Video
„Sve dok društvo ali i nadležne institucije budu slijepi na boso romsko dijete koje prosi, ni romska zajednica neće moći da ide naprijed“, kaže za portal Standard Elvis Beriša, izvršni direktor NVO simboličnog naziva „Koračajte sa nama – Phiren amenca“.
Sagovornik portala Standard ističe da su međunarodne organizacije, kao i različita tijela Evropske unije konstatovali da je najmarginalizovanija i najdiskriminisanija zajednica u CG upravo romska zajednica.
“Više je razloga zbog čega je romska zajednica u ovakvom stanju. Prije svega, diskriminacija prilikom zapošljavanja je jako izražena kod poslodavaca. Zatim, nedovoljna svijest kod jednog dijela romskih roditelja o značaju školovanja svoje djece, ali i nedovoljna posvećenost sistema da romsku djecu zaista obrazuje. Djeca koja prose na ulicama su nevidljiva, kao da ne postoje. Postavljamo li ikada pitanje sebi: Da ta djeca nijesu romska, da li bi građani i institucije bili ovako pasivni? Postalo je normalno da vidimo romsko dijete boso i prljavo na ulici kako prosi. Sve dok društvo, ali i nadležne institucije budu slijepi na ovakve pojave mislim da romska zajednica neće moći da ide korak naprijed. Nije dovoljno samo da se institucije angažuju, veliku odgovornost imaju i mladi Romi i Romkinje koji su se oprijedijelili da se obrazuju, jer samo oni mogu da utiču na pozitivne promjene u zajednici. Stariji ‘samoprozvani lideri’ u romskoj zajednici samo su škodili zajednici zastupanjem svojih ličnih interesa, a ne interesa zajednice do sada, makar je to moj utisak“, kazao je Beriša.
Prosječenje od nužde
Beriša ističe da je mnogim porodicama sa kojima su u kontaktu jedini izvor prihoda od prosjačenja, posebno djece.
„Ne znam ni jedan slučaj u kojem je neko djete na ulici i prosi, a da im nije nužda. Ima samo onih koji su nesavjesni i nemarni prema svojoj djeci, pa ih bez pratnje puštaju na ulicu i za takve slučajeve institucije sistema nemaju mehanizam da osiguraju pravo na djetinjstvo i dostojan život i romskoj djeci. I pored više potpisanih međunarodnih konvencija o dječijim i ljudskim pravima Crna Gora još nije spremna da se ozbiljno bavi sa problemom kršenja dječijih prava kroz prosjačenje djece. Institucije nijesu sinhronizovane, ne postoji ni politička volja da se ovaj problem riješi kroz izgradnju prihvatilišta u kojem bi se, osim sa djecom, radilo i sa porodicama sve do trenutka kada se ona ne bi osnažila dovoljno da se djeca vrate u porodici i obrazovnom sistemu. Neophodno je porodici u ovakvom stanju naći neko zaposlenje čime bi se definitivno eliminisali izgovori da njihovadjeca moraju da prose“, kaže Beriša.
Komentarišući pitanje Standarda o aktivnostima države da se poboljša položaj Roma, naš sagovornik podsjeća da je Crna Gora još 2007. godine, potpisivanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju EU prihvatila obaveze, među kojima je i unapređenje položaja Roma, i da od tada zapravo počinje da se u javnosti govori o položaju romske populacije.
“Ako uzmemo za primjer oblast obrazovanja, vidjećemo da je sve veći broj romske djece u obrazovnom sistemu i to je indikator da Crna Gora radi na ispunjavanju uslova iz pomenutog Sporazuma. Međutim, ako uzmemo u obzir kvalitet obrazovanja romske djece vidjećemo ipak da je sav proces posvećen kvantitetu, a ne kvalitetu obrazovanja. Mi danas imamo djecu koja su u devetom razredu osnovne škole, a koja nijesu elementarno opismenjena. Da li je to integracija i socijalna inkluzija Roma? Mislim da nije“, kategoričan je Beriša.
Romskim djevojkama najteže
Na naše pitanje koliko su mladi Romi zainteresovani za obrazovanje, Beriša ističe da je opredeljenje da uče „svijetla tačka na kraju tunela“.
„Zato i svu energiju i projekte u organizaciji usmjeravamo prema mladima, ohrabrujući ih da se školuju i da uzmu aktivno učešće kada se donose odluke koje su značajna za romsku zajednicu. Sve je veći broj zainteresovanih mladih iz romske zajednice, ali su izazovi svakako i dalje prisutni. Jedna mlada osoba koja je odlučila da se školuje istovremeno mora da se bori sa više prepreka i izazova sa kojima se susrijeće svakodnevno. Prije svega, pored školovanja mnogi od njih moraju i da privređuju te zbog toga ne mogu dati svoj maksimum u školi kako bi dobili bolje rezultate. Osim toga, borba sa starijim ‘liderima’ koji su pristalice ranih i ugovorenih brakova je jako izazovna“, kaže Beriša.
Odgovarajući na pitanje o položaju mladih Romkinja, Beriša kaže da je njima najteže i da se suočavaju sa dvostrukom diskriminacijom.
„Osim diskriminacije na osnovu pola i etničke pripadnosti Romkinje se suočavaju i sa velikim pritiskom od strane romske zajednice ukoliko se odluče da krenu u borbu za svoja ljudska prava. I dalje su, nažalost, prisutne pojave ranih ugovorenih brakova. Ono što je zabrinjavajuće i alarmantno jeste i stav određenih službenika/ca koji su zaposleni na radnim mjestima koje pokrivaju sprečavanje ove pojave, a koji nerijetko svoje nereagovanje obrazlažu da su to romski običaji i da to sama romska zajednica treba da riješi. Smatram da je ovo veoma opasno jer ako bi jedna neromska djevojčica ušla u ugovoren brak isti ti službenici bi, siguran sam, itekako reagovali u skladu sa svim zakonskim propisima. S druge strane, Romkinje imaju veliki pritisak od starijih članova romske zajednice koji i dalje žive u 19. vijeku, a koji su zapravo i razlog zašto se mladi ne mogu osloboditi ovakvih okova u potpunosti“, pojašnjava on.
Moraju da se bore za svoja prava
Beriša ističe da je, ipak, položaj Roma danas bolji nego prije deset godina, ali da Crnoj Gori u narednom periodu predstoji još mnogo posla.
„Mnogo je veći broj djece u predškolskim ustanovama, osnovnim i srednjim školama kao i na fakultetima. Mladi Romi i Romkinje napokon su počeli da se samoorganizuju i bore za svoja osnovna ljudska prava. Međutim, još uvijek imamo djecu koja su van obrazovnog sistema, ljude koji nemaju regulisan pravni status zbog čega su uskraćeni mnogo drugih prava koja im pripadaju, slučajeve u kojima djevojčice i dječaci stupaju u brak čak i prije završetka osnovne škole. Pored svih programa i projekata usmjerenih na zaposlenje ove zajednice, ipak, svake godine se povećava broj nezaposlenih Roma i Romkinja, još uvijek nemaju mogućnost da pohađaju nastavu na romskom jeziku makar kao izborni predmet što bi doprinijelo razvoju identiteta Roma, ali i poštovanju Povelje o manjinskim i regionalnim jezicima koju je Crna Gora potpisala. Romi nemaju svog autentičnog predstavnika u parlamentu koji će zastupati interese romske zajednice, iako im je Ustavom ovo pravo zagarantovano. Sve pomenute probleme, ali i druge sa kojima se romska zajednica suočava u Crnoj Gori država mora da krene u rješavanje ozbiljnim koracima i u saradnji sa civilnim sektorom koji će uključiti i samu romsku zajednicu. Bez učešća same romske zajednice u ovom procesu rezultata sigurno neće biti“, kaže Beriša.
Snalažljivosti i talenta ne hvali
Beriša ističe da njihova organizacija „Koračajte sa nama – Phiren amenca“ pokušava da ohrabri mlade Rome i Romkinje da se školuju i da ne prihvataju ugovorene brakove.
On je dodao da su nedavno pokrenuli i prvi romski portal pod nazivom Romalitika gdje objavljuju pozitivne primjere mladih ljudi iz romske zajednice pored svih drugih vijesti.
Beriša na kraju razgovora za portal Standard kaže da je svaki narod specifičan na svoj način, ali dodaje da su Romi, o čijem identitetu i životu ne znamo mnogo, ipak tu oko nas.
„Da je bilo koji drugi narod vjekovima živio pod vedrim nebom bez matične zemlje, bez svoje vojske, institucija, sa velikom diskriminacijom, nadanjima, odbacivanjem… siguran sam da bi se taj narod potpuno asimilirao i izgubio svoj identitet. Romi su pored svih navedenih prepreka sačuvali ipak jezik, kulturu i istoriju. Veseli su u svim situacijama, čak i kada je najteže,snalažljivi da od ničega naprave nešto. A talenata za muziku, ples, crtanje i slično nikada da fali“, poručuje na kraju Beriša.
Preporučeno
