Video
“Poštovana ministarko Bratić,
U vezi sa mojim obavezama u radu Ministarstva prosvjete, nauke, kulture i sporta (resor na Cetinju), dužan sam da Vam ukažem na nemilu situaciju u našem Nacionalnom teatru, sa čime je i crnogorska javnost uglavnom upoznata, ali ta dešavanja traju već nedopustivo dugo. Neprijatna atmosfera u CNP-u na relaciji Uprava – glumački ansambl nastavlja se, pa ozdravljenje ukupne klime sad već predstavlja i svojevrstan imperativ.
Ovih dana poslovna direktorica korektno je podnijela ostavku na tu funkciju, a, shodno dosadašnjim apelima dvadeset glumaca, to jest, većine ansambla, nezdravoj atmosferi u CNP-u i dalje doprinosi Željko Sošić, umjetnički direktor, čije postupanje doprinosi nastavku krize kakva se ne pamti od 1997. godine, pri čemu protesti većine članova ansambla još uvijek nemaju adekvatan odjek.
Glumci ukazuju na krajnju netoleranciju Sošića, i ističu da njegove reference ne odgovaraju mjestu umjetničkog direktora, uz napomenu da je imao jednu predstavu na trećoj godini FDU, i još dvije, što je svakako nedovoljno pozorišno iskustvo za visoko mjesto koje pokriva. U tom kontekstu potpisnici brojnih apela ocjenjuju da „profesionalna biografija nije preporučila g. Sošića za predstavnika najvažnije državne institucije kulture“, što se poklapa i sa činjenicom, kako su mi napomenuli u usmenim kontaktima, da je Sošić i član GO DPS-a.
I po mojoj ocjeni, Sošić se nije snašao na funkciji umjetničkog direktora, koji, po pravilu, prvo treba da stane u zaštitu glumačkog ansambla, a ne sa glumcima da bude toliko nedopustivo dugo na ratnoj nozi, ne rješavajući probleme u matičnoj kući.
Kao najdrastičnije primjere, članovi ansambla navode pokušaj otpuštanja četvoro glumaca u sred pandemije, pokušaj otpuštanja glumice koja je već bila zaposlena nekoliko godina, tvrde i da je Uprava zapošljavala kadrove bez konkretnog angažmana, a svih 26 glumaca, u odnosu na 140 ukupno zaposlenih, nije moglo dobiti kategorizaciju, kojom bi ostvarili bolji materijalni status.
Stepen nezadovoljstva ansambla evidentan je i kroz apel da, kako ističu: „nadležne institucije oslobode Nacionalni teatar od nekompetentnih ljudi, nedostojnih funkcije koja ih je zadesila“.
Na sve ovo nadovezuje se i flagrantna činjenica da se Sošić, sa mjesta umjetničkog direktora, oglašavao i kao klasični aparatčik sad već bivšeg režima, uz poruke koje nipošto ne dolikuju funkciji umjetničkog direktora jednog Nacionalnog teatra. Jedna od njih svakako je i da, po njemu, „nema povlačenja pred napadima klerofašista na našu državu“.
Ovakve i slične beskrupulozne izjave, upućene građanima Crne Gore, i sam rječnik, predstavljaju jasnu indiciju da je i na funkciju postavljen po partijskoj liniji i političkoj podobnosti.
Alarmantne su i ocjene Mihaila Cauševića, predsjednika Sindikalne organizacije CNP-a, koji već odavno tvrdi: „Ako je nacionalno pozorište stub kulture naše zemlje, onda je došlo vrijeme da otvoreno kažemo da je taj stub truo i da traži temeljne reforme, nova ulaganja i potpore. Ali isključivo od strane kompetentnih i profesionalnih pojedinaca, uz pokretanja sistema odgovornosti prema svima koji su doveli do urušavanja ovog stuba.“
Uz ovakve apele, iz resora kulture na Cetinju naknadno će biti više riječi i o misterioznom otuđivanju svojine CNP-a, o predstavi „Ivanov“ i angažovanju putujućih reditelja, koji se nijesu proslavili tokom svih ovih godina na sceni Nacionalnog teatra. A rediteljka Ana Vukotić, na primjer, kao stalno zaposlena u CNP-u, imala je obavezu da režira dvije predstave godišnje po Ugovoru o radu, a jedva dobijala priliku da režira jedan komad u dvije pozorišne sezone, i to bez honorara jer prima lične dohotke. Tako je CNP, umjesto da štedi, rasipao sredstva na strane reditelje, a svoje stvaraoce zapostavljao, i na svoju finansijsku štetu tražio spasioce i zvučna imena sa stranih adresa, koji su u većini slučajeva postigli osrednje rezultate.
Preporučeno
Očigledno je da ima nešto trulo u CNP-u, i da je krajnje vrijeme da Vlada Crne Gore i Ministarstvo prosvjete, nauke, kulture i sporta, preduzmu konkretne korake u cilju ozdravljenja života i rada našeg Nacionalnog teatra, čiji zaposleni zaslužuju puno uvažavanje. Kao što i Crna Gora zaslužuje da u CNP-u konačno zažive korektni međuljudski odnosi i radna atmosfera kakva se očekuje od jedne od krovnih institucija crnogorske kulture”, navodi se u pismu Koprivice.
