Video
“Kao organizacija koja se zalaže za afirmaciju ravnopravnosti pružamo punu podršku građanskim ženskim inicijativama i organizacijama koje se za ženska prava dugi niz godina bore kao i internet aktivistkinjama čiji je pametni i angažovani humor oplemenio internet prostor u posljednje vrijeme”, poručuje u saopštenju.
Ipak, navodi Kovačević, daleko smo od željenog stanja.
“U novom sazivu Skupštine manje je žena nego u prethodnom, a i to samo zahvaljujući sistemu obaveznih kvota. O proširenju tih kvota, koje zagovaraju partijske organizacije žena, odlučivaće njihove muške kolege i predsjednici partija, vjerovatno ako ih lijepo zamolimo. Povećanje predstavljenosti interesa žena posebno je teško u ambijentu u kome se feminizam interpretira kroz neoliberalnu neosjetljivost za klasne razlike i svođenje šansi za uspjeh na pitanje ličnog izbora i individualne odgovornosti. Značajna je uloga ovog poslaničkog kluba u rješavanju ovih i drugih tema koje se tiču rodne (ne)ravnopravnosti u Crnoj Gori”, ističe ona.
Rast desničarskog populizma i radikalizacija crnogorskog društva u posljednjih nekoliko godina, ukazuje Kovačević, doveli su i razumijevanje borbe za jednakost žena u neke čudne tokove.
“Desničari obilato koriste strategiju takozvanog „purplewashinga“ za svoju promociju, zloupotrebljavajući rodnu ravnopravnost i prava žena za maskiranje drugih oblika diskriminacije u svojim politikama. Reakcionarni, patrijarhalni, ksenofobni i nacionalistički stavovi se maskiraju umivenim jezikom i populističkim predlozima, a javna kritika tih stavova se prevenira navodnom odbranom ženskih prava”, dodaje ona.
Posebno naglašava, da je Drugom svjetskom ratu učestvovalo je 2.546 partizanki iz Crne Gore.
“Od 253 narodna heroja iz Crne Gore bilo je osam žena. One nijesu samo rađale i čuvale “dom” nego su se ravnopravno sa muškarcima, sa puškom u ruci, izborile za do tada neviđen i nezamisliv nivo prava za sebe. Jugoslovenska ideologija je sadržala ideju o ravnopravnosti žena i zato što su se drugarice partizanke za svoja prava borile i izborile. Smijemo li mi danas dozvoliti da nam pravo glasa i politička prava izborena u Drugom svjetskom ratu budu predmet kompromisa? Jesmo li zaista toliko naivne da povjerujemo da su povratak u kuhinju i naknade za majke rezultat nekakvog našeg ličnog izbora, a ne proizvod nejednakih odnosa društvene moći i političke manipulacije”, pita Kovačević.
Rastuće tendencije klerikalizacije društva i države prijetnja su i za prava žena, ukazuje, a prva na liniji napada su reproduktivna prava.
“Nastojanja klerikalnih i desničarskih struktura da utiču na odluku o rađanju nijesu više marginalna mišljenja, već sa sa najviših državnih pozicija propagira idolatrija materinstva, te „potpune“ i „neegoistične“ porodice”, opominje predsjednica CDT-a.
Ona smatra, da radikalizacija društvenih prilika u Crnoj Gori rezultirala je i eskalacijom stvarnog i simboličkog nasilja nad neistomišljenicima/ma.
Preporučeno
“Javno maltretiranje i zastrašivanje je postalo model političke komunikacije u realnom i virtuelnom svijetu, što polako ali sigurno rezultira povlačenjem zagovornika i zagovornica liberalnih i demokratskih vrijednosti iz javnog prostora. Posebna meta ove kampanje posramljivanja i zastrašivanja su žene. Postoji li žena na javnoj sceni u Crnoj Gori koja nije bar jednom pomislila da javni angažman nije vrijedan izlaganja rodno zasnovanom nasilju? Pružamo punu podršku ženama da se suprotstave i izbore sa onom ulogom koju im je patrijarhat, shodno dosad utvrđenim pravilima, namijenio”, zaključuje u saopštenju.
