Video
Kadić je suspendovan ni mjesec nakon što je, po presudi Upravnog suda, vraćen na čelo Fonda za zdravstveno osiguranje. Upravni odbor ga je sada uklonio sa funkcije do okončanja disciplinskog postupka koji se vodi zbog ugovora sa zdravstvenim ustanovama u inostranstvu — istih onih ugovora koji su već bili osnov za njegovo ranije razrješenje, a koje je Upravni sud poništio.
Za vršiteljku dužnosti direktorice FZO imenovana je Ružica Milutinović-Đurišić, zaposlena u Fondu.
Međutim, ključna pitanja ostaju otvorena. Kadić nije razriješen, mandat mu nije prestao, nije privremeno spriječen za rad, niti je disciplinski postupak okončan. Zato se postavlja pitanje po kom zakonskom osnovu je Upravni odbor suspendovao starješinu organa i na njegovo mjesto imenovao vršioca dužnosti.
Prema ocjenama sagovornika Standarda iz Fonda, upravo je to pravna mina koja bi cijeli slučaj mogla vratiti pred sud i dovesti do novog poništavanja odluka Upravnog odbora.
Drugim riječima, suspenzija formalno postoji kao pravni institut, ali je u ovom slučaju sporno ko je mogao da je donese i da li se iz nje može proizvesti v.d. stanje.
FOND KAO TAČKA POLITIČKE KONTROLE
Fond za zdravstveno osiguranje jedna je od najvažnijih institucija zdravstvenog sistema. Preko njega se obezbjeđuju liječenja, refundacije, terapije, upućivanje pacijenata u inostranstvo i finansijska stabilnost sistema. Zato pitanje ko kontroliše Fond nije tehničko, nego političko i institucionalno pitanje prvog reda.
Upravo zato se slučaj Kadić ne može čitati samo kao personalni spor između direktora FZO i Upravnog odbora. Ovo je, prije svega, pitanje kontrole nad sistemom kroz koji prolazi ogroman dio zdravstvene politike i finansija.
Prema informacijama Standarda, u dijelu Fonda i zdravstvenog sistema postoji uvjerenje da Kadić smeta zato što nije bio spreman da bude samo izvršilac odluka koje dolaze iz političkog vrha. Sagovornici Standarda ukazuju da ministru zdravlja Vojislavu Šimunu na čelu Fonda ne odgovara rukovodilac sa autonomijom, već neko ko neće otvarati pitanja, usporavati političke naloge ili insistirati na institucionalnoj proceduri.
U tom kontekstu, suspenzija Kadića djeluje kao nastavak ranijeg pokušaja njegovog uklanjanja, samo drugim pravnim sredstvom.
ISTI UGOVORI, ISTI POVOD, ISTI CILJ
Formalni razlog ranijeg razrješenja Kadića bili su ugovori sa zdravstvenim ustanovama u inostranstvu. Međutim, Upravni sud je poništio odluku o njegovom razrješenju, nakon čega je Kadić vraćen na funkciju 6. maja.
Posebno je važno pitanje šta se dogodilo sa tim ugovorima nakon njegovog uklanjanja. Ako su ugovori bili toliki problem da direktor Fonda mora biti razriješen, logično bi bilo da ih je prethodni v.d. direktor odmah raskinuo, pribavio potrebne saglasnosti Ministarstva zdravlja i potpisao nove.
To se, prema dostupnim informacijama, nije dogodilo. Pacijenti su se i nakon Kadićevog razrješenja upućivali na liječenje po istim ugovorima.
Upravo tu se otvara suštinska dilema. ako su ugovori zaista bili nezakoniti, zašto su nastavili da proizvode pravno dejstvo? A ako nijesu bili razlog da se sistem zaustavi, da li su onda bili samo pogodan formalni osnov za uklanjanje direktora koji politički nije odgovarao?
MINISTARSTVO ZDRAVLJA U OZBILJNOM PROBLEMU
Slučaj Kadić otvara i šire pitanje funkcionisanja Ministarstva zdravlja. Prema saznanjima Standarda, više sagovornika iz sistema ukazuje da se problemi u zdravstvenom resoru gomilaju, da komunikacija sa javnim zdravstvenim ustanovama često kasni, a da se i najjednostavniji administrativni poslovi pretvaraju u višenedjeljno čekanje.
Zdravstvene ustanove, prema tvrdnjama sagovornika Standarda, sve češće zaobilaze Ministarstvo zdravlja i pokušavaju da probleme rješavaju direktno sa vrhom Vlade ili Ministarstvom finansija. Takva praksa, ako je tačna, pokazuje da se zdravstveni sistem ne suočava samo sa jednim kadrovskim sporom u Fondu, već sa ozbiljnim problemom upravljanja.
ZAKONSKA KVAKA: SUSPENZIJA POSTOJI, ALI MOŽE LI IZ NJE NASTATI V.D. STANJE?
Zakon o državnim službenicima i namještenicima poznaje institut suspenzije, odnosno privremenog ograničenja vršenja dužnosti. Međutim, slučaj Kadića otvara dva ključna pitanja – ko je nadležan da suspenduje starješinu organa i da li se na osnovu suspenzije može imenovati vršilac dužnosti.
Član 111 propisuje da se službeniku protiv koga je pokrenut krivični ili disciplinski postupak zbog teže povrede službene dužnosti može privremeno ograničiti vršenje dužnosti, uključujući i zabranu obavljanja poslova, ako bi njegovo prisustvo štetilo interesu državnog organa.
Međutim, član 112 propisuje da o takvoj mjeri odlučuje starješina državnog organa rješenjem. Upravo tu nastaje ključna dilema — ako je direktor FZO starješina organa, ko je onda starješina koji njega suspenduje? I može li Upravni odbor preuzeti ovlašćenje koje zakon vezuje za starješinu organa?
Drugi problem je imenovanje v.d. direktorice. Član 61 propisuje da se vršilac dužnosti može odrediti u slučaju prestanka mandata starješini organa ili licu visokog rukovodnog kadra, odnosno u slučaju privremene spriječenosti za rad, roditeljskog ili porodiljskog odsustva.
Suspenzija se u tom članu ne pominje kao osnov za imenovanje v.d. rukovodioca.
Zato se u slučaju Fonda otvara pitanje da li je Upravni odbor faktički proizveo v.d. stanje bez jasnog zakonskog osnova. Kadiću mandat nije prestao, nije razriješen, nije na bolovanju, nije na roditeljskom ili porodiljskom odsustvu, već je suspendovan do okončanja disciplinskog postupka.
Preporučeno
Upravo na toj tački se može zasnivati eventualni novi sudski spor, jer bi sud mogao ocjenjivati ne samo razloge suspenzije, već i nadležnost organa koji ju je donio i zakonitost imenovanja v.d. direktorice.
