“Nadam se da će država da se okrene običnom čovjeku i realnim problemima koje naši građani imaju, da se trgne iz letargije i „velikih“ tema kojima se već duže vrijeme bavi”, govori Laković razočarano za Pobjedu, ističući da je poraz svih nas što još uvijek nemamo polaznu tačku”, registar koji bi pokazao gdje smo i kuda treba da krenemo.

POTPISI

Laković je peticiju pokrenuo onlajn, na Fejsbuk stranici, a napominje da svako ko ima malo volje svojim potpisom može podržati inicijativu i pomoći da se svima koji se suočavaju sa dijagnozom autizma, kao i njihovim porodicama, obezbijedi adekvatna podrška i zdravstvena njega.

“Osim onlajn varijante ona se može potpisati pisanim putem. Javili su se ljudi iz Nikšića, Kotora, Budve… i ponudili da idu od vrata do vrata i da prikupe potpise i na taj način. Molim građane da ih saslušaju i da potpišu, jer će to puno da nam znači”, apeluje Laković.

Takođe, onima koji žele da se uključe u prikupljanju potpisa, naš sagovornik poručuje da mu se obrate. Peticija je pokrenuta prije desetak dana i onlajn je potpisalo oko 600 građana.

Laković napominje da registar nije tu da riješi probleme koje imaju osobe sa autizmom, ali da jeste polazna osnova i pomoćno sredstvo.

“Uloga ovog registra je da pokaže koliko je osoba koje imaju autizam ali je problematično što nije poznat ni podatak koji je to broj stručnih lica i organizacija koji se bave pružanjem podrške i pomoći toj ranjivoj kategoriji društva, kao i njihovim roditeljima. Bitno je da se raznorazne strategije donose napamet” ističe Laković.

Napomije da postoje samo podaci o osobama sa autizmom koji su iz regiona, Evrope i svijeta, a da je u Crnoj Gori evidentan porast djece koja imaju neki oblik autizma.

Naš sagovornik kaže da ima odlčnu saradnju sa Fondacijom „Ognjen Rakočević“ i Valentinom Rakočević koja je na njenom čelu, kao i sa Milisavom Mimom Koraćem, izvršnim direktorem NVO „Naša inicijativa“.

“Ti ljudi ulažu nadljudske napore da bi se nešto promijenilo na bolje. Ipak bilo bi mnogo korisnije da se država na njih ugleda i afirmiše ih, što ne radi u dovoljoj mjeri, već se ponaša kao da je NVO sektor primarni pružaoc usluge. NVO sektor treba da bude ispomoć državi, a ne prva pomoć, to je ono što mnogi ne razumiju”, razočaran je Laković.

ŠKOLSTVO

Naš sagovornik navodi kako je registar potreban da bi se konačno donijela ozbiljna strategija pomoći djeci i roditeljima kroz sisteme zdravstva, školstva i socijalne pomoći.

Laković je imao sastanak i sa ministrom prosvjete Miomirom Vojinovićem i sa njim je govorio o suštinskim problemima koje djeca sa autizmom imaju u oblasti obrazovanja, te koliko su važni asistenti u nastavi, kao i didaktička sredstva, ali i udžbenici kojih nemamo.

“Škole nemaju posebne prostorije da asistenti povedu djecu kad se uznemire da rade malo sa njima, da ih zabave i smire. Nemamo udžbenike za autističnu djecu iako postoje u Srbiji i Hrvatskoj ali i u Bosni i Hercegovini. Samo mi to nemamo, a mnogo bi nam značilo jer je svaki mali korak za tu djecu zapravo korak od hiljadu milja. Tražimo samo da su oni ravnopravni sa ostalim mališanima, da bar imaju neku šansu da napreduju”, govori Laković.

Govoreći o sistemu obrazovanja, navodi da se asistenti u nastavi često mijenjaju i da to nije dobro za autističnu djecu jer su oni nepovjerljivi i teško se vežu.

“Oni strpljenje i pažnju koju im pružite vrate tako što vas bezuslovno vole. Ali jako su nepovjerljivi pa ne vole da im se mijenja sredina i ljudi na koje su navikli i tada burno izražavaju emocije”, pojašnjava Laković.

Istakao je posvećenost učiteljice njegove kćerke Jovane koja ima autizam i rekao da fenomenalno radi svoj posao i da takve ljude treba nagraditi.

“Učiteljica Marina Grgurović u Osnovnoj školi „Radojica Perović“ je fenomenalan prosvjetni radnik i mnogo je učinila za Jovanino odjeljenje. Sjajno radi i razredni Stojan Kilibarda i zaista smo imali sreće da naiđemo na takvo okruženje i drugare iz razreda, Ta djeca su luča Crne Gore”, ističe Laković.

Napominje da država treba da nagradi ljude koji su posvećeni svom poslu.

“Mi smo propalo društvo ako podijelimo ovo malo naroda. Ne znam zašto se to radi. Imamo srce, hrabrost i ljudskost i to je zalog za budućnost”, poručuje Laković.

BORBA

Naš sagovornik se osvrnuo na to što je prije nekoliko dana na Odboru za zdravstvo rad i socijalno staranje, ministar rada i socijalnog staranja Admir Adrović izjavio da će u narednom periodu napraviti registar osoba sa invaliditetom u Crnoj Gori.

Taj potez je pohvalio ali je napomenuo da se ovdje neće naći osobe sa autizmom i da moraju raditi nešto i za tu kategoriju stanovništva.

“Treba da urade pojedinačne registre za one koji imaju cerebralnu paralizu i za one koji imaju maligna oboljenja i slično tome, jer mi nemamo polaznu osnovu, a pričamo o borbi sa bolestima”, navodi Laković.

Kaže da se svako stanje i svaka bolest razlikuju i da se bez zvaničnih podataka vrtimo u krug.

“Pozivamo se na resursne centre ali to je forma, nema suštine. Nama ne trebaju strategije i planovi već nam trebaju djela. Donosioci odluka pričaju o autizmu, ali to čine bez nas. Kako se niko ne sjeti da nas konsultuje, da budemo u radnim grupama ili na konsultacijama, seminarima, simpozijumima… Ne tražimo da donosimo odluke, ali na okrugli sto mogu da nas pozovu, da nas čuju što nam treba”, poručuje Laković.

Zaključuje da donosioci odluka treba da otvore uši i srce i da čuju što im narod priča i da će samo to dovesti do rezultata.

KARTICA PRISTUPAČNOSTI

Goran Laković podsjetio je na karticu pristupačnosti za osobe sa autizmom i istakao kako mali pomaci za autističnu djecu znače mnogo.

Sabina Imeri koja radi u Kliničkom centru Crne Gore pokrenula je pojekat „Kartica pristupačnosti“, a on podrazumijeva da djeca sa autizmom mogu da, bez čekanja, ostvare zdravstvenu uslugu u toj ustanovi ali i u domovima zdravlja.

“Zašto je to važno, jer se djeca koja imaju autizam brzo unervoze i roditelji ne mogu sa njima da stoje u redu i čekaju po nekoliko sati. Zbog toga se ova kartica koristi kad roditelji čekaju sa djecom u pošti ili da im izvade pasoš, ili na bilo kom mjestu gdje su redovi”, pojasnio je Laković.

Kaže da je projekat uspješn sproveden ali da ima još puno roditelja koji ne znaju da imaju ovu pogodnost.

“Neka svoja prava nijesam znao ni ja koji se stalno informišem. Neka se roditelji informišu kako bi bili u toku. Evo na primjer tek sam prije neki dan saznao da kroz Sozinu možemo da prođemo besplatno”, rekao je Laković.