MPNI je, sudeći prema statistici iz ranijih godina, krenulo odlučnije da se bavi ovim problemom. Prema podacima koji su iz MPNI dostavljeni Pobjedi, tokom 2023. godine podnijeto je tridesetak krivičnih prijava. Prethodnih godina, 2022. i 2021, nije bilo podnijetih prijava, 2020. ih je bilo pet, a 2019. godine podnijete su dvije prijave, podaci su Ministarstva prosvjete.

Zbog sve većeg broja diploma koje su sumnjive, ali i nakon skandala u Bosni i Hercegovini kada je podignuta 21 optužnica protiv pojedinih studenata i dekana, Vlada Crne Gore je krajem prošle godine donijela odluku da se privremeno obustavi priznavanje diploma sa ustanova visokog obrazovanja iz BiH. Ministarstvo prosvjete, nauke i inovacija neće priznati nijednu diplomu privatne Srednje škole ,,Tutin“ koja je stečena od 2019. godine, kada je toj ustanovi zabranjen rad zbog nezakonitosti.

Veći problem predstavljaju kupljene diplome, koje je teže otkriti. Jedino saradnjom između nadležnih ministarstava, odnosno Ministarstva prosvjete, MUP-a, nadležnih inspekcija kako iz Crne Gore, tako i iz zemlje porijekla obrazovne isprave, moguće je izvršiti provjere. Vlada je formirala i međuresorsku radnu grupu koja je poslala zahtjev svim ministarstvima i organima lokalne samouprave da pribave i dostave podatke o kvalifikacijama zaposlenih.

Sudovi su u posljednje vrijeme donijeli oko 40 presuda kojima su osudili one sa lažnim diplomama, a kazna za to djelo je, kako je ranije kazala ministarka, i do pet godina zatvora. U dvije presude, kada su medicinskim sestrama u Bijelom Polju otkrivene lažne diplome, sud se odlučio na kaznu izdržavanja kućnog pritvora.

Sve ove informacije javnost uznemiravaju, jer se budi sumnja ko nas liječi, predaje u školama, radi sa djecom, ko obavlja odgovorne poslove i može li se vjerovati pojedincima i institucijama.

O sumnjivim diplomama među političarima, poslanicima, ministrima i onima koji do pozicija dolaze po partijskom ključu, godinama se govori u Skupštini, ali nijedna nije otkrivena niti je iznijet dokaz. I to budi sumnju kod građana, jer se takve informacije koriste za političke obračune ili ućutkavanja, ali se istina nikada ne iznese na vidjelo.

Sagovornice Pobjede, profesorica Univerziteta Branka Bošnjak, koja godinama upozorava na ovaj problem, i psihološkinja Ida Marković, saglasne su da je povjerenje poljuljano.

“Psihološki, povjerenje u institucije se temelji na percipiranoj kompetentnosti i integritetu. Kada se otkrije veliki broj lažnih diploma, dolazi do kognitivnog disonantnog efekta – ljudi shvataju da je sistem koji bi trebalo da bude filter za kvalitet zapravo propustan ili korumpiran. Posljedica je erozija tzv. institucionalnog povjerenja: građani počinju generalizovati sumnju na čitave profesije, ne praveći jasnu razliku između pojedinaca i sistema koji ih ovjerava”, kazala je Marković.

Profesorica Bošnjak naglašava da je neophodno da se jasno razlikuju dvije stvari – falsifikovane, odnosno krivotvorene diplome koje nijesu evidentirane u zvaničnim registrima, i kupljene diplome koje su uredno zavedene u registrima visokoškolskih ustanova i, nažalost, nostrifikovane kod nas, iako njihovi nosioci nikada nijesu studirali, već su do diploma došli putem korupcije unutar tih institucija.

“Ovaj drugi slučaj je daleko rasprostranjeniji, ali i mnogo teži za dokazivanje. Potrebna je snažna politička volja da se ovom problemu stane na kraj – volja koje, nažalost, nema ni kod nas, niti u državama iz kojih te sporne diplome dolaze”, kazala je Bošnjak.

Na pitanje da li ovakva sumnja izaziva šire nepovjerenje prema cijelom sistemu, čak i prema onima koji su stručni i pošteni, Marković odgovara potvrdno i ističe da je to ključna opasnost.

“Ovdje nastupa halo-efekat negativne reputacije: pojedinačni ili grupni skandali bacaju sjenku na sve pripadnike profesije. Ljudi počinju vjerovati da “svi su isti”, što dodatno demotiviše i obeshrabruje one koji rade pošteno. U psihologiji povjerenja ovo se zove generalizovano nepovjerenje, koje je mnogo teže popraviti nego specifično nepovjerenje prema pojedincima”, istakla je ona.

Kaznena politika blaga

O sistemu koji treba da se bori sa ovakvim kriminalom, Bošnjak kaže da se tužilaštvo i sudstvo, u saradnji s Ministarstvom, povremeno bave slučajevima falsifikovanih diploma.

“Kada visokoškolska institucija potvrdi da u njihovim registrima ne postoji diploma pod određenim brojem i na određeno ime, slučaj se prijavljuje tužilaštvu. Ovakvih pojava je uvijek bilo, ali nijesu dominantne jer su relativno lako dokazive. Ipak, kaznena politika prema ovim slučajevima je prilično blaga”, upozorila je ona.

Psihološkinja Marković dodaje da ta sumnja kod građana pokreće i egzistencijalnu nesigurnost.

“U zdravstvu, strah od pogrešne dijagnoze ili neadekvatne terapije može dovesti do anksioznosti, hipohondrije i izbjegavanja ljekara. U prosvjeti – roditelji gube vjeru da njihova djeca stiču znanje, što stvara osjećaj nemoći. Psihološki mehanizam ovdje je gubitak percepcije kontrole: ljudi osjećaju da ne mogu provjeriti ni garantovati kvalitet usluge od koje im zavisi zdravlje, obrazovanje ili pravna zaštita”, smatra Marković.

Kao mnogo opasniji problem, profesorica Bošnjak ističe tzv. kupljene diplome. Upozorava da je to legalizovana prevara koja razara naše društvo.

“One su, formalno-pravno, „regularne“, jer su zavedene u registrima visokoškolskih institucija. Dobiju i pozitivan odgovor iz ENIC centra, zatim se nostrifikuju, iako je svima jasno da osoba nije pohađala studije, već je diplomu kupila”, ukazala je ona.

Ističe da je takav kadar preplavio našu državu i lokalne uprave, zauzeo rukovodeće pozicije, često, kako kaže, nadobudni i umišljeni, a ogromne „rupe“ u njihovom obrazovanju jasno su vidljive.

“Bahatost i drskost koriste kao masku za neznanje. Što je još tragičnije, ima ih i među onima koji nas liječe i obrazuju. To je kancer koji je metastazirao u sve sfere crnogorskog društva i razara ga galopirajućom brzinom. Jedino radikalnim mjerama – za koje je potrebna politička volja, ovaj problem se može suzbiti”, decidna je profesorica Bošnjak.

Ipak, ona pita, kako očekivati volju, kada među donosiocima odluka u Skupštini i Vladi ima upravo onih sa takvim diplomama?

Marković naglašava da je institucionalno povjerenje temelj psihološke sigurnosti u društvu. Kada ono oslabi, raste osjećaj nesigurnosti (ako doktori nijesu pouzdani, zdravlje je ugroženo; ako sudije nijesu kvalifikovane, pravda je ugrožena).

“Pored toga, javlja se cinizam, uvjerenje da se napredak i pravda ne mogu postići poštenim putem. Povećava se socijalna fragmentacija – građani se povlače u male krugove ličnog povjerenja (porodica, bliski prijatelji), dok širi sistem postaje „neprijateljski“. To dugoročno potkopava i ekonomski razvoj i društvenu koheziju”, upozorava ona.

Profesorica Bošnjak podsjeća da se pompezno pominjala neka multiresorna komisija, ali efekti njenog rada nijesu vidljivi, iako su pojedine sumnjive diplome bile predmet i medijskog interesovanja.

“Ispostavlja se da je partijska zaštita jača od zakona, pa se i pravosudni organi često osjećaju nemoćno”, kaže ona.

Smatra da institucije, ovako partijski kontrolisane, jednostavno nemaju snage da se izbore sa ovom pošasti.

“Kao društvo, svakim danom tonemo dublje. Obrazovanje se obesmišljava. Oni koji zaista znaju i ne žele da budu dio partijskih kombinatorika – napuštaju zemlju. Ne žele da im karijere i životi zavise od ,,diplomiranih“ neznalica”, poručila je Bošnjak.

Smatra da je ipak najtragičnije to što smo se kao društvo navikli na njih, te da takvi prolaze nekažnjeno, čak i od suda javnosti.

“Svi znamo bar po troje. Poslušajte samo pojedine donosioce odluka – mnogi jedva da mogu sastaviti prosto-proširenu rečenicu sa smislom. Ne srame se toga, naprotiv – često su i ponosni. Pokušajte ih pitati da nabroje pet ispita koje su polagali ili tri profesora kod kojih su ih položili – uvjerena sam da ne bi znali”, kaže ona.

Marković na pitanje kako se individualno i kolektivno može obnavljati povjerenje nakon ovakvih afera, odgovara da se individualno na tome radi kroz psihološku otpornost i informisano povjerenje.

“Građani mogu tražiti provjerene izvore, postavljati pitanja i razvijati kritičko razmišljanje, ali i dozvoliti da se povjerenje gradi prema onima koji transparentno pokazuju stručnost”, smatra ona.

Profesorica Bošnjak smatra da, pošto takvih ima u svim partijama, zajednički grijeh veže ih jače nego bilo koja ideologija. Time su se, naglašava, stvorile mreže međusobne zaštite, a institucije postale slabe i potpuno zavisne od politike, a umjesto da budu korektiv, one koketiraju s vlašću.

“A rješenje postoji – ako postoji i volja. Potrebno je prestati s praksom nekritičkog priznavanja diploma sa sumnjivih, iako navodno akreditovanih visokoškolskih ustanova. Treba napraviti jasnu rang listu relevantnih ustanova i spriječiti da nosioci sumnjivih diploma ulaze u državni sistem, posebno na rukovodeće pozicije”, smatra Bošnjak.

A na pitanje kako riješiti ovaj problem, odgovara da je neophodno donijeti poseban lex specialis, precizno definisati uslove i kriterijume, te sprovesti temeljnu reviziju svih sumnjivo stečenih diploma.

“Dok god sistem to ne učini – biće sve manje znanja, a sve više praznih, kupljenih zvanja”, zaključila je ona.

Kada je riječ o kolektivnom obnavljanju povjerenja, Marković ističe da sistem mora demonstrirati vidljive akcije – provjere diploma, javno objavljene sankcije, transparentne procese zapošljavanja.

“Psihologija povjerenja kaže da se povjerenje ne obnavlja riječima nego dosljednim djelima kroz vrijeme”, ističe Marković.

Ona smatra i da je važan medijski pristup, odnosno odgovorno izvještavanje, gdje se jasno razlikuju nekompetentni od kvalifikovanih, kako bi se izbjeglo potpuno urušavanje ugleda profesije.