Objavu doktora Nebojše Kavarića prenosimo u cjelosti:
Kakvi smo Ljudi ili ljudi?
Kakvi smo jedni prema drugima?
Od nablizih do slucajnih prolaznika kroz nasu svakodnevnicu ili nase zivote.
Svjedoce li o tome svakodnevne slike sa elektronskih i stampanih medija?
Kad smo posljednji put pomogli nekome?
U bilo cemu?
Kad smo zastitili nekoga?
Pa i od sebe?
Spustili ton u obracanju?
Birali ljudske riječi kad se obraćamo drugom ljudskom biću?
Boli li nas tudja nesreca, nepravda, tuga?
Zelimo li drugima isto sto i sebi?
Kad smo zadnji put oprostili nekome pa makar i sitnicu?
Volimo li ljude, druge osobe uopste?
Postoji li mimo interesa i robne kupi-prodaj ljubavi i naklonosti ista vise?
Koliko postujemo i cijenimo ljudsko i dobro u sebi?
Mislimo li iskreno da je biti dobar mana ili vrlina?
Primjecujemo li da nas Neko ili neko gleda…
Dok sve to radimo…
Da li smo sposobni da stvarno volimo i postujemo zivot, dostojanstvo i srecu drugih ljudskih bića?
Svih.
To je svrha života.
Tad kažemo da smo se imali rašta roditi.
Samo pomislite na sve ovo.
Ništa više.
I ništa manje.
Danas je svjetski dan Osoba sa daunovim sindromom.
Posvećujem ovaj tekst Raju.
Našem dragom komšiji koji je sa svojom majkom živio u našem ulazu. Cio život.
Preporučeno
Andjeli postoje.
Samo ih najčešće ne vidimo.
Promjenite to.
Siguran sam da možete.
Video