Video
Prije pet godina, kadaje u Crnoj Gori organizovan prvi prajd, u Budvi 2013. godine, izgledalo je nedostižno da će crnogorsko društvo u dogledno vrijeme biti u stanju da prihvati različitosti. Grupa građana, tada je, brutalnim napadima na policiju i učesnike povorke ponosa po kušala da spriječi šetnju, piše Pobjeda.
Preporučeno
Učesnici Prajda su pod velikim mjerama bezbjednosti, evakuisani iz Budve.
Incidenti su obilježili i Prajd koji je te godine organizovan u Podgorici. Danas, pet godina i četiri prajda kasnije, očigledan je pomak LGBTIQ zajednica, hrabrim neodustajanjem od svojih prava, bez obzira na brojne izazove s kojima su se suočavali, pa i povremenim brutalnim fizičkim nasiljem, uspjela je, zajedno sa nadležnim institucijama, da izbori koliko-toliko bezbjednije okruženje i vidljive pomake u poštovanju njihovih prava.
U Podgorici će sjutra biti organizovan šesti Montenegro prajd. Ponovo s porukom koju i dalje mnogi ne razumiju da žele da se u potpunosti osjećaju slobodno, bezbjedno i da žive bez straha, nasilja i diskriminacije.
Utisak je da je, za sada, jedina, donekle sigurna “luka za njih Podgorica, dok u ostalim gradovima na jugu, u centralnoj regiji ili na sjeveru još nije moguće bezbjedno organizovati bilo kakvu šetnju kojom bi LGBTIQ osobe ukazale na probleme s kojima se suočavaju.
“Iako sve više lezbejki, gejeva, biseksualnih i trans osoba živi svoje živote slobodno velika većina i dalje živi potpuno skriveno i u strahu. Tokom sljedećih godina očekujemo unapređenje i na tom polju… Nažalost, i dalje je realnost da je poštovanje prava na slobodu okupljanja moguće samo u Podgorici”, kaže on, poručujući da sloboda mora biti moguća svuda, u svakom trenutku i na svakom mjestu.
U Kviru su ponosni što se iz godine u godinu, nakon povorki, sve više mladih LGBTIQ osoba oslobađa strahova, srama i nametnutog stida i saopštava svoju seksualnu orijentaciju ili rodni identitet svojim porodicama, prijateljima i ljudima koji ih okružuju.
“Sve više i više ljudi odlučuje da živi slobodno i srećno svoje živote. Zapravo, odlučuju da žive život prvi put potpuno slobodno. Osjećaj ponosa koji imam zbog toga je nemjerljiv, jer sam dobro znam koliko je nesrećan neslobodan život. I ja sam dobar dio života živio skriveno i u strahu zbog svoje seksualne orijentacije”, priča Kalezić.
Istakao je da se od jednodnevnog, skoro pa ratnog stanja na ulicama Podgorice, kada je organizovan prvi Montenegro prajd 2013. godine do danas promijenilo na bolje puno toga.
“Već četiri godine prajd protiče bez incidenata, društveni otpor polako opada, a LGBTIQ osobe su sve više vidljive u javnom životu i prostorima, dok zakonski okvir zaštite naših osnovnih ljudskih prava biva unapređivan iz godine u godinu”, kazao je on.
