije donesena jer je, kako je obrazloženo, učinilac ostao nepoznat.

Bez razjašnjenja

Nakon što je Pobjeda ukazala da štaka Petra II nije bila na spisku nestalih predmeta, Tužilaštvo je u novom odgovoru potvrdilo da se njegov raniji navod o predmetu koji se „vodio kao nedostajući“, a pronađen je u Biljardi, odnosi upravo na tu štaku. Time nije razjašnjena, već dodatno otvorena nedoumica: u krivičnoj prijavi jasno piše da je još ranije utvrđeno da se štaka nalazi u stalnoj postavci Biljarde. Njena lokacija bila je poznata i tokom revalorizacije deset godina prije podnošenja prijave. Tužilaštvo nije odgovorilo da li je tvrdnju predstavnika Mitropolije provjerilo u odnosu na sadržaj krivične prijave. Pozivajući se na interes postupka, odbilo je da saopšti da li je za svaki od 19 predmeta provjereno kada je posljednji put evidentiran, da li je pribavljen zapisnik iz 1985, hoće li biti provjerena veza sa krađom iz 1983, koje je konkretne radnje policija preduzela i da li su obavještenja uzeta i od predstavnika Narodnog muzeja.

Takođe, Mitropolija crnogorsko-primorska nije odgovorila Pobjedi na čemu zasniva pretpostavku da su neki predmeti mogli završiti u Narodnom muzeju, kako tu mogućnost tumači u odnosu na zapisnik iz 1985. i da li je spremna da omogući potpunu reviziju i razgovara o vraćanju zbirke. Tako ni gotovo osam decenija nakon što je muzejska svojina predata Manastiru „na dalje čuvanje“, ni dvije i po godine nakon krivične prijave, nije poznato kada je nestao najveći dio predmeta, ko je u kritičnom periodu imao pristup zbirci i gdje se najmanje 19 kulturnih dobara danas nalazi.

Ćalasan izbjegao pitanje o vraćanju predmeta u fond Narodnog muzeja

Direktor Narodnog muzeja Jakša Ćalasan nije konkretno odgovorio Pobjedi na nekoliko postavljenih pitanja, već je, u jednom zbirnom odgovoru, uglavnom ponovio činjenice koje je novinar Pobjede već imao u dostavljenoj dokumentaciji. Posebno je zanimljivo što je izbjegao pitanje o budućim namjerama Muzeja da zbirku vrati pod okrilje ove muzejske ustanove.

Jedino što je potvrdio jeste da je „predmet pronađen u Biljardi“, zapravo arhijerejska štaka Petra II Petrovića Njegoša, koja je vraćena Muzeju prilikom otvaranja Njegoševog muzeja 1951. godine.

“Ovaj predmet nije obuhvaćen konačnim spiskom predmeta prijavljenih kao nestali, što je jasno navedeno i u tabeli koja je sastavni dio Izvještaja”, naveo je Ćalasan.

Muzej je, kako je saopštio, Tužilaštvu dostavio i spisak od 11. juna 1985. godine (Dopuna inventara riznice Cetinjskog manastira sačinjena prilikom njenog pakovanja usljed sanacije manastirskog kompleksa). U tom dokumentu navedeno je da su svi tadašnji eksponati bili na broju osim jednog rukopisa, ali se ne pominju tri panagije čiji je nestanak prijavljen dvije godine ranije. Iz zapisnika proizlazi i da su predmeti nakon pakovanja ostali u prostorijama Mitropolije.

“Posebno je indikativno da se na spisku iz 1985. godine nalaze i pojedini predmeti čiji je nedostatak konstatovan tek 2023, odnosno 2024. godine”, saopštio je Ćalasan, neprecizirajući o kojim predmetima je riječ.

Uz spisak iz 1985, Muzej je Tužilaštvu dostavio rješenje o proglašenju zbirke kulturnim dobrom i Elaborat o revalorizaciji, kojima je dokumentovana njena kulturno-istorijska vrijednost. Ćalasan je naveo da je materijalnu vrijednost teško utvrditi kod predmeta koji su nestali prije više decenija.

Direktor nije odgovorio da li su Tužilaštvo ili policija tokom izviđaja uzimali obavještenja od predstavnika Narodnog muzeja i da li je Muzej urgirao zbog trajanja postupka. Bez odgovora je ostalo i važno pitanje hoće li Narodni muzej, nezavisno od krivičnog postupka, pokrenuti pravni proces radi vraćanja zbirke pod svoju neposrednu kontrolu.

Kadović i Bratić će „bolje braniti interese“ Narodnog muzeja

Da ni resorno Ministarstvo nije bez oklijevanja stalo iza pokušaja Narodnog muzeja da zaštiti imovinska prava nad zbirkom pokazuje službena zabilješka tadašnjeg pomoćnika direktora Muzeja za muzejske poslove Predraga Malbaše.

Prema zabilješci, zavedenoj u arhivi Narodnog muzeja 14. oktobra 2021. godine, Malbaša je na sastanku sa državnom sekretarkom u tadašnjem Ministarstvu prosvjete, nauke, kulture i sporta Milicom Kadović predao pripremljeni akt o zaštiti imovinskih prava Muzeja nad predmetima iz Zbirke crkvenih utvari u Cetinjskom manastiru.

Sastanku su prisustvovale i koordinatorka u Ministarstvu Dobrila Vlahović i rukovoditeljka Kancelarije za opšte poslove i ljudske resurse Ivana Vujović.

Malbaša je zabilježio da Kadović nije preuzela pripremljeni akt, uz obrazloženje da će prije njegovog slanja biti obavljene konsultacije u vezi sa mogućim sastankom sa predstavnicima Mitropolije.

“Na moje pitanje da li će ona i ministarka bolje braniti interese Narodnog muzeja od mene, dobio sam potvrdan odgovor”, naveo je Malbaša u službenoj zabilješci, koju je, kako je objasnio, sačinio radi zaštite svog ličnog i profesionalnog statusa.

Uz zabilješku je arhiviran i nacrt dopisa mitropolitu Joanikiju, pripremljen za potpis tadašnje ministarke Vesne Bratić. U njemu se navodi da su predmeti u Cetinjskom manastiru vlasništvo Narodnog muzeja, odnosno državna imovina, te da Muzej namjerava da „kroz pravnu formu redefiniše uslove“ pod kojima se kulturna dobra nalaze u Manastiru. U raspoloživoj dokumentaciji nema potvrde da je taj akt kasnije zvanično upućen Mitropoliji.

MCP: Ni izgubljeni ni otuđeni, već vraćeni crkvi

Mitropolija crnogorsko-primorska je u dopisu iz oktobra 2019. tvrdila da predmeti iz Zbirke crkvenih utvari nijesu vlasništvo Narodnog muzeja, već Cetinjskog manastira. Pozvala se na „Popis crkvenih stvari nađenih u jednom kuferu zakopanom zajedno sa pronađenom arhivom pok. kralja Nikole“, sačinjen 14. aprila 1924. godine, navodeći da su se predmeti potom nalazili u Cetinjskom muzeju do 1946. Prema tumačenju Mitropolije, riječ je o crkvenim, a ne svjetovnim dragocjenostima, koje su odlukom tadašnjeg Ministarstva prosvjete iz juna 1946. „vraćene stvarnom vlasniku“. Kao potvrdu tog stava naveli su dokumentaciju o zaštiti iz 1964. godine, inventarisanje Riznice iz 1987. i elaborate o revalorizaciji iz 2014, u kojima je, kako tvrde, kao vlasnik označen Cetinjski manastir, odnosno Mitropolija. No, u elaboratu o revalorizaciji, u koji je Pobjeda imala na uvid, pomena da je Mitropolija vlasnik – nema.

Na osnovu svega Mitropolija je zaključila da 96 predmeta nijesu „ni izgubljeni ni otuđeni“, već vraćeni crkvi.