Video
Prema posljednjim podacima Fonda za zdravstveno osiguranje, u Crnoj Gori je tokom prošle godine obavljeno ukupno 515 postupaka za vantjelesnu oplodnju, za šta je izdvojeno 909.008 eura, pišu Dnevne novine.
Preporučeno
Da je trend rasta broja realizovanih postupaka evidentan, pokazuju podaci za prethodne godine. Tako je tokom 2017. godine obavljeno 511, tokom 2016. 474, a 2015. godine 437 postupaka vantjelesne oplodnje. Postupci najčešće i najuspješnije metode liječenja neplodnosti se za sada obavljaju u Opštoj bolnici “Danilo I” na Cetinju i u četiri privatne klinike Life, Ars Medica i Codra u Podgorici i klinici Humana reprodukcija u Budvi.
Kako navode iz Fonda zdravstva, najviše parova se prošle godine javilo u klinici Humana repordukcija 180, a stručnjak za vantjelesnu oplodnju u ovoj zdravstvenoj ustanovi Tatjana Motrenko-Simić za Dnevne novine kaže da je, iako nema tačnih podataka, odnos neplodnih muškaraca i žena u Crnoj Gori 60 naprema 40.
“Imamo mnogo parova koji su kasnije životne dobi, tako da ima dovoljno vremena da se problemi nagomilaju i kod jednih i kod drugih. Ako imate 25 godina, kratko ste bili izloženi raznim faktorima. A kad imate 35 godina, vi ste 10 godina više imali ekspoziciju u okruženju, hrani i svemu ostalom što može da utiče na vas. Vrlo često imamo parove gdje imamo problem i s jedne i s druge strane. To je u suštini nebitno. Važno je na koji način da se ljudima pomogne”, napominje Motrenko-Simić.
Prema njenim riječima, podatak o tome koliko osoba je tačno neplodno u Crnoj Gori ne postoji, ali podaci Nacionalnog komiteta evropskog IVF monitoring programa govore da sterilitet u Evropi raste.
“Ako nemate registar gdje ćete prijavljivati dijagnozu infertiliteta vi ne možete imati ni pravi podatak. Jedine zemlje koje definitivno imaju odgovore na sve su skandinavske zemlje koje imaju zdravstvene registre svojih stanovnika. Ostale zemlje mogu samo procentualno da vam kažu koliko toga ima. Pošto sam u Nadzornom komitetu evropskog IVF monitoring programa, ono što vidimo je da se svake godine povećava broj ciklusa vantjelesne oplodnje i da svake godine imamo sve više parova koji tu pomoć traže. Da li je to zbog toga što je metoda dostupnija ili zbog toga što raste sterilitet. U principu je utisak svih nas da u suštini polako imamo porast steriliteta“, predočila je Montrenko-Simić.
Tako je, kaže ona, u Evropi tokom 2015. godine rođeno 180.746 djece, a realizovano 850.000 ciklusa vantjelesne oplodnje, sa procentom prijavljivanja koji je blizu 90 posto.
“To znači da se u Evropi godišnje uradi blizu milion ciklusa. Što se tiče donacije jajnih ćelija imamo porast od 13 posto, što se tiče zamrznutih ciklusa. Što se tiče svježih ciklusa vantjelesne oplodnje, šest posto. Ta tendencija je bila i u odnosu na prethodnu godinu“, napominje Motrenko-Simić.
Van zemlje na IVF ide oko 100 parova
Ona kaže da je prošle godine skoro 550 parova prošlo kroz postupak IVF, ali da to nije konačan broj, s obzirom da su mnogi kroz ovu proceduru prošli u inostranstvu.
“Prošle godine je u Crnoj Gori skoro 550 parova prošlo kroz postupak IVF. Međutim, nemojte zaboraviti da ljudi ne mogu da riješe problem donacije, niti sperme ni jajnih ćelija ovdje. Svi oni koji to trebaju kao uslugu i oni koji rade preimplantaciono genetsku dijagnostiku, oni odlaze napolje. Moja gruba procjena je negdje da oko stotinjak parova ode van zemlje. To znači da nam u godini treba mini mum 650 do 700 ciklusa“, istakla je Motrenko-Simić.
Ona kaže da je u Evropi uspjeh klasičnog IVF postupka, sa aspiracionom iglom, oko 31 do 33 posto za klasičan IVF ako idete po aspiraciji.
“U našem centru, po embriotransferu mi smo uspješni negdje oko 45 posto“, kazala je Motrenko-Simić.
Kako je rekla, komplikacije tokom ovog postupka su moguće, ali su veoma rijetke.
“Ako jednog dana uđemo u Evropsku uniju, mi ćemo biti dužni da to redovno prijavljujemo. To je uvijek ispod jedan posto. Jedna komplikacija, pogotovo kod žena koje imaju policistične jajnike je hiperstimulativni sindrom jer kod njih, iako krenete sa vrlo obazrivom dozom lekova kojima stimulišete, možete dobiti jako buran odgovor i puno folikula da krene i da se puno jajnik sam uveća. Na svu sreću postoji metod koji to može da spriječi“, navodi Motrenko-Simić.
Takođe, ona objašnjava da su povrede moguće kada se postupak radi sa aspiracionom iglom, pogotovo kod žena koje su imale puno operacija, priraslice, nedostupne jajnike.
“Na sreću to je jako rijetko, jer obično rade ljudi koji su iskusni. Takođe, postoji mogućnost infekcije što je isto rijetko. Ono čega se treba čuvati to je mogućnost tromboze kod onih žena koje su tome sklone“, dodaje Motrenko-Simić.
Cijena postupka vantjelesne oplodnje do 3.500 eura
Motrenko-Simić kaže da je cijena IVF postupka u njenoj klinici 1.900 eura, a da zajedno sa lijekovima koji se koriste, cijeli postupak može koštati i do 3.500 eura.
“Ako pacijent ide na postupak mimo Fonda, cijena postupka je 1.900 eura u mom centru. Pritom, ljekovi mogu koštati od 800 do 1.500 eura. Tako da vantjelesna košta ukupno od 2.700 do 3.500 eura zavisno od toga koji se ljekovi koriste”, rekla je Motrenko-Simić.
Podsjećamo, od 2016. godine Fond osiguranim licima omogućava pravo na oplodnju, na osnovu uputa izabranog ginekologa. Na teret države ide tri pokušaja oplodnje uz pomoć asistirane reproduktivne tehnologije (ART). Ovo pravo obezbjeđuje se ženama do navršene 44. godine koje nemaju djece ili imaju manje od dvoje žive djece rođene u istoj bračnoj odnosno vanbračnoj zajednici.
“Onaj ko ide preko Fonda, ne plaća ništa. On mora da prođe konzilijum. Nakon Konzilijuma kod svog izabranog ginekologa dobija uput za centar gdje hoće da radi, sa tim uputom se pojavljuje u centru i počinje vantjelesnu”, objašnjava Motrenko-Simić.
Osiguranike, navodi ona, sam postupak ne košta ništa, dok se pojedini ljekovi, koji se ne nalaze na pozitivnoj listi, plaćaju.
“Dva lijeka koja su potrebna nijesu na pozitivnoj listi od kojih jedan košta od 20 do 40 eura. Antagonisti gonidotopnih hormona takođe nisu na listi i njihov trošak, ako pacijent ide na taj protokol je negdje oko 200 eura po ciklusu. Zavisno od toga koji protokol koristite, može da se doplati još 200 eura za to. Postoje još neki dodatni ljekovi koji nisu na pozitivnoj listi što može biti ukupno oko 240 eura. Ono što nije obračunato u cijeni Fonda kada su se ugovori potpisivali je kultura blastocista od trećeg do petog dana, korišćenje embrioskopa, primjena embrioglua itd. To sve zajedno je na primjer 230 eura”, pojašnjava Motrenko-Simić.
