Utisak je, čak, da bi veći dio rukovodstva to i mogao, ali da koketiraju sa članstvom koje još nije progutalo priču o Briselu kao jedinom putu, o prošlosti u kojoj je u Srebrenici bio genocid, u daljoj prošlosti u kojoj su četnici bili na pogrešnoj strani istorije. Zato se ne treba ni čuditi što ovih dana imamo priliku da slušamo jednu priču ministara manjinske vlade, a drugu poslanika u Skupštini Crne Gore.
Prilikom usvajanja odluka o pomoći Ukrajini na sjednicama vlade nije bilo disonantnih tonova. Sve se završavalo konstruktivno, sa par formalnih opaski i tehničkih ispravki, ali je odluka podržana jednoglasno. U Skupštini druga priča. Potpredjednik SNP-a Dragan Ivanović je za razliku od kolega iz izvršne vlasti imao itekako zamjerke na ovu odluku.
“Meni se čini da svi oni koji pokušavaju na ovaj način da pomognu Ukrajini njoj zapravo čine štetu. Nije jasno da li je u ovom trenutku spas za Ukrajinu ako im se šalje pomoć u naoružanju”, rekao je Ivanović u Skupštini Crne Gore.
Ovo su iste teze, kako primjećuju analitičari ali i “obični” građani koje su plasirane devedestih u Bosni i Hercegovini i to od strane međunarodne zajednice. Te teze nijesu samo ostale na papiru, već su u BiH rezultirale embargom za uvoz naoružanja i pomoći građanima da brane svoju državu od agresije vojske bosanskih Srba i JNA.
Povelja Ujedinjenih nacija da svaka država ima pravo na samoodbranu nije bila primijenjena tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu. Tog 25. septembra 1991. godine Vijeće sigurnosti UN-a rezolucijom 713 donijelo je odluku o embargu na uvoz svih vrsta oružja i vojne opreme u Jugoslaviju. Takva odluka u periodu agresije na Bosnu i Hercegovinu (1992-1995) pokazat će se veoma brzo kao pogrešna odluka s obzirom na njene katastrofalne posljedice. Uprkos tome UN je ostao dosljedan primjeni embarga tokom cijeloga perioda agresije na Bosnu i Hercegovinu.
Genocid, etničko čišćenje, masovna hapšenja, fizička i psihička zlostavljanja, silovanja, ranjavanja, otuđivanje i uništavanje imovine su samo neke od posljedica primjene embarga na uvoz oružja i vojne opreme u Bosni i Hercegovini, ističe on.
Tos u bile posljedice istoga stava, odnosa i razmišljanja u BiH, koji sada zastupa SNP i to onaj dio iz Skupštine, jer, ponavljamo, njihovi ministri su drugačije reagovali.
Sličan dualan, kontradiktoran odnos prema temama desio se i juče kada je potpredjednik SNP-a povukao potpis sa predloga izmjena i dopuna Zakona o teritorijalnoj organizaciji Crne Gore i Zakona o Glavnom gradu, kojim je predviđeno formiranje opštine Zeta.
Istina, on je navodno ispunio obećanje da će potpis povući ako se ne bude uradila ubjedljiva studija izvodljivosti za Zetu kao samostalnu opštinu, ali to ne mijenja matricu. Kao predlagač zakona ili jedan od incijatora, valjda je morao unaprijed imati informacije o tome i na osnovu toga se odrediti.
Ovakvih vrteški, kada je riječ o SNP-u, vjerovatno će biti još, jer je očigledno velika razlika između onoga što zaista misle i onoga što rade.
Kako je neformalno rekao jedan od sagovornika Standarda, SNP je prepadnuti DF – o svemu isto misle samo što DF to što baštini i saopštava, a Jokovićeva stranka skriva svoju bezuslovnu ljubav prema Moskvi, Beogradu, četnicima i srpskom svetu..
Preporučeno
Video