Video
Koliko crnogorskih ljekara radi na kruzerima nema zvanične evidencije, nezvanično njih oko 30 otisnulo se na more u potrazi za boljom zaradom, od čega je čak dvadesetak iz Kliničkog centra. To su uglavnom anesteziolozi, pedijatri, hirurzi, kardiohirurzi i specijalisti urgentne medicine. Oni, prema saznanjima Pobjede, mjesečno zarađuju i do devet plata crnogorskih ljekara (oko 9.000 eura), a na pojedinim kruzerima doktor za mjesec zaradi i do 20.000 dolara.
Preporučeno
Prije devet godina na kruzer je otišao i specijalista hirurgije Željko Pejaković. Na to ga je, kako je ispričao za Pobjedu, natjerala situacija iz koje nije vidio izlaz. Zbog mobinga na poslu je, priča, bio prisiljen da ode u bijeli svijet, ostavi dvoje male djece i napusti san da postane kardiohirurg.
“Nakon dužeg mobinga u Kliničkom centru našao sam se u takvoj situaciji da me tjeraju sa Kardiohirurgije, oduzimaju mi subspecijalizaciju. Potom me tadašnji menadžment šalje da radim u Urgentnom, gdje opet počinje maltretiranje… Nikog nije bilo da me zaštiti, pruži podršku. Sva vrata na koja sam kucao zatvarana su. I tako sam ostao na ulici”, prisjeća se Pejaković.
S obzirom na to da je iz Kotora, prijedlog da ode na kruzer dobio je od prijatelja pomoraca. Iako je razmišljao o odlasku u Njemačku, na kraju je izbor pao na brod, na koji je otišao u januaru 2010. Ugovor za rad na kruzeru potpisuje se na šest mjeseci.
“Krenuo sam ispočetka, za mene sve nepoznato. Brod je jedna konzerva u kojoj se nalazi 4.500 do 6.500 putnika, zatim od 1.200 do 2.000 ljudi koji čine posadu i koja mora da opslužuje te goste, a ljekar je taj koji mora da brine o svima njima. Prve četiri godine na brodu sam bio sam sa dvije medicinske sestre. Sada su na kruzerima dva doktora i tri medicinske sestre, a na većim koji imaju do 7.000 putnika tri doktora i do pet sestara”, kazao je dr Pejaković, dodajući da je na brodu engleski oficijelni jezik, a poželjno je da se zna još jedan ili dva strana jezika.
On objašnjava da ljekar na brodu obavlja cjelokupnu medicinu, a imaju i malu operacionu salu koja se koristi za prelome i povrede.
“Doktor na brodu mora da zna i neurologiju i neurohirurgiju i kardiohirurgiju i kardiologiju, zatim dječju ortopediju. Obavljamo kompletne preglede i dajemo odgovarajuću terapiju. Ljeti su na brodu najčešće porodice sa djecom, a zimi uglavnom stariji, pa nijesu rijetke povrede jer znaju da se često okliznu sa stepenica ili na bazenu”, priča Pejaković.
Posebna odgovornost je na šefu bolnice na kojoj poziciji se i sam nalazi. On, prema njegovim riječima, mora da donese odluku kada su u pitanju urgentni slučajevi.
“Kada imamo komplikovane slučajeve i životno ugrožene onda se oni šalju na kopno. To se radi na više načina. Kada se nalazimo u navigaciji (a to je najčeše u večernjim satima oko 6, 7 jer tada odlazimo sa brodom na drugu destinaciju) ako imamo hitne stvari obavještavamo komandanta, kompaniju kao i šefa Medikal departmenta i bolnicu u koju treba da pošaljemo pacijenta. Dužni smo i da napišemo izvještaj o kompletnoj terapiji koju smo dali pacijentu”, rekao je Pejaković.
On naglašava i da su najteži slučajevi koje je imao u posljednjih devet godina bili kada pacijent ima infarkt, endem pluća, sa krvarenjima u mozgu i trombozom pluća.
“Bilo je raznih situacija. Sa pojedinima sam vršio transport helikopterom jer smo se nalazili u navigaciji. Međutim, kada nijesmo i kada ne vidimo kopno, ljekari smo samo ja i kolega, kao i osoblje. Tako, recimo, kada prelazimo Atlantik treba nam i do šest-sedam dana da bi bili u navigaciji”, ispričao je Pejaković.
Naši ljekari, prema njegovim riječima, primaju platu od 700 do 1.000 eura.
“Zamislite kako je ljekaru koji je minimum 25 godina proveo nad knjigom i radom i to doživljava. Kod nas je sve degradirano, posebno ljekari, naša profesija i dostojanstvo”, kazao je Pejaković.
