Video
Odgovor na to pitanje (po)najviše, očekivano, interesuje roditelje.
A činjenica da smo se odaljili od svjetskog prosjeka kako su pokazali nedavni rezulatati, prema riječima roditeljima sa kojima smo razgovarali, nije toliko zabrinjavajuća, koliko brine to što se godinama u Crnoj Gori po pitanju obrazovanja potpuno stagnira.
Kako su kazali žele da vjeruju da će se stanje u obrazovnom sistemu promijeniti, uz konstataciju da je politika uništila čak i obrazovanje, te da to nije dobar put niti primjer za mlađe generacije.
Priznaju i nijesu optimistični da ćemo ubrzo imati željeni odgovor na pitanje s početka našeg teksta.
No, ukoliko se negativni trend nastavi, ističu da je razloga za brigu previše, jer će djecu po znanje i diplome morati da šalju van granica države.
“Politika uništila obrazovanje”
Iako iznenađenja ponovo lošim rezultatima, Sanja iz Podgorice kaže da nije ni bilo za očekivati da crnogorski đaci naprave veliki iskorak kad je u pitanju PISA testiranje. Naprotiv, ona smatra da bi đaci koji su se obrazovali početkom novog milenijuma, pa i samo deset godina unazad, ostavili mnogo bolji utisak.
“Sigurna sam u to da bi generacije koje su se školovale 2000-ih, da je tada postojalo PISA testiranje, bili mnogo bolji nego ovi danas. Jednostavno tad se više pažnje posvećivalo knjizi, išlo se u školu radi znanja i druženja, a ne kao u većini slučajeva danas, radi reda. Profesori su bili stroži, djeca poslušnija, sve je bilo drugačije. Samim tim što sam roditelj dvanaestogodišnjeg dječaka vidim na koji način se danas radi sa djecom… Knjige koje oni koriste, dostupnost društvenim mrežama i internetu, upitno obrazovanje prosvjetara, samo su neki od razloga zašto je to tako”, priča naša sagovornica.
Šlag na tortu su, smatra, dali političari koji su se umiješali u sve pore društva.
“Politika nam je uništila obrazovanje. Kad smo počeli da se prebrojavamo i djeca da se dijele između sebe, kako možemo očekivati da sjutra znaju da prepoznaju prave vrijednosti i krenu životnim stazama uspjeha. Djeca su postala osorljiva, gleda se ko za koga navija, ko koga podržava, kako će se ko obući, ko ima najskuplji telefon i slično… Tužno, ali istinito. I posle se čudimo su nam loši na testu znanja… Vjerujte, nekad pomislim dobro je da i ovo malo znaju danas”, priča Sanja iz Podgorice.
Kaže da nije “moderna majka” ali da su ona i suprug prisiljeni da određene stvari priušte djetetu, nerado.
“Koliko god se mi odupirali recimo kupovini telefona, to nismo mogli izbjeći. Vrijeme je tako da, htjeli vi to ili ne, ono vas uslovno rečeno, pregazi. Ako sva djeca npr. idu na izlete, na rođendane, na ekskurzije, ne možete samo vaše dijete uskratiti, odmah će biti u odjeljenju na neki način obilježeno. Tako ste prinuđeni da mu obezbijedite što više možete, ali da kontrolišite da to bude u nekoj mjeri. Ukoliko to na vrijeme ne uradite, posljedice su katastrofalne. Čist primjer su rezultati PISA. Prevelikom zloupotrebom svega što mu pružite i omogućite, dijete će izgubiti interesovanje za prvo na šta naiđe, a oko čega treba malo da se potrudi, a to je, nažalost, u prvom redu škola”, smatra ona.
Ilustracija; Pixabay
Njena poruka je jasna – krivicu dijele kako roditelji, tako i prosvjetari.
“I mi roditelji i prosvjetni radnici moramo se što prije osvijestiti, kako bi spasili đecu dok smo na vrijeme. Bukvalno spasili, jer ih sinhronizovano uništavamo, dopuštajući im i tolerišući sve. Ako ne reagujemo dok smo na vrijeme ostaćemo nam samo da razmatramo mogućnost školovanja van države Crne Gore”, zaključuje ona.
Njena sugrađanka Milica poručuje da dok je roditelja koji “usađuju” djeci prave vrijednosti, biće i dobrih rezultata u obrazovanju.
“Ko je kriv za loše PISA rezultate? Roditelji i ambijent u kom živimo. Od roditelja sve kreće. Može neko biti lošiji ili bolji đak, ali da je situacija ista ili gora kao prije pet godina, to je naš poraz. Nekad su djeca strahovala da kući kažu da je profesor galamio, a danas samo ako malo podigne ton, odmah se sazivaju komisije i čuda i dovodi se u pitanje njegov posao. Toliko su tužni ovi rezultati, da je pitanje da li se isplati školovati ovdje djecu uopšte, ako im želite da one osnovne stvari nauče”, mišljenja je Milica.
Naša sagovornica je majka troje djece koja pamti tri garniture ministara, koji su se, kako smatra, slabo po čemu razlikovale.
“Ne pamtim da je bilo bolje u jednom trenutku u posljednjih pet godina, možda čak i gore. Politiku kad je resor prosvjete u pitanju treba ostaviti po strani, ako je ikom stalo do građana i omladine, neka radi u interesu njihovom interesu, a ne interesu svojih fotelja. Naravno i roditelji treba da počnu malo više da se bave svojom djecom, ali je veliki potez i na nadležnima. Koliko nisu ništa doprinijeli, samo nas tjeraju da stavimo prst na čelo i zapitamo se – isplati li se školovati djecu ovdje”, zaključuje ona.
Za Senku Radović loši PISA rezultati iz godine u godinu, govore da uzrok tog problema očigledno nikog ne zanima.
Prema njenim riječima, na nastavni kadar se vrši veliki pritisak sa svih strana, naročito kada su ocjene u pitanju. Djeca su, navodi, generalno nezainteresovana, uspavana, izgubila su radne navike, čemu je dosta doprinio i period online nastave.
“Školski sistem je generalno loš i djeca su zatrpana nepotrebnim gradivom, što kod mnogih stvara revolt i ostavlja se mogućnost da su djeca i namjerno zaokruživala pogrešne odgovore kako bi obesmislila cijeli proces”, kaže Senka.
Smatra da je trenutno teže nastavnicima jer su prvi na udaru, i jer su izgubili autoritet, dok će kaže na duže staze biti teže djeci i društvu, jer je upitno sa kakvim znanjem koračamo u budućnost.
“Ipak najveću odgovornost nose institucije koje su zadužene da vode obrazovni sistem koji je uništavan (ne)radom čelnih ljudi u tom resoru prethodnih decenija”, stav je njen.
Mišljenja je i da roditelji previše stvari rade umjesto djece, te da je tu srž problema.
“Dijete nije naučeno da na času sluša i pita za pojašnjenje, nema radne navike, disciplinu i samokontrolu, ali je naučeno da su tata i mama tu da urade umjesto njega ili plate privatni čas. Uz dostupnu svu tehnologiju i prednosti koje moderno doba nosi, trebalo bi da imamo generacije koje su genijalne i koriste svoj potencijal na pravi način, ali nažalost – realnost je drugačija. Imaju sve, ali nemaju ništa zapravo”, izričita je Radović.
Sa druge strane, naš sagovornik Miljan smatra da bi roditelji snosili odgovornost kad bi se djeca školovala kući, a pošto nije tako, onda je sve na prosvjetnim radnicima i obrazovnim institucijama.
“Fakat je da se na obrazovanju radi u sadejstvu: prosvjetni radnici – djeca – roditelji, ali je obrazovni sistem zamišljen kao mjesto gdje djeca razvijaju i unapređuju osnovno obrazovanje koje su stekli u kući. Očigledno se jako malo radi na tome”, jasan je sagovornik Dnevno.me.
“Odgovorni za lošu situaciju u obrazovanju sada daju sebi za pravo da nas kritikuju”
Podsjetimo, PISA testiranje se sprovodi svake tri godine. Riječ je o međunarodnoj procjeni znanja i vještina petnaestogodišnjaka u 81 zemlji.
Crna Gora je prošle godine imala lošije rezultate nego 2018. godine. Iz “čitanja“ su đaci imali 405 bodova, iz “matematike” 406, dok su u oblasti “nauke” đaci ostvarili 403 boda.
Predsjednica Prosvjetne zajednice u Crnoj Gori Olivera Leković kaže da nastavnici i profesori iz učionica ukazuju na probleme, ali da su dosad nailazili na zatvoren sistem zaposlenih u Ministarstvu prosvjete, koji su se, navodi, oglušivali na njihove zahtjeve, isturivši nastavnika u javnost kao jedinog krivca.
Ona navodi da su problemi počeli mnogo prije, i podsjeća na 2017. kada smo kaže, imali neovlašćeno preuzimanje programa autora iz Hrvatske, haotično prekrajanje postojećih programa, te skraćivanje norme časova naročito iz predmeta čije je znanje potrebno na PISA istraživanju (biologija, hemija, fizika, geografija).
Foto: PR Centar
Ističe da su u Prosvjetnoj zajednici sigurni da je i to doprinijelo lošim rezultatima testiranja, jer smo smo od 2019. do danas imali tri ministra koji, kaže, ništa konkretno nijesu preduzeli da ti rezultati budu bolji.
“Naprotiv, imali smo spajanja ministarstva prosvjete sa jos tri resora, haotičnih mjera tokom korone gdje je posebno trpio nastavni proces (nespremnost za kvalitetnu onlajn nastavu, trajanje časova od 30 min), uručivanje oko 250 neosnovanih otkaza direktorima i pomoćnicima škola, rasipanje novca iz budžeta na periferne stvari koje ne doprinose boljem nastavnom procesu, podršku maturantima koji su prepisivali, nerad tužilaštva i inspekcija, korupcija, nepotizam, četiri godine čekanja da se realizuje tender za nabavku računarske opreme za škole i slično”, kazala je Leković, i poručila da na sve ovo podsjeća jer “umjesto da upravo njih pozovemo na odgovornost za loše rezultate na PISA testu i uopšte za lošu situaciju u obrazovanju, oni danas daju sebi za pravo da nas savjetuju kako treba”.
“Očito računaju na kratko pamćenje građana, ali zaboravljaju da mi koji smo u učionici decenijama dobro se sjećamo njihovih nedjela i politikanskih poteza koji su samo štetili obrazovanju”, tvrdi Leković.
“Obeshrabrujemo vrijedne učenike i mlade da se bave ovim poslom”
Odgovarajući na pitanje koliko ovakvi rezultati daju pečat ukupnoj vrijednosti obrazovnog sistema Crne Gore, Leković kaže da su oni obeshrabrujući kako za nastavnika koji pored svega daje svoj maksimum, ali i za učenika koji svakodnevno svjedoči nepravdi.
Preporučeno
“Od poklanjanja ocjena, lažnih Luča, prepisivanja na testovima, upisivanja na fakultete preko veze, lažnih diploma… Na ovaj način obeshrabrujemo vrijedne i talentovane učenike, svjesno ili nesvjesno poručujemo im da nisu poželjni u našem sistemu i oni zaista najčešće napuštaju našu zemlju. Ovo se odražava i na nastavnike i upravo zato iz godine u godinu imamo sve veći deficit nastavnika, jer mladi ne žele da se bave našom profesijom koja se u svakom smislu ne vrednuje adekvatno u našem društvu”, zaključila je Leković.
