Dr. Andrej Sovinc, je profesor na slovenačkom Fakultetu za matematiku, prirodne nauke i informacione tehnologije Univerziteta Primorska, koji na katedri za biodiverzitet predaje sljedeće predmete: Očuvanje kopnenih ekosistema, Zaštićena područja i održivo korišćenje. Autor je brojnih knjiga i jedan od vodećih eksperata u oblasti životne sredine u Evropi. Posjeduje značajno iskustvo u planiranju, uspostavljanju i upravljanju zaštićenim područjima / Natura 2000 oblastima i obnovi staništa. Takođe, aktivan je u očuvanju prirode na međunarodnom nivou, gdje je, npr. koordinirao IUCN evropskim akcionim planom (IUCN je međunarodna unija za očuvanje prirode) i od 2012. godine koordinirao je evropskom mrežom od preko 700 eksperata okviru IUCN komiteta za zaštićena područja. Dr. Sovinc, veoma cijenjeni predavač i prijatan sagovornik, predstavio je studiju pod nazivom „Analiza zaštićenih morskih područja u EUSAIR-u i predlozi korektivnih mjera” EUSAIR zainteresovanim stranama za Jadransko-jonski region odgovornim za kvalitet životne sredine. Događaj je pružio priliku za intervju sa Dr.Sovincem koji je otkrio alarmantno stanje svjetskih mora, pri čemu ni mora u Jadransko-jonskom regionu nisu izuzetak. Ova druga imaju najmanji udio zaštićenih područja među svim regionalnim morima u mediteranskom regionu.

PROČITAJTE INTERVJU SA DR. SOVNIC:

– Očuvanje i održivo upravljanje morskim okruženjem je obavezno i regulisano kroz više međunarodnih sporazuma i zakonskih obaveza. Ovo uključuje UN konvenciju o biološkoj raznovrsnosti i EU Strategija za zaštitu biodiverziteta 2030. Šta su ciljevi i ko je odgovoran za njihovu implementaciju u zemljama jadransko-jonskog regiona?

Sovinc: EU Strategija za zaštitu biodiverziteta 2030 postavlja ambiciozan cilj za uspostavljanje transevropske mreže prirodnih područja na kopnu i moru, uključujući pravnu zaštitu za najmanje 30% kopna, uključujući kopnene vode i 30% mora unutar Evropske Unije, od kojih će jedna trećina ili 10% kopna i 10% mora biti strogo zaštićena područja. Svakako, UN konvencija o biološkoj raznovrsnosti je međunarodni pravni instrument za očuvanje biodiverziteta, održivo upravljanje njegovim komponentama i pravednu podjelu koristi koje proizilaze iz upotrebe genetskih resursa, koju je ratifikovalo 196 zemalja.

Zemlje članice EU imaju dužnost da na svojoj teritoriji uspostave sistem pravne zaštite prirodnih područja na kopnu i moru, uključujući i zaštićena područja na nacionalnom nivou (nacionalni i pejzažni parkovi, prirodni rezervati…), ekološke mreže poput Natura 2000, kao i ostalih oblasti koje efektivno doprinose očuvanju biodiverziteta.

– Slično pitanje, u kontekstu mreže Natura 2000 i transevropske mreže zaštićenih područja prirode (TENN), šta je sa njihovom implementacijom sve do lokalnog nivoa?

Sovinc: Natura 2000 je evropska mreža biološki najvrijednijih lokacija, utvrđenih na osnovu naučnih kriterijuma, a zemlje članice imaju obavezu da održavaju uslove za obezbjeđivanje uslova koji održavaju populacije određenih vrsta i stanje njihovih staništa na nivou koji omogućava njihovo očuvanje. EU ne propisuje na koji način će zemlja članica ostvariti ciljeve očuvanja u Natura 2000 područjima, ali zahtijeva da ciljne vrste i staništa u tim područjima budu očuvane. U Sloveniji je, na primjer, država pripremila Program upravljanja mrežom Natura 2000, koji određuje ciljeve i mjere za svako Natura 2000 područje, kao i načine za postizanje ovih ciljeva.

TENN, s druge strane, uključuje zaštićena područja na nacionalnom nivou, kao što su nacionalni i pejzažni parkovi, rezervati prirode, ekološke mreže kao što je Natura 2000, i druga područja koja efektivno doprinose očuvanju biodiverziteta. Važno je da su direktive EU obavezujuće i za one zemlje koje su tek na putu ka EU, u EUSAIR regionu to su Srbija, Crna Gora, Bosna i Hercegovina, Sjeverna Makedonija i Albanija.

Zemlje članice EU imaju dužnost da na svojoj teritoriji uspostave sistem pravne zaštite prirodnih područja na kopnu i moru, uključujući i zaštićena područja na nacionalnom nivou (nacionalni i pejzažni parkovi, prirodni rezervati…), ekološke mreže poput Natura 2000, kao i ostalih oblasti koje efektivno doprinose očuvanju biodiverziteta.

– Sagledavanjem Vaše studije „Analiza morskih (vodnih) zaštićenih područja u EUSAIR-u i predlozi korektivnih mjera“, koja je precizno razlika između strogo i djelimično zaštićenih područja?

Sovinc: Na kopnu, mogućnost održivog raspolaganja prirodnim resursima u zaštićenom području i razvoj lokalne zajednice, na primjer u slučaju stočarstva, se značajno razlikuje od ribolova u moru. Stočarstvo nije dio prirodnog biodiverziteta; već uzgojene životinje, u dijelu svog života, koriste pojedinačne komponente prirodnog biodiverziteta (na primjer, da pasu travu). Riba je, sa druge strane, dio prirodnog biodiverziteta tako što direktno smanjuje višak obilja ključnih prirodnih vrsta kroz ribarske mreže. Na nekim mjestima su riblje populacije u moru već toliko opustošene, da nema drugog efikasnog rješenja osim uspostavljanja strogo zaštićenih područja u kojima je ribolov zabranjen, kako bi se razvila jata iz kojih se ove životinje mogu širiti. Vrijednost strogo zaštićenih područja u morskoj sredini je nekoliko puta veća od vrijednosti manje strogo zaštićenih područja na kojima je ribolov dozvoljen.

Takođe, nedavne studije otkrivaju da djelimično zaštićena područja stvaraju iluziju zaštite i troše oskudne resurse za očuvanje, ali daju male ili nikakve socijalne ili ekološke benefite. Nasuprot tome, potpuno zaštićena područja imaju više ribljih vrsta i biomase, koje javnost dobro razumije, podržava i cijeni.

– U studiji, navodite da je cilj 30% zaštićenih i 10% strogo zaštićenih morskih područja. Da li se ovo jednako odnosu na sve zemlje jadranko-jonskog regiona? Koliko ovih područja zaista postoji u ovom trenutku?

Sovinc: 30/10 je cilj Evropske Unije. 30% mora u EU će biti zaštićeno do 2030. godine. Naravno, pojedinim zemljama će biti teško da dostignu ovaj cilj, uglavnom zbog karakteristika sopstvenog dijela mora (na primjer – kratke obale i male površine mora), ali sve zemlje treba da ostvare ovaj cilj. Cjelokupna mreža zaštićenih morskih područja u EUSAIR regionu, koja se sastoji od nacionalnih zaštićenih morskih područja i Natura 2000 mreže morskih područja, čini 3.57% EUSAIR morskih područja. Od toga je samo 0.07% mora u EUSAIR regionu u režimu stroge zaštite.

– Koji je finansijski aspekt koji omogućava obezbjeđivanje poštovanja propisa u zaštićenim područjima?

Sovinc: Nema lakog odgovora na ovo pitanje zašto što se zaštićena morska područja razlikuju po pitanju lokacije, veličine i sl. Ovi parametri definišu neophodne resurse za efikasno upravljanje ovim oblastima.

Glavne aktivnosti za upravljanje zaštićenim morskim područjima su, na primjer, briga o vrstama i staništima, omogućavanje razgledanja i posjeta, monitoring stanja, rad sa lokalnim akterima na moru i na obali (kao što je ribolov) i obezbjeđivanje održivog korišćenja prirodnih resursa (npr. turizam), nadzor, pružanje informacija o zaštićenom morskom području.

– Koji su ključni faktori koji u ovom trenutku ugrožavaju morski biodiverzitet i kakva je veza između zaštićenih morskih područja i zaleđa? Koje mjere treba primijeniti na ova kopnena područja da bi se morska područja uspješno razvijala?

Sovinc: Mnogo je faktora, među kojima ističemo ribarstvo, turizam, pomorski saobraćaj, zagađenje na moru i kopnu, kao i urbanizacija i korišćenje zemljišta. Globalne promjene, naročito klimatske promjene i zagađenje predstavljaju dodatno opterećenje na morsko okruženje. Ključno je da se u biološki najvrijednijim područjima uspostave kopnena i zaštićena morska područja, da obuhvataju sve ekosisteme, staništa i vrste, da se njima dobro upravlja, međusobno povezuju zelenim i plavim koridorima – za područja koja nisu zaštićena, ali imaju visok stepen očuvanja prirodne sredine – i da imaju dovoljnu podršku politike i javnosti.

– Za koje zemlje smatrate da najviše ulažu u podizanju svijesti o važnosti očuvanja morskih staništa? I u tom kontekstu – možete li dati primjer dobre prakse?

Sovinc: U suštini, ne možemo reći da je svijest o važnosti očuvanja prirode veća na sjeveru u odnosu na jug i istok Evrope. U svakom slučaju, Strunjan i Debeli rtič pejzažni parkovi u Sloveniji mogu biti istaknuti kao primjeri dobre prakse u podizanju svijesti o važnosti očuvanja mora i neophodnih promjena u odnosu čovjeka prema prirodi.

– Na koji način turizam utiče na zaštićena morska područja?

Sovinc: Turizam sa jedne strane predstavlja prijetnju, a sa druge priliku, a masovni turizam je, zasigurno, jedna od najvećih prijetnji za priobalni i morski svijet. Ali, ukoliko se turizam razvija kroz održivi model, u kojem razvoj lokalne sredine ima prednost uz zaštitu prirode, pokretač  za očuvanje mora, takođe, može biti i turizam. Primjer takvog oblika turizma je pecanje sa lokalnim ribarima.

– Na nivou EUSAIR-a, dali ste predlog za formiranje akcionog plana u zaštićenim područjima – ko bi bili ključni akteri?

Sovinc: Akcioni plan bi trebalo da se implementira na lokalnom, nacionalnom, prekograničnom niovu između dvije ili više pomorskih zemalja u regionu i na nivou EUSAIR-a, što bi trebalo da postane platforma za promovisanje nacionalnih ciljeva, kako bi se ostvarili ciljevi određeni EU Strategijom za zaštitu biodiverziteta 2030 – 30% zaštićenih i 10% strogo zaštićenih morskih područja. Države moraju preduzeti hitne mjere da uspostave nova, što je moguće veća zaštićena područja i da efikasno upravljaju postojećim područjima. Posebno su značajna strogo zaštićena područja koja bi trebalo da budu povezana sa plavim koridorima. Natura 2000 mreža morskih područja treba da se završi i uspostavi izvan teritorijalnih voda.

Velika prilika za nova zaštićena područja su prekogranične ekskluzivne ekonomske zone (EEZ). Ova područja se, po definiciji, uspostavljaju i radi zaštite životne sredine, pa bi u kontekstu prekogranične saradnje zemlje sa ekskluzivnim ekonomskim zonama trebalo da odvoje određeni procenat ovih zona za uspostavljanje zaštićenih morskih područja.