Video
Na današnji dan 1952. godine u izgnanstvu u Monpeljeu, umrla je italijanska kraljica, a crnogorska princeza Jelena Savojska, rođena Petrović. Brakom sa kraljem Viktorom, princeza Jelena Petrović Njegoš je ojačala dinastiju Savoja, podarila joj petoro djece, a zbog dobročinstva postala omiljena narodu. Kraljica Italije je sa kraljom Viktorom dobila petoro djece – Jolandu, Mafaldu, Umberta, Đovani i Mariju Savojsku.
“Ja Vas pitam dajete li mi svoju ruku i saglasnost da ćete me uzeti, a ja Vam nudim moju. Ja vas hoću, pa ćemo se docnije zanimati kod mojih i vaših roditelja da nam daju saizvoljenije i blagoslov!”.
Ovim riječima je italijanski princ Viktor Emanuel, koji je došao 1896. godine na Cetinje u goste knezu Nikoli Petroviću Njegošu, zaprosio njegovu ćerku princezu Jelenu. Tako je u kratkom dijalogu, riješeno ono na čemu su gotovo dvije godine radile diplomatije Crne Gore i Italije.
“Princ Viktor Emanuel i Jelena, koju su opisali kao visoku, skladnu, sa kosom tamnijom od noći i očima ranjene srne, nisu se više odvajali. Prelijepa princeza, kćerka vladara i pastira, imala je, osim dobrote, velikodušnosti i jednostavnosti, vrline rođene kraljice”, zapisao je biograf Renato Barnesko.
Princeza Jelena Petrović Njegoš rođena je 1873. godine kao jedno od dvanaestoro djece. Krstio je ruski car Aleksandar Drugi Romanov.
Odrasla je uz švajcarsku guvernantu, u vrijeme kada je Crna Gora ratovala i krvarila. Sa deset godina uputili su je na školovanje u ruski Petrograd, na institut Smoljni, koji se nalazio pod caričinim patronatom. Tamo je otkrila slikarski talenat.
Na Svetskoj izložbi slikarstva u Veneciji upoznala je italijanskog princa Viktora, sa kojim se zbližila na balu u Rusiji 26. maja 1896. godine, povodom krunisanja Nikolaja Drugog za cara Rusije.
To nije promaklo italijanskom kralju Umbertu, koji je želio da ojača svoju lozu „novom krvlju“, jer je u dinastiji bilo previše rođačkih brakova – opisuje istoriju ovog braka hroničarka Bosiljka Čelebić – Mitrović.
Civilno vjenčanje je obavljeno u velelepnom dvorcu Kvirinale, a crkveno u crkvi Santa Marija od Anđela uz prisustvo mnogobrojnih gostiju iz Evrope. Princeza Jelena je uzela prezime Savojska i katoličku vjeru, čvrsto uvjerena da se Bogu najbolje služi kroz ljubav prema bližnjem.
Bračni par je živio u kraljevskom dvoru Kvirinale u Rimu, okruženom parkovima i sportskim terenima. To je bila prava oaza sreće i radosti, princ i princeza su uz nježnost i ljubav provodili dane sa svojom djecom.
Italijani su od 1906. prema novom kraljevskom paru osjećali privrženost, često i divljenje, ali i uzdržanost, jer su svi dotadašnji kraljevi bili distancirani od naroda.
Kada je zemljotres razrušio grad Mesinu, kralj i kraljica su rizikujući svoje živote, proveli više od 20 dana na trusnom području, pomažući ljudima. Kraljica je vešto pomagala ranjenima, svojim rukama ublažavala patnje stradalima. Pedeset godina kasnije, u Mesini je podignut mermerni spomenik na trgu Seđola. Zagrljene figure kraljice i djevojčice svjedoče o razornom zemljotresu i plemenitoj, hrabroj dobrotvorki Jeleni Savojskoj.
I tokom Prvog i Drugog svjetskog rata kraljica Jona od Italije, kako je zvao narod, pokazala je veliku humanost. Krasio je vedar duh, skromnost a prije svega dobročinstvo. Živjela je skromno i požrtvovano. Ostala je zapamćena kao nenametljiva, stidljiva i uzdržana osoba, sa puno obzira prema drugima.
Najsrećnija je bila ako bi druge obradovala, spašavala nemoćne, liječila bolesne, davala siromašnima. Poznato je da je sav novac, koji joj je kralj davao za lične potrebe, trošila na bolesne, stare, samohrane roditelje, a najviše na nejaku i nezbrinutu djecu.
“Sama je opremila bolnicu sa 250 kreveta. I svoju djecu je od malena učila da budu humana”, ističe Bosiljka Čelebić – Mitrović.
Lijepa Jelena Petrović postala je jedna od omiljenih ličnosti u porodici Savoja i čitavoj Italiji, a stanovnici su djevojčicama često davali njeno ime. O njenoj popularnosti svjedoči i klinika “Kraljica Jelena”, koja je osnovana njenim dobrovoljnim prilogom, 1933. godine, kao i Veliki institut za liječenje raka, koji i danas nosi njeno ime.
“Zbog zasluga na polju medicine, dobila je počasnu diplomu medicine i hirurgije Rimskog univerziteta. Edvard Sedmi od Engleske odlikovao je zlatnom medaljom britanskog kraljevskog Crvenog krsta, bivši njemački car Vilhelm poslao joj je Veliku zvijezdu kraljice Luize, Alfonso Trinaesti od Španije orden reda Dobročinstva, ruska carica Katarina orden Crvenog krsta, a srpski kralj Petar Karađorđević krst svetog Save”, kaže istoričar Jovan Markuš sa Cetinja.
A, šta kaže guslarska pjesma “Jelena”, narodnog guslarar Đorđije Koprivica?
Preporučeno
{youtube}sv2h2uAEywg{/youtube}
Guslarska verzija Jelenine udaje ne pominje ove činjenice, u toj pjesmi, ona je nevoljno data Viktoru od Savoje.
Prema ovoj pjesmi kada je crnogorski gospodar pozvao kćerku, na dan njenog vjenčanja, ona mu je rekla da je nesrećna njegovom odlukom, ali da će poštovati njegovu želju.
“Ja znam da cu bit’ kraljica, silne, moćne Italije, al’ s tom krunom, dragi oče, tvoja ćerka srećna nije. Jer ja volim ovu zemlju, kao život kao vodu, a sad moram da napustim zauvijek Crnu Goru. Uzalud mi zlatna kruna i palate i dvorovi, Lovćenu me srce vuče đe se viju sokolovi.”
Jelena je, prema istoj pjesmi, bila zaljubljena u perjanika očeve garde, Miloša i tražila je od oca da je on, sa ostalim perjanicima prati do Bara. Na rastanku, poklonila mu je svoju burmu, a on joj je rekao: “Oh, Jelena, da nijesi ćerka moga gospodara sabljom bi’ te odbranio i odveo do oltara”.
Zasluge Jelene Savojske za italijanski narod bile su tolike da je katolički biskup Rišar iz Monpeljea inicirao da se proglasi za sveticu.
Kraljica Italije je sa kraljom Viktorom dobila petoro djece – Jolandu, Mafaldu, Umberta, Đovani i Mariju Savojsku. U istoriji je zapisana kao posljednja italijanska kraljica. Emigrirala je 1946, a godinu kasnije ostala bez muža. Umrla je 1952. u izgnanstvu u Monpeljeu.
