“Naš narod je stoka”, započinju razgovor naši sagovornici koji se nalaze u karantinu u Igalu, gdje su stigli nekoliko sati pošto su se u petak veče, letom Turkish airlinesa, vratili u Crnu Goru. Naši sagovornici, koji su željeli da ostanu anonimni, su kao najveći problem njihovog puta od podgoričkog aerodroma do karantina i dosadašnjeg boravka u istom označili upravo crnogorske građane.

Njihova ljutnja nije bez neke. Upravo u trenutcima kada su davali izjavu za Standard su od vojnika koji čuvaju karantin saznali da postoji mogućnost da njihov boravak u Institutut “Simo Milošević” bude produžen.

Naš narod je nezreo

“Došli su vojnici da nam kažu da je moguće da dođe do produženja karantina jer je došlo do miješanja među osobama koje bi trebalo da se nalaze u izolaciji. Rekoše nam da se to dogodilo na 4. spratu jer su dva momka upali u sobu kod dvije đevojke gdje su se družili i što ti ja znam. Vojnici su nam na startu rekli da će, ukoliko bilo ko od nas izađe iz soba, to uticati na sve koji su u karantinu. E sad, da li će samo za njih biti produžen karantin ili za sve, iako se niko od nas nije miješao sa njima, vidjećemo. Kako god bilo, takvo ponašanje je neodgovorno”, poručuju naši sagovornici.

Oni objašnjavaju da se u sobama Instituta “Simo Milošević” nalaze najviše dvije osobe, te da su u njima zaključani kako ne bi dolazili u bilo kakav kontakt, kako sa drugim osobama koje su u izolaciji, tako ni sa osobljem i vojnicima koji ih čuvaju.

Međutim, ovakvo ponašanje naših građana “sačekalo” ih je već po samom slijetanju na podgorički aerodrom. Naime, kako kažu, na aerodromu su čekali više od dva sata da krenu put Igala, a razlog tome je bilo odbijanje “nekoliko žena” da uđu u autobus i odu u karantin. Na kraju su, tvrde, te žene puštene da idu svojim domovima u samoizolaciju.

“Par sati smo se zadržali na aerodromu, jer smo mi jedna stoka od naroda da je to strašno. Nikome se nije išlo u karantin, ali prosto postoje neke procedure i obeveze koje se moraju ispoštovati, jer su one uvedene da bi se spriječilo širenje virusa i ovo je jedini način, pošto ljudi očigledno ne poštuju kućnu izolaciju. Neke žene su se bunile što moraju da idu u karantin, a onda su nakon nekog vremena počele da plaču i vrište kako neće da idu. One su na kraju uzele svoje kofere i otišle. Čuli smo jednog iz osoblja zaduženog da nas sprovede u karantn koji je rekao pušti ih. Vjerovatno nijesu željeli da zovu policiju i da ih hapse, ali vjerovatno će snositi neku kaznu zbog toga. Kada smo pitali policajca zašto nisu pošle sa nama rekao je da imaju medicinski dokaz da moraju da budu u kućnoj samoizolaciji. Činjelo mi se da nam je to rekao samo da nas smiri”, pričaju sagovornici.

No, tu nisu prestale muke sa našim narodom. Kako su rekli, do te večeri nisu vjerovali da postoje odrasli ljudi od kojih se i djeca od 6-7 godina ponašaju zrelije.

“Završila se ta epizoda, svi smo ušli u autobus i napokon krenuli i kada se kapija otvorila da izađemo iz aerodroma jedna žena je preprječila put i postavila barijere da ne možemo proći, jer nije željela da njena čerka ide u karantin. Mi smo bili na drugom spratu busa pa nismo ispratili sve. Jedva su ubijedili tu ženu da nas pušti. To je bio bezorazluk. Svi idemo u karantin pa sad njena ćerka ne može? Narod je velika stoka i treba sa njim izdržati jer mi je došlo iz par puta da ih išamaram, a policajci i aerodromski radnici su takvi kakvi su, nekad pokušaju da te umire, nekad ne znaju što da ti kažu pa ti onako ruralno kažu što ću ja pa evo i ja radim svoj posao”, pričaju sagovornici Sandarda.

Povratak u CG vrhunski organizovan

Inače, njihov let je bio jedan od prvih koje je Vlada organizovala sa ciljem povatka naših državljana u Crnu Goru. Zbog toga je, kako napominju došlo do nekoliko organizacionih propusta nakon njihovog dolaska. Potpuno je druga priča organizacija njihovog “izvačenja” iz Turske, koja je bila “na vrhunskom nivou”. Imaju samo riječi hvale za ono što su MVP i naša ambasada u Ankari uradili, dodajući da povratak u Crnu Goru ni sami ne bi tako dobro orgnizovali.

Zamjeraju što su po slijetanju pola sata čekali sanitarnu inspekciju da dođe na aerodrom, a nije im jasno bilo zašto su morali iz aviona izlaziti jedno po jedno na svake 15 minuta, s obzirom da su gotovo dva sata svi putnici bili zajedno u avionu iz kojeg će, opet, svi zajedno boraviti u autobusu.

Sitniji propusti po povratku

“Kada smo izašli iz aviona niko iz sanitarne nije bio tu. Bila su dva čovjeka obučena u svemirska odijela. Kada smo im prišli, pitali su nas kako se osjećamo, ali oni nisu zapisali to što smo rekli, niti da li imamo temperaturu, niti da li je nemamo. Osjećali smo se tu noć kao virusna stoka koja se prebača iz tora u tor”.

Par propusta zabilježili su i po dolasku u Institut “Simo Milošević” koji je Vlada odredila kao karantin. Bilo je problema sa čistoćom posteljine, nedostatkom tople vode i još nekim “sitnicama” koje su, kako kažu riješene do subote popodne predanim radom osoblja i upravnika Instituta. Kako i sami napominju, nije jednostavno organizovati boravak tolikog broja ljudi.

“Mene ne zanima kakva je soba, nikome u ovom trenutku ne treba nikakav luksuz, samo mi je bitno da je čisto. Bilo je par propusta sa posteljinom i nedostatkom tople vode ali je to riješeno brzo. Osoblje Instiuta na čelu sa upravnikom se trudi da izađe u susret svakom našem zahtjevu, što nimalo nije jednostavno jer ovdje boravi 300 i kusur ljudi. Tako da za njih imamo samo riječi hvale. Uostalom ti propusti, ne samo što su riješeni već su i nebitni u široj slici”.

Glavnu zamjerku imaju na račun nedostatka involviranosti stručnog medicinskog osoblja koje ih nije, ne samo pregledao od kada su došli u karantin, već ih nije ni pitao kako su. Očekivali su da će ih u karantinu neko od medicinskog osoblja posjetiti i, pored pregleda, uzeti osnovne informacije o mjestu gdje su boravili, izloženosti infekciji i kontaktu sa drugim ljudima: “niko iz zdravstva nije došao da nas pita to”.

Jedino što rade je mjerenje temperature na svaka dva-tri sata, što čine svojim toplomjerom.

Vojska uvijek pri ruci

Posebno žele da istaknu ulogu Vojske Crne Gore, koja, osim što čuva karantin, pruža našim građanima i ostale usluge.

“Donose na hranu, izbacuju smeće iz soba, donose nam čistu posteljinu. Hranu nam donose ispred vrata, kucnu nam i ostave je na stolici ispred vrata i nakon dva minuta izađemo i uzmemo hranu. Vojska se stvarno trudi da nam bude pri ruci, ali i oni ne mogu da stignu jer je orgroman broj ljudi u karantinu. No, trude se da pomognu koliko mogu i rade svoj posao koliko mogu, sve nam donose. Mene je sinoć u ponoć tako zub zabolio, tražili smo im tabletu koju mi je vojnik odmah donio. Tako da su vojnici stvarno OK”.

Ističu da je sada najvažnije izboriti se sa dosadom i naći neku zanimaciju koja će im brže ubiti vrijeme. Zato su se, kako su kazali, prvu noć po dolasku podružili sa drugom Jackom Danielsom, koji je, dokazano, otporan na sve moguće bolesti.

“Naravno da bi svi voljeli da smo u kućnoj samoizolaciji. Jedina razlika je to što si u svom domu u kojem se osjećaš puno opuštenije ali i u kojem možeš naći neku zanimaciju. Ali dobro imamo prelijep pogled i kao što reče jedan čovjek koji je došao sa nama, dobro je što je ovo ovako urađeno jer se ovako smanjuje rizik da se eventualno zaraze prvo članovi naše porodice pa onda i ostatak društva. Tako da država preduzima mjere koje moraju i trebaju da se preduzmu. To što nas je ljutilo ponašanje nekih pojedinaca i neki sitni problemi koji su nas dočekali je najmanje važna stvar u ovoj situaciji”, zaključili su sagovornici Standarda.