Predlog zakona o životnom partnerstvu osoba istog pola utvrđen je na Vladi i proslijeđen Skupštini na usvajanje. Zasnivanje istopolne zajednice nije brak iako je dosta slično. Primjera radi, budući partneri pred matičarem će morati da kažu “da”, a to da potvrde i dva svjedoka.

Najveći dio zakona odnosi na niz prava i obaveza koje se podrazumjevaju za heteroseksualne parove.

Po prvi put, detaljno su regulisani imovinski odnosi parova istog pola, odnosno pravo na posebnu i zajedničku imovinu.

Takođe, parovi mogu naslijediti pokretnu i nepokretnu imovinu partnera, a regulisan je i poreski status partnera, u smislu olakšica koje proizilaze iz zajedničkog života.

Partneri su u pogledu prava i obaveza u sistemu zdravstvenog osiguranja i zaštite izjednačeni sa pravima svih drugih osiguranika, a isto tako u pogledu prava socijalne i dječje zaštite.

Iako su pojedini ovaj zakon željeli da označe kao mogućnost sklapanja braka između osoba istog pola to nije tačno. 

Zakonom nije omogućeno istopolnim partnerima roditeljstvo, starateljstvo, hraniteljstvo i usvajanje djece.

Kako do istopolne zajednice?

Partnerstvo se zaključuje saglasnošću volja dva punoljetna lica istog pola datih pred nadležnim organom, u skladu sa ovim zakonom.

“Partnerstvo ne mogu zaključiti među sobom krvni srodnici u pravoj liniji, kao ni rođena braća ili rođene sestre, braća ili sestre po ocu ili majci, stric i sinovac, ujak i sestrić, tetka i bratanična, tetka i sestričina, ni djeca rođene braće i sestara i djeca braće i sestara po ocu ili majci“, piše u zakonu.

Osobe koje namjeravaju da stupe u istopolnu zajednicu moraju prvo da podnesu prijavu za zaključenje partnerstva organu lokalne uprave nadležnom za vođenje registra partnerstava.

Uz prijavu, moraju podnijeti izvod iz matičnog registra rođenih za svakog od njih, a kad je to potrebno, i druge isprave.

Nakon toga, u dogovoru sa matičarom, partneri dogovaraju datum stupanja u istopolnu zajednicu.

“Partnerstvo se zaključuje pred matičarem, na svečan način, u službenoj prostoriji prigodno uređenoj za tu namjenu. Izuzetno, matičar može dozvoliti da se partnerstvo zaključi i na nekom drugom prikladnom mjestu, ako to partneri zahtijevaju i za to navedu opravdane razloge. Zaključenju partnerstva prisustvuju oba buduća partnera, odbornik skupštine opštine koga skupština odredi, dva svjedoka i matičar“, navodi se u zakonu.

Kad utvrdi da su ispunjeni uslovi za zaključenje partnerstva i da nema prigovora, matičar će upoznati buduće partnere sa odredbama ovog zakona o njihovim pravima i dužnostima.

“Matičar će pitati buduće partnere pojedinačno da li pristaju da međusobno zaključe partnerstvo. Prilikom zaključenja partnerstva partneri mogu da se sporazumiju da: zadrže svoje prezime; kao zajedničko prezime uzmu prezime jednog od njih; 3) kao zajedničko prezime uzmu oba njihova prezimena; samo jedan od njih svom prezimenu doda i prezime drugog partnera“, ističe se u zakonu.

Odmah po zaključenju partnerstva, partnerima se izdaje izvod iz registra. 

Zakon primjenjiv za godinu

Novi zakonski propis biće u primjeni za godinu, jer je potreban taj period kako bi se donijeli podzakonski akti, registi i druga prateća dokumenta neophodna da bi se zakon primjenjivao.

„Već sada imamo listu od 22 zakona koja je potrebno izmijeniti kako bi primjena u praksu, naročito u sudskim podstupcima, bila bez ikakvih dilema“, saopštila je prekjuče Generalna direktorica Direktorata za unaprjeđenje ljudskih i manjinskih prava Blanka Radošević Marović. 

Kako je navela, Vlada je prepoznala važnost pitanja koja su regulisana Predlogom još početkom 2013. godine, kada je usvojena prva Strategija za unaprjeđenje života LGBT osoba.

„Još nekoliko važnih dokumenata prethodilo je izradi nacrta, a zatim i predloga zakona. 2015. i 2016. godine urađene su dvije analize koje su se odnosile na razmatranje modela zakona o životnom partnerstvu osoba istog pola, i to prvo u razvijenim zemljama Evropske unije (EU), a potom i u analizama modela pravne prakse u regionu“, kazala je Radošević Marović.

N.D.L.