Novinari kao zapete puške, blokove, mobilne telefone i sva osnovna sredstva za rad u ruke, pa pravac u Institut, kako bi saznali osnovno iz tako obimnog jednotomnog djela, kakvo bi trebalo da bude nešto što se zove Nacionalna strategija.
Sat i 40 minuta, koliko je trajala konferencija za medije, bila je vrlo korisna za građane. Saznali smo da ćemo dobiti vakcinu krajem januara ili početkom februara, te da se “bilateralno pregovara sa svim proizvođačima”, zatim da će Ministarka primiti vakcinu i preporučiti narodu da to isto učini i na kraju, obavezna disciplina, da prethodno rukvodstvo ništa nije uradilo i da je tek ona svojim autoritetom počela da pregovara, pa se zato malo kasni. Čuli smo i to da imamo kapacitete za stroge uslove skladištenja Fajzerove vakcine. Doduše mali su nam kapaciteti, ali ko mari za to kad više vakcina nećemo ni dobiti odmah. Ma, kažem vam, svakakvih novosti smo čuli.
Samo nijesmo ništa saznali, a ni čuli o onome zbog čega je sazvan sastanak sa medijima – o Nacionalnoj stretgiji za imunizaciji protiv COVID 19”. Zapravo smo čili da je ona baš dobra, da su na njoj radili svi eksperti, da je sveobuhvatna, da je rađena na bazi tuđih i sopstvenih iskustava….ali šta ona predviđa, šta su osnovne stvari iz tog obimnog i značajnog teksta – ni riječi. Ama baš ni slova.
“Kad Vlada pogleda ovaj tekst i odobri ga onda ćemo sazvati još jedan pres pa lijepo objasniti sve”, objašnjenje je dato na kraju, doduše poluglasom i skoro pa nezvanično.
Što bi rekli profesori književnosti – dobar tekst (pres), ali promašena tema. Zato čista jedinica.
Preporučeno













