Video
Oči kao glas, jasne, tople, iskrene… Čvrst stisak ruke, snažan karakter, tvrd čovjek – kao zemlja jak, iz onoga što je govorio bilo je jasno da su njegovi izvještaji koncentrat znanja o Crnoj Gori i više od toga. Sve to uz mnogo duhovitih anegdota. Kupio me je Velizar, napisao je u oproštajnom govoru novinar BBC Đorđe Vlajić, upriličenom za komemoraciju povodom smrti novinara Velizara Brajovića, javlja Pobjeda.
Preporučeno
Zbog nemogućnosti da prisustvuje komemoraciji, koju su organizovali Društvo crnogorskih novinara i Brajovićevi prijatelji u KIC-u „Budo Tomović“ u Podgorici, Vlajićev oproštajni govor pročitao je Dragan Mitov Đurović.
Vlajića i Brajovića vezala je profesija, ali nijesu bili samo kolege već i veliki prijatelji.
“Bio je čovjek koji je činjenice ređao jasnim, čistim jezikom iz koga se čita znanje i poneka metafora da udahne malo svježine oporoj slici stvarnosti. Zvao sam ga Sokoliću, a on mene Đetiću. Često smo razgovarali i provjeravali sebe i to kako vidimo šta nam se događa”, napisao je Vlajić.
Veljo je, podsjetio je, bio čovjek koji se šalio samo na svoj račun.
“Ne sjećam se da je o nekome ružno ili uvredljivo govorio. Najteže što se moglo dobiti kao njegov sud je ćutanje o nekom. Prema sebi je bio najstroži”, istakao je Vlajić.
Prisjetio se Vlajić 1996. godine, i redakcijskog sastanka u redakciji BBC u Londonu, na kojem je, kako je naglasio, Veljo bio zvijezda zbog izvještaja koji je bio primjer vrhunski urađenog novinarskog posla.
“Briljantna analiza prilika uoči parlamentarnih izbora i sve to u minut i po, to jeste tri četvrtine šlajfne. Na čestitke on je skromno odgovorio: „Ma omaklo mi se“, napisao je Vlajić.
Novinar i publicista Danilo Burzan, kako je rekao, pamtiće ga kao vrhunskog profesionalca, novinara za kojeg su činjenice bile neprikosnovne, a poštovanje tuđe ličnosti i pridržavanje čojskog kodeksa urođeno opredjeljenje.
Obraćajući se njegovoj porodici kazao je da imaju puno razloga da budu ponosni na Veljov život i djelo.
“Riječ je o čovjeku koji je svojim životom i radom zavrijedio i trajno pamćenje i sjećanje. Smatrao je da novinarstvo treba i mora da bude časna profesija koja pomaže ljudima, a ne da ih raspamećuje i zaluđuje”, naveo je Burzan.
Podsjetio je na dnevne novine Publika, na čijem je čelu bio Brajović, okupivši odabrane saradnike, ali tim novinama je, kako je istakao, zbog materijalnih i političkih razloga život bio ograničen.
“Ono što je najvrjednije je da je osposobio desetine mladih novinara koji su danas među crnogorskim novinarskim urednicima. Neću zaboraviti kakav je doprinos profesiji dao kao predsjednik Udurženja profesionalnih novinara i kao jedan od osnivača. Hvala mu za sve što je činio, a činio je mnogo i za porodicu i za društvo i za Crnu Goru”, kazao je Burzan.
Književnik, novinar i publicista Dragan Mitov Đurović naglasio je da je Brajović osnovno novinarsko pravilo naučio u porodici, u kući Marka Mirkova, uglednog bjelopavlićkog i martinićkog domaćina.
“Po tom pravilu „I u gori istinu zbori“, Velizar je potrošio svoj novinarski i životni vijek”, rekao je Đurović.
Brajovića je nazvao „čovjekom ožiljaka i rana“, hrabrim čovjekom koji je okusio sve što je napisao, istakao je Đurović
Prema riječima novinara Slavka Raspopovića, Brajović je bio čovjek riječi i čovjek od riječi.
“Rijetko koji crnogorski novinar pisao je za tako široku lepezu najboljih medija poput Velja”, naveo je Raspopović.
Kako je rekao, njegov odnos prema riječi i izvoru, podrazumijevao je odanost i poštovanje čime je štitio sagovornika i sebe, ali i dostojanstvo profesije.
“Pravio je i čuvao isto tako i svoja raskošna vina omamljujućeg ukusa. I u novinarstvu i u vinogradarstvu ostavio je neizbrisiv trag, a to je mogao samo čovjek okrenut budućnosti”, zaključio je Raspopović.
