“Mi još nemamo regulisanu ni svijest, a ni određeni zakoni nam ne idu na ruku kad je ova problematika u pitanju. Apsolutno, u dogledno vrijeme, se nadam da će se ići u tom pravcu da jedan ovakav registar postane javan. Jednostavno, da mu možemo pristupiti svi koji smo zainteresovani i vidjeti da li se u našoj neposrednoj blizini nalazi neko ko je već osuđivan za krivična djela sa elementima seksualnog zlostavljanja djece”, rekao je Jušković.

On je kazao da se petnaest godina čekalo na izradu Registra, dok na Novom Zelandu, na primjer, je od donošenja zakona do izrade registra za pedofile proteklo mjesec, iako su imali mnogo više slučajeva.

“Definitivno je da nijesam zadovoljan predočenim rješenjem samog Registra, sve do onog momenta dok policija ne bude ta koja će imati dvadesetčetvoro časovnu kontrolu nad njim, i dok ne bude mogla adekvatno da sprovodi kontrolu tih lica koja se nalaze u Registru, on neće biti funkcionalan na pravi način”, poručio je Jušković.

Roditeljima savjetuje da razgovaraju sa djecom, da ih edukuju, i naglašava da seksualno vaspitanje ne smije biti tabu tema ni u jednoj porodici.

“Kao što vidite u samom Registru, na jednu malu Crnu Goru, već je evidentiranih devedeset osam počinilaca, nije nimalo zanemarljiva brojka. Ta brojka je dosta velika, pogotovu ako znamo da je tamna brojka, odnosno broj neotkrivenih slučajeva daleko veći. U tom dijelu moramo biti izuzetno oprezni, znači moramo razgovarati sa djecom, moramo što više vremena provoditi sa djecom i jednostavno ih naučiti kako da prepoznaju takozvana njegovanja, ili na engleskom grooming, koji uglavnom koriste ljudi koji su orijentisani u tom pravcu”, naglasio je Jušković.

Smatra da ovo ne bi trebalo da bude stvar samo Ministarstva pravde, već i drugih institucija, kao što su škole, sportske organizacije, i sve druge organizacije koje rade sa djecom.

“Svi bi morali da budu uključeni u taj aspekt života djece. Da urade sve što je u njihovoj moći da spriječe da djeca budu zlostavljana na bilo koji način. Očekivao bih od nastavnika, profesora, generalno nastavnog kadra, da više vremena posvete toj djeci. To su ljudi koji dosta vremena provode sa djecom, čak i više nego što neki roditelji provode i oni su ti koji umnogome mogu da prepoznaju određena ponašanja koja djeca pokazuju, ukazujući time da su zlostavljana, iako ne kažu direktno, indirektno na neki način pokazuju. Nažalost, nema niko da prepozna to. Dovoljna bi bila nekad samo jedna osoba koja bi prepoznala da se nešto dešava, da se taj lanac zlostavljanja prekine na vrijeme” , zaključio je Jušković.