Djeca u dobi od petnaest do osamnaest godina imaju pravo na svog izabranog ljekara, kaže Kavarić, kao i svaki drugi građanin Crne Gore, iz domena struke, dodaje on, koji se razumije u, kako kaže, potrebe i probleme djece.
“Problem pedijatara ove grupe starijih tinejdžera ne može se posmatrati odvojeno od ukupne pedijatrijske zaštite, i činjenice da 45.000 djece, po popisu, u glavnom gradu, odnosno oko 11.000 adolescenata u glavnom gradu. Djece od 0 do 18 godina ima oko 150 000 u Crnoj Gori, od kojih se oko 30.000 odnosi na adolescente, odnosno na uzrast od 15 do 18 godina. Ne postoji dovoljan broj pedijatara za zdravlje adolescenata, zbog toga što ljekari po struci, po iskustvu, znanju edukovanom, ili doedukovanom je njih manjak. Već duži period je manjak pedijatara, i kolege koje su bile u penziji su radili jedno vrijeme kao dopunski rad, u trenutku kad su oni odlučili da konačno odu u penziju, ili da promijene lokaciju radnog mjesta, pojavio se od relativnog apsolutni manjak ljekara”, rekao je Kavarić.Iz profesionalne komunikacije sa Ministarstvom zdravlja, Kavarić kaže, zna da su oni svjesni problema nedostatka pedijatara i da su ga, dodaje on, identifikovali kao problem, a glavno rješenje je, kako navodi, dolazak novih ljekara pedijatara.
“Mi znamo, sve i da ljekari dobiju specijalizaciju sada, oni se vraćaju tek nakon pet, obično bude i šest i sedam godina, zato što su to obično koleginice,u većini slučajeva, i to je obično period kad one odluče da oforme porodicu. Na nove pedijatre se mora sačekati dok dođu, a drugi ljekari se moja prihvatiti, koji imaju bazično znanje iz unapređenja zdravlja adolescenata”, naglasio je Kavarić.
Specifičnost adolescentskog doba u posljednje vrijeme, podsjeća Kavarić, je i u tome što se pojavio niz izazova, ističe on, vezanih za njihovo zdravlje.
“Nekad su adolescenti važili za najzdraviju populaciju koja praktično ne dolazi kod ljekara, zbog toga što su ti mladi ljudi izuzetno rijetko imali neka od oboljenja koja su, nažalost, posljednjih godina svakodnevna. Nekih sedam oblasti koje su značajno sistematizovanje, kod nas, u regionu, i u cijelom svijetu su prije svega mentalno zdravlje, poremećaj u ishrani i gojaznost, upotreba psihoaktivnih supstanci, seksualno i reproduktivno zdravlje, digitalna ovisnost i problemi sa snom, nasilje( vršnjačko i svako drugo),i ono što u posljednje vrijeme izlazi kao prioritet u interesovanju zdravstvenih sistema su rani mehanizmi za pojavu hroničnih oboljenja kod odraslih. Sve što sam nabrojao je vrlo osjetljiva i specifična skupina oblasti i tema, koje se tiču dominantno adolescenata. Iz ovoga proizilazi šta sve izabrani ljekari, kod kojih će ti adolescenti doći, u principu moraju da znaju i da budu edukovani kako da to sprovedu sa jednom vrlo osjetljivom, senzibilnom, obrazovanom, edukovanom, samosvojnom generacijom, kakvi su adolescenti”, istakao je Kavarić.
Zdravlje adolescenata ne može da čeka, poručio je Kavarić, jer taj sistem zdravstvene zaštite treba unaprijediti i rješavati, dodaje on, akutne probleme sad, odmah i, kako kaže, tu.
Preporučeno
“Sem kolega specijalista porodične medicine, a apelovao bih na njih, naravno, oni to jako dobro znaju, prosto kroz specijalizaciju, da se konsultuju uvijek kad treba sa kolegom pedijatrom, koji je u susjednom dijelu doma zdravlja. Jedna od preporuka koje se pojavljuje je i zašto ne intezivirati saradnju sa privatnom pedijatrijskom zajednicom, koja je u pojedinim gradovima relativno brojna, kao ovdje u Podgorici. Potrebno je i raditi nove programe za promocije, edukacije i osvješćivanje adolescenata i njihovih roditelja, uraditi sve da oni dobiju zdravstvenu zaštitu kroz savjetovališni rad, kroz edukativne radionice i kroz obnavljanje znanja ljekara ostalih struka… Treba snažno promovisati i povećati atraktivnost pedijatrijske struke u domu zdravlja. Vratiti sve finansijske i organizacione momente, koji čine atraktivnim javljanje specijalizacije za pedijatriju, jer je to osnova zdravstvenog sistema, u zemljama širom Evrope, ne samo kod nas”, zaključio je Kavarić.