Izostaje direktna podrška žrtvama trgovine ljudima

Generalna sekretarka DPNCG, Mila Radulović, kazala je da su novinari prilikom istraživanja konkretnih slučajeva koji se tiču trgovine ljudima, nailazili na brojne prepreke, te „da je malo informacija koje su javno dostupne i da je teško doći do njih“.

„Pored te neke opšte slike, nismo uspjeli da dođemo do činjenica zašto je to tako. Godinama unazad, izvještaji međunarodnih organizacija su ukazivali na to da se naša država ne bori adekvatno protiv ove pošasti. Koliko smo vidjeli tokom realizacije ovog projekta, postoje mnogi problemi u lancu – nepovjerenje i neznanje“, navela je Radulović.

Ona je kazala da je stekla utisak da se istražni organi, koji su zaduženi za tu problematiku, često nisu snalazili.

„Dobili smo informacije da su u Tužilaštvu do sad bili zaduženi osnovni tužioci. Oni nisu umjeli da procijene kad je u pitanju trgovina ljudima, a kad nije. Policija nije umjela ili nije bila dovoljno agilna da obezbijedi podatke koji su im pri ruci“, rekla je Radulović.

Izvršna direktorica Centra za ženska prava (CŽP), Maja Raičević, apelovala je na sve uključene u borbu protiv trgovine ljudima da budu posvećeni tom zahtjevnom zadatku, te istakla da je najvažnija direktna podrška žrtvama kojom treba da se bave autonomne organizacije.

„Apelujem da se ovom problematikom bavi samo onaj ko je stvarno spreman da zasuče rukave, da vidi ono što nije prijatno vidjeti, da se nekad zamjeri nekome kome se nije prijatno zamjeriti“, istakla je Raičević.

Ona je podsjetila da je Izvještaj koji je CŽP objavio u martu, potvrdio nalaze brojnih međunarodnih izvještaja.

„U njemu smo konstatovali da su se desili određeni pomaci, formiran je Operativni tim, uspostavljeni su mehanizmi za upućivanje žrtava, ali kroz rad na izvještaju shvatili smo da ti mehanizmi za upućivanje još uvijek ne funkcionišu na najbolji način i to se potvrdilo u toku pandemije kad su Centru bezbjednosti bukvalno trebali sati da se snađu i procesuiraju samo jedan slučaj,“ ukazala je Raičević.

Raičević je pojasnila da postoje ozbiljne razlike između prostitucije i trgovine ljudima.

„Važno je znati da i u onome što izgleda kao prostitucija može da bude prinuda i da mnoge žene koje su u prostuituciji mogu da završe kao žrtve trgovine ljudima. Istovremeno, imamo slučajeve prosjačenja koje je nekad organizovano, koje ne mora da bude trgovina ljudima, ali isto tako nedostaje dovoljno posvećeno istraživanje ovih slučajeva“, kazala je Raičević.

Kako je ocijenila, slična situacija je i kada se govorimo o prinudnim dječjim brakovima.

Raičević je naglasila da bezbjednost žrtve uvijek mora biti prioritet.

Šefica kancelarije IOM-a u Crnoj Gori, Dušica Živković, podsjetila je da je 2012. godine u svijetu pokrenuto 7,7 hiljada krivičnih prijava za krivično djelo koje se odnosi na trgovinu ljudima.

„Dok je u 2018. godini bilo 11 hiljada krivičnih prijava. To nam govori da generalno svuda u svijetu imamo taj porast, trend i promovisanje rada na tim slučajevima. 2012. je bilo više od 46 hiljada identifikovanih žrtava, da bi u 2018. bilo preko 85 hiljada“, navela je Živković.

Ona je ukazala da je potrebno imati u vidu i period migrantske krize koja je direktno povezana sa tom problematikom.

„U Evropi u 2018. godini imali smo 16.838 identifikovanih žrtava trgovine ljudima, od toga je 80 odsto bila seksualna eksploatacija, a 30 odsto od toga su bila maloljetna lica. Evidentno je da nismo samo mi izloženi i Zapadni Balkan, već je to problem sa kojim se cijeli svijet suočava“, rekla je Živković.

Navela je i da je su Crnoj Gori vidljivi brojni pozitivni pomaci kada je u pitanju ova tematika, te da su neki od njih prepoznati i od strane specijalnog izvjestioca Ujedinjenih nacija. 

Predstavnik Odsjeka za suzbijanje krivičnih djela krijumčarenja i trgovine ljudima i ilegalnih migracija Uprave policije, Marko Brajović, kazao je da je taj organ u prethodnim godinama imao velike izazove i probleme sa kojima je, kako je rekao, pokušao adekvatno da se izbori.

„Imali smo određene nedostatke kad je u pitanju rad i postupanje službenika Uprave policije na polju otkrivanja i procesuiranja ovih slučajeva. Takođe,smo imali određene nedostatke i probleme koji su konstatovani u svim tim međunarodnim izvještajima kada je u pitanju saradnja sa Tužilaštvom. U formalnom procesu identifikacije žrtava smo imali određenih nedostataka“, naveo je Brajović.

Prema njegovim riječima, desili su se značajni koraci „koji već idu u prilog tome da imamo konkretne rezultate“.

„U Upravi policije je formiran novi sektor, došlo je do formiranja novog Odsjeka, koji broji mnogo više izvršilaca koji se bave ovom problematikom. To nam daje priliku da možemo na nacionalnom nivou da koordiniramo sa ovom problematikom i usko sarađujemo sa nadležnim Tužilaštvom. Takođe, izdvajam Operativni tim za borbu protuiv trgovine ljudima“, rekao je Brajović.

On je ocijenio da je napravljen veliki iskorak kad je u pitanju proces formalne identifikacije.

„U 2019. godine i ove godine možemo govoriti o većem broju procesuiranih slučajeva u odnosu na raniji period i veći broj formalno identifikovanih žrtava trgovine ljudima.  Imali smo šest realizovanih predmeta na nivou Operativnog tima za borbu protiv trgovine ljudima od polovine 2019. godine do ovog perioda. Ti predmeti su se ticali radne eksploatacije i ranih brakova“, kazao je Brajović.

Predstavnica Institucije Zaštitnika ljudskih prava i sloboda u Crnoj Gori, Duška Ščjivančanin, kazala je da su se temom dječjeg prosjačenja bavili iz nekoliko uglova te da su tokom dužeg perioda sproveli niz istraživanja.
 „Preporuke koje smo dali 2011. ili 2012. godine su aktuelne i danas, uz male organizacione finese i to je poražavajuće za nas kao društvo. Ne trebaju nam statistike, ili istraživanja, nego samo da odemo ispred ‘Volija’,  ili recimo u Bokešku ulicu i vidimo djecu koja prose, to je dokaz kako sistem zasita funkcioniše“ .
Šljivančanin je kazala da kontinuirano iniciraju i aktuelizuju ovu priču, te da je problem što nadležni prebacuju odgovornost .

Navela je i da je su posebnim protokolom pokušali da preciziraju i definišu neke novine, kao što je otvaranje prihvatnih stanica širom Crne Gore, ili bar na tri mjesta, a da to ne bude samo JU Centar „Ljubović“, ali da u pogledu toga nisu naišli na razumijevanje nadležnih institucija.
“Kad god da se desi recimo seksualno zlostavljanje djevojčice u Bijelom Polju, policijski inspektor je drži tri sata u stanici, jer ne zna gdje će sa njom, a ne može da je vrati kući”, kazala je Šljivančanin.

Navela je i da je jako mali broj slučajeva trgovine ljudima koji su prijavljeni Ombudsmanu.

Posebno je problematizovala i zloupotrebu djece putem interneta jer tu, kako je kazala, dolazi do slučajeva vrbovanja djece.
“Edukujemo djecu da znaju kome, kada i zašto mogu da se obrate u slučaju da su u nekoj neprihvatljivoj situaciji ili u riziku da postanu žrtva”, dodala je on.

Pojasnila je i da su mediji veoma važan saveznik za sve koji se bave ovim temama, ali da u nekim slučajevima mogu i da odmognu.

“Mediji su u obavezi da u svakoj rečenici štite prava djeteta, koja god da je zloupotreba u pitanju, bilo prosjačenje ili trafiking. Osim izvještavanja o samim riješenim slučajevima, što je dobro, mislim da treba novinare edukovati o svim rizicima kako bi nam pomogli u prevenciji istih kako bi edukovali roditelje, javnost i djecu kako da se zaštite od zamki kojih je sve više”, dodala je Šljivančanin.

Navela je da je da su problemi slojeviti, te da na njih niko ne može biti imun.

“Čini nam se da sistemski iskreno ne tražimo odgovore, već površno prebacujemo jedni drugima odgovornost, a ispaštaju žrtve”, poručila je Šljivančanin.

Izvršna direktorica Sigurne ženske kuće, Ljiljana Raičević, kazala je da je ta nevladina organizacija još 2000. godine otvorila prvo sklonište za žrtve trgovine ljudima u Crnoj Gori, te da je ono funkcionisalo pet godina.
Raičević je prisutnima navodila konkretne primjere trgodine ljudima u situacijama kada su se žrtve ovog krivičnog djela obraćale Sigurnoj ženskoj kući za pomoć.

“Svi slučajevi su procesuirani uz našu asistenciju, ja sam većinom bila prisutna na sudu i gledala sam kako se sudija sprda sa žrtvama, kakav je to užas. Danas ništa nije bolja situacija, oni ne razumiju koji je to stepen nasilja”, kazala je Raičević.

Ocijenila je da se nedovoljno radi na istraživanju i procesuiranju počinilaca ovog krivičnog djela u Crnoj Gori.

Panel diskusija „Prevencija i borba protiv trgovine ljudima u Crnoj Gori”održana je u okviru projekta „Novinari protiv trgovine ljudima“, koji se realizuje u okviru regionalnog projekta „Balkans ACT (Against the Crime of Trafficking) Now!” koji u Crnoj Gori sprovodi NVO Centar za ženska prava uz podršku NVO Astra i Evropske unije.