Njegovo reagovanje prenosimo integralno:
U vezi teksta koji je objavljen u Vašim medijima povodom datog obavještenja od strane Operativnog tima za borbu protiv nasilja u porodici i nasilja nad ženama, Ministarstva unutrašnjih poslova Crne Gore iz kojeg proizilazi da je pomenuto ministarstvo tražilo od Advokatske komore Crne Gore da ispita moju dostojnost da budem advokat, a zbog izjave koju sam dao prilikom gostovanja u emisiji “Jutro”, koja je emitovana na TV “Prva”, javila se potreba da ukažem na sledeće.Na samom početku moram da primijetim da je prosto neobično da Ministarstvo unutrašnjih poslova Crne Gore, pod čijim rukovodstvom se nalazi i Uprava policije Crne Gore sa trenutno ovoliko malim brojem ovlašćenih policijskih službenika “gubi vrijeme” na sagledavanje i analizu televizijskih emisija ovakvog karaktera (dobronamjernog, edukativnog, stručnog, poučnog i drugo), a da se ne bavi, odnosno da svoje vrijeme beskompromisno ne ulaže na suzbijanje, prevenicju, a naročito na otkrivanje i rasvjetljavanje ovolikog broja teških krivičnih djela i njihovih počinilaca, a koja krivična djela su se u ovako relativno kratkom vremenskom periodu dogodila u Crnoj Gori i to nažalost veći broj ubistava, te ubistava u pokušaju i drugih krivičnih djela, a ostala su za sada još uvjek nerasvijetljena i to očigledno usljed nerada, neažurnosti i nedostatka kapaciteta policije, te nedostataka neophodnih aktivnih pozornika i policijskih patrola koje bi patrolirale ulicama, kao i usljed nedostatka neophodnih odrgovarajućih saobraćajnih patrola koje bi kontrolisale saobraćaj na putevima usljed čega ne bi ovoliko ljudi gubilo svoje živote u sve učestalijim teškim saobraćajnim nezgodama koje se nažalost dešavaju na Crnogorskim drumovima i drugo.
Iskren da budem, kao građanin Crne Gore, a naročito kao advokat profesionalac i stručnjak koji svakodnevno kroz svoj rad uočava ne male propuste Ministarstva unutrašnjih poslova Crne Gore i Uprave policije Crne Gore, više bih volio da su ove državne institucije u ovome što sam prethodno naveo bili ažurniji kao što je to slučaj sa mnom u odnosu na sagledavanje i analizu ove televizijske emisije, te na dostavjanje obavještenja Advokatskoj komori Crne Gore i Crnogorskim medijima, a što po njihovu žalost (nikako moju) nije slučaj.
Nego ajde, to već nije problem, al valja se reći, oni ipak znaju šta su im prioriteti, ali se ja, moram priznati, bez bilo kakve svoje krivice porazno osjećam što sam došao u ovu situaciju da uopšte ovo pišem.
Ipak, kao ugledan građanin i ozbiljan advokat, koji štiti svoj ugled, profesiju, rad i reputaciju, zbog javnosti u Crnoj Gori, a da se ne bi stvarale neke nedoumice, želim opet da kažem, a kao što sam to već i rekao u ovoj emisiji.
Ja ni na koji način ne pokušavam da relativizujem i da umanjim značaj teme o kojoj je u ovoj emisiji bilo riječi, ni na koji način ne želim da umanjim značaj djece, značaj maloljetnika i značaj žena, pogotovo u situacijama kada su ove kategorije lica oštećene krivičnim djelom, čak naprotiv, svih srcem ih veličam i za mene su svetinje i uvjek ću ih podržavati i stalno ih podržavam kada se meni obrate za pružanje pravne pomoći, a u potpunosti ih štedim i postupam isključivo u skladu sa zakonom kada se nađu u postupcima naspram mene, a što sam, ponavljam više puta naglasio i u ovoj emisiji, ali se to zlonamjerno ne želi pominjati u ovom objavljenom tekstu u vezi kojeg ja pišem ovo reagovanje, već su moje riječi na moju štetu čak izvučene van konteksta.
Djece još nemam, bože zdravlja nadam se da ću ih imati, ali imam i djevojku i majku i sestru i to deset godina mlađu od mene i uvjek sam u odnosu na njih tri, posebno prema mlađoj sestri bio nastrojen zaštitnički, a takođe u mojoj užoj i široj porodici se nalazi veliki broj djece, a sa kojom svakodnevno ostvarujem komunikaciju i prema kojoj takođe u svemu postupam samo sa ljubavlju i zaštitnički.
Ali ovdje zapravo uopšte i nije bila riječ o tome, iako se nažalost na jedan ogavan i perfidan način to pokušava predstaviti i to od strane Ministarstva unutrašnjih poslova Crne Gore i ovog operativnog tima, a i o strane određenih mojih sagovornika u ovoj emisjij javnim objavljivanjem određenih sadržaja na moj račun na internetu i na određenim društvenim mrežama, a što zaista nije vrijedno bilo kakvog komentara.
Ono što je zapravo ovdje suština priče je da sam ja advokat, po vokaciji najčešće branilac. Moj posao je da branim počinioce krivičnih djela, a nerijetko zastupam i oštećene u krivičnim postupcima, odnosno lica na čiju štetu su izvršena krivična djela, i nekad se nalazim na jednoj strani (branilac), a nekad na drugoj (punomoćnik oštećenog), zavisno od od toga ko me u krivičnom postupku angažuje za advokata, a ja prihvatim taj advokatski angažman.
Ne treba valjda pesebno naglašavati da je krivični postupak iznimno složen i nimalo jednostavan proces u kojem se utvrđuje krivica nekog lica za izvršenje krivičnog djela, a nerijetko i izrazito teškog, i da se zarad utvrđivanja krivice tog lica svaka činjenica, a i okolnost treba pretresti do posljednih njenih granica i to čak i do one mjere da ne ostane nimalo sumnje da se događaj desio na drugačiji način od onoga načina na koji to opisuje optužba, kao i da okrivljene u krivičnom postupku štiti pretpostavka nevinosti.
Tako svaki krivični postupak sa sobom nosi određenu težinu, pa se, ukoliko se u konačnom i nađe da je ta osoba zaista i počinilac krivičnog djela, cijene odnosno utvrđuju i određene okolnosti od kojih zavisi vrsta i visina krivične sankcije i to olakšavajuće i otežavajuće okolnosti, a zakonodavac je u konkretnom slučaju normirao gornju i donju granicu visine kazne za svako krivično djelo propisano zakonikom.
Iako uopšte ne volim da se pravdam niti ima bilo kakve potrebe za time, jer ništa nikome nažao nisam učinio, budući da u krivičnim postupicma kao advokat samo radim svoj posao, ali zbog javnosti i stvorenog jako neprijatnog narativa na moj račun zbog određenih struktura želim da naglasim da sam ja zapravo o ovome pričao u ovoj emisiji.
Pa tako vrijedi opet istaći da su sva krivična djela izvršena na štetu djece teška, a posebno ova krivična djela protiv polne slobode, i za njih su zakonikom propisane određene zatvorske kazne pa zavisno od određenih oblika krivičnih djela propisane su kazne zatvora u trajanju čak i do 15 godina, što ne uključuje krivična djela sa smrtnom posljedicom, a za koja krivična djela je propisana čak i kazna drugotarjnog zatvora u trajanju do 40 godina.
Dakle, kada se vrše krivična djela na štetu djece nesporno je da se mogu izreći kazne zatvora u trajanju i od 15 i od 40 godina. S druge strane postoje i krivična djela protiv života i tijela od kojih su najteža, a i od davnina najpoznatija i najprepoznatljivija krivično djelo ubistvo i krivično djelo teško ubistvo čije su posljedice zasigurno smrt oštećenih, a za koja se inače i smatra da su jedna od najtežih krivičnih djela u krivičnom zakonodavstvu Crne Gore, a za koja se i to za prvo krivično djelo (ubistvo) može izreći kazna zatvora u trajanju do 15 godina, a za ovo drugo krivično djelo (teško ubistvo) kazna zatvora u trajanju do 40 godina.
Dakle, kada se radi o krivičnom djelu koje za sobom povlači smrtnu posljedicu i koje je izvršeno sa direktnim umišljajem, složićemo se da se ipak smatra da se radi o najtežem obliku krivičnog djela, a u koje svakako bez imalo dileme ulaze i određena krivična djela koja su izvršena i na štetu djece, malojtenika i žena i tu, ponavljam, zaista i nema bilo kakvog spora, niti dileme.
Ali ako upoređujemo krivično djelo koje nema za posljedicu smrt, sa krivičnim djelom koje ima za posljedicu smrt, a propisana ja kazna zatvora u istovjetnom trajanju, onda se kao logično nameće pitanje po kom osnovu su ta dva krivična djela, ako se kao kriterijum uzme visina propisane kazne, ista, te eventualno i pitanje koje krivično djelo je u odnosu na ostvarenu posljedicu teže.
O tome je bila riječ predmetne prilike. Ništa drugo.
Nije postojala bilo kakva intencija sa moje strane da relativizujem i da umanjim značaj izvršilaca krivičnih djela izvršenih na štetu djece, maloljetnika i žena, kao i samih krivičnih djela u kojima su zaštitini objekat i objekat radnje ove tri kategorije lica, i zaista bezkompromisno smatram da se radi o izrazito teškim krivičnim djelima koja u postupku nisu nimalo laka za nijednog učesnika u postupku, a po najmanje za branioce koji treba da stanu iza lica za koje postoji osnovana sumnja da su počinioci tih krivičnih djela i da ih brane.
Zaista je to jedna nezavidna pozicija za branioca, a kao što je to i za ljekara kada je shodno Hipokratovoj zakletvi dužan da liječi određene kategorije lica, ali to nam je posao, a u poslu ipak treba biti profesionalac. Svako krivično djelo za sobom povlači određenu težinu i posljedicu i o tome je nekad zaista i jako teško diskutovati i to treba prepustiti stručnjacima – sudovima, a koji siguran sam i sami u određenim situacijama imaju probleme da odmjere i da izvagaju šta je u konkretnom slučaju najbolje i najzadovoljavajuće.
Konačno ovakvim istupom Ministarstva unutrašnih poslova Crne Gore i ovog operativnog tima stvara se jedan žestok pritisak na advokaturu kao nezaivsnu profesiju i na advokate, od kojih se očigledno očekuje da se podrede interesima policije i državnog tužilaštva, a što nikako ni u jednom sistmenu ne bi smjelo da se dogodi, a takođe ovo je direktan napad i na slobodu javnog izražavanja i za iznošenje svojih javnih stavova, javnog mišljenja, ličnog i subjektivnog viđenja, zapažanja i uočavanja, a na šta svaki građanin, a ne advokat, u civilizovanom društvu ima puno pravo, a što je posebno opasno, a da ne kažem zabranjeno i nedopustivo.
Preporučeno
Za kraj poručujem da mene kao branioca niko ne može pokolebati da uvjek svoj posao radim isključivo u skladu sa zakonom, profesionalno, stručno i etično, a u konačnom u ovim teškim i lošim vremenima i hrabro. Veliki pozdrav za Ministarstvo unutrašnih poslova Crne Gore i za ovaj operativni tim, uvjek mislite da smo na suprotnim stranama, al zapravo nismo, mi samo radimo svoj posao.
Video