Video
Centar za posjetioce NP „Lovćen” tokom čitave godine je otvoren i pruža priliku da se u njemu informišete o planinarskim stazama, lokacijama, endemima, flori i fauni. Jedna od kružnih staza koja vodi od Centra za posjetioce NP „Lovćen” je planinarska staza preko Malog i Veljeg Bostura koja se završava kod samog Centra za posjetioce.
Utorak je 19. novembra. Jutro je prohladno, okupano prvim obrisima zlatnih sunčevih zraka. Krećemo lagano, odmah nakon osam časova, sa svom neophodnom opremom. Idemo prema izvoru Ivanovim koritima. Nakon pređenih 700 metara sa naše lijeve strane stoji putokaz. Na putokazu piše ,,Njegoševa staza”, a to je zapravo put prema Malom Bosturu. Staza je markirana i obilježena jer preko nje ide kolski put (makadam) tako da se jedan dio staze može savladati i terenskim vozilom, a drugi dio staze isključivo pješačenjem. U NP ,,Lovćen” izdvojeno je pet zona sa posebnim režimom korišćenja i upravljanja. U okviru jedne Zone nalaze se kraške uvale: Ivanova Korita, Dolovi, Kuk, Velji i Mali Bostur i druge. Mali Bostur se nalazi na 1300 mnv i predstavlja jedan od katuna na kom su tokom ljetnih mjeseci boravili stočari. U brižljivo čuvanim kotorskim arhivima postoje zapisi i prvi pomeni Bostura od 1326-1337 godine. Risto Kovijanić je u studiji ,,Pomeni crnogorskih plemena u kotorskim spomenicima XIV-XVI vijek“ (1963) objavio veliki broj nepoznatih podataka o ovom području.
Počinjemo lagani uspon stazom. Prolazimo pored brojnih opožarenih stabala bukve (Lat. Fagus sylvatica ) koja su postradala u velikom požaru koji se desio 2017. godine i vidimo kako uticaj požara može da bude poguban za svu floru. Sami građani, ali i posjetioci treba da imaju izgrađenu svijest o potrebi očuvanja i zaštite prirode i njenih resursa jer šume su pluća svijeta i treba da ih čuvamo. Bukva oslobađa kiseonik kada koristi energiju od sunčeve svjetlosti da dobije glukozu iz ugljen-dioksida i vode. Kao i sve biljke, bukva koristi kiseonik kada podijeli glukozu da bi oslobodila energiju za funkcionisanje svog metabolizma. U toku 24 časa jedno stablo bukve proizvede mnogo više kiseonika nego što je potrebno za njegovo funkcionisanje. Bukva može narasti do 40 metara u visinu i pritom stvara razgranatu i bogatu krošnju. Ima dobro razvijen i dubok glavni korijen, a kasnije razvije i jako bočno korijenje. Deblo u promjeru može biti široko do dva metra i teško više od dvije tone. Mlada stabla imaju tanku i glatku koru.
Stižemo na područje Malog Bostura. Sa lijeve i desne strane su manje udoline koje su se nekada u prošlosti obrađivale. Uglavnom se sadio krompir kao jedna od glavnih prehrambenih namirnica. Ispred nas se nalazi od kamena sazidana i obnovljena kuća. Na ovom području su boravila dva bratstva, Čavori i Radonjići, a u najranijim vremenima se pominje i brastvo Pima. To je zapravo bio njihov katun. Kuća nema, sem dvije obnovljene i sačuvane, dok su ostalo samo urušena kućišta na koja nailazimo. Na ovom području su i rezervoari od kamena (bistijerne). Tu je jedno od najmanjih ali i najstarijih guvna u Crnoj Gori. Ostala je drevna legenda u pričama, da je na Malom Bosturu živio otac koji je imao samo jednu šćer ljepoticu koju su zbog njene ljepote zvali Vila (Pima). Bila je toliko lijepa da su svaki dan dolazili prosci po nju. No, njen otac je odbijao prosce redom. Jedne noći dok su vukovi zauvijali šumom, a mjesec bio pun, plavokosa ljepotica je izašla da obiđe uplašene ovce i netragom nestala. Njen otac je dugo tražio i umro u žalosti. Nikada nije saznao šta joj se desilo. Legenda kaže da ju je vila iz Golubije pećine (Krstac) odvela sa sobom zbog njene ljepote da joj bude posestrima i da se samo pojavljuje u mjesečnim noćima bez oblaka, obilazeći brojne katune, čuvajući stada od vukova. Legenda živi i danas u predanjima.
Sa Malog Bostura vodi više pješaških planinarskih staza i to prva staza prema: Veljem Bosturu, Međuvršju (izvor), Krscu i Kotoru. Druga staza: Izvor Jama, Jezerski vrh (1657 mnv), Bukovica i Njeguši (selo Erakovići), kao i treća staza kojom smo mi došli: Ivanova korita, Cetinje i Budva (Podmaine). Krećemo prema Veljem Bosturu. Prolazimo uskom stazom između kamenjara, oko nas se pruža gusto planinsko sijeno kao zlatni snopovi pšenice. Snimamo kadrove prirode i dolove koji su ispred nas. Već vidimo prve kuće i kućišta u Veljem Bosturu. Čuju se psi kako laju, ali i razgovor onih koji povremeno borave na ovom području. Stare kuće, sazidane na suhomeđi, na mnogim mjestima su jedna blizu druge, kao i visoke kamene međe koje su postavljene oko dolova u davnim vremenima da čuvaju od upada goveda i ovaca. Stare kuće (kućišta) su bile formirane tako da štite od atmosverskih uticaja i vjetrova. Na Veljem Bosturu katun su imali i boravila sljedeća brastva: Čavori, Maštrapi, Markovići, Bećiri, Ševaljevići, Maroši, Radonjići. Na Veljem Bosturu srijećemo starosjedioca Marka Markovića dugogodišnjeg ugostitelja koji se rodio na Njegušima. Završio je ugostiteljsku školu u Kotoru i i čitav radni vijek proveo u toj branši, ostao je posvećen Veljem Bosturu. Govori nam da je do početka 80 godina bilo 86 stanovnika na ovom prostoru kao i da je svaka kuća bila pokrivena slamom. Marko Marković je na svojoj starevini obnovio kuću pretvorivši je u smještaj apartmanskog tipa za goste i posjetioce. Uz tradicionalno gostoprimstvo ispričao nam je i priču o vodi-izvoru Kamenice isklesanoj u goloj (ljutoj) stijeni, jer je Velji Bostur bio poznat i po majstorima koji su klesali kamen. Izgrađenja je 1901. godine i do danas ima svoju punu funkciju. Sama voda je duboka 5,5 metara i najvjerovatnije njena žila protiče ispod samog Štirovnika (1749 mnv). U starim vremenima majstori klesari su bili jako cijenjeni. Njihovo graditeljstvo spada u svojevrsnu umjetnost. Takođe, bogatstvo, raznolikost i stanje u kojem se nalazi arhitektonska baština Veljeg Bostura, ali uopšte i katuna na Lovćenu (kućišta, ublovi, bistijerne, gumna, pozide) pruža mogućnost za njeno dalje proučavanje, dok se u procesu obnove stvaraju uslovi za njenu punu valorizaciju.
Na ovom terenu zastupljene su karstne (kraške) površi (dio karstne površi Stare Crne Gore), karstna polja kao na primjer (Njeguško), skrašćene suve, viseće i slijepe doline, vrtače i uvale, škrape, jame i pećine, povremeni i stalni izvori, karstna vrela, izvori bočate vode, (Bočata voda je slana voda nižeg saliniteta od morske koja nastaje miješanjem mora s tekućom vodom ili kišnicom. Drugi naziv za takvu vodu je i brakična voda. Tri su tipična područja gdje se bočata voda može susresti: voda na ušću rijeke u more, voda u kraškim sustavima i voda u ,,slanim” jezerima), estavele (Estavele su oblici sa dvojnom hidrogeološkom funkcijom. U sušnim vremenskim periodima, estavela ima ulogu ponora, dok tokom drugog dela godine ima funkciju izvora. Funkcionisanje estavele objašnjava se principom spojenih sudova. Uslov za nastanak estavele je da u njenom zaleđu postoji viši teren, brdo ili dolinska strana, prisutne su razbijene karstne izdani (Izdani ili akvifer su geološke sredine koje su potpuno ili djelimično zasićene slobodnim podzemnim vodama, koje se formiraju infiltracijom površinskih voda ili voda nastalih od atmosferskih taloga, podzemna hidrogeološka razvođa kao i svi podzemni oblici i pojave karsta). Prisutni su tragovi glacijalne erozije u obliku glacijalnih sedimenata – morena. Makro pejzaž Lovćena, gledan iz udaljenih pozicija redukuje se i doživljava kao uzburkana morfološka kompozicija dviju dominirajućih komponenti: ogoljelih karstnih vrhova sivih tonova i tamno-zelene osnove iz koje izbijaju stijene. Akcenat čitavog Veljeg i Malog Bostura, kao prirodnog okruženja, čini četvotovršje Štirovnik (1749 mnv), Jezerski vrh (1657mnv), Babljak (1604 mnv), Treštenički vrh (1490 mnv).
Preporučeno
Sa Veljeg Bostura nastavljamo dalje stazom prema Centru za posjetioce. Prelazimo preko lokacije Ljubin potok i dolazimo do crkve Sv. Preobraženja. Crkva Sv. Preobraženja je izgrađena početkom XIX vijeka na ostacima Crnojevićamanastira. Izgrađena je od pravilno klesanih kamenih blokova. To je jedina crkva u centralnoj zoni NP ,,Lovćen”. Zbog atmosferskih uticaja u lošem je stanju. Zidna platna su sa svih strana ispucala, po horizontali i vertikali. U apsidalnom dijelu kameni blokovi izbačeni su iz ležišta. Zvonik je rastrešen, a štive – kameni krovni pokrivač, na više mjesta su propale. Tu je i gumno koje je u prečniku 14 metara. U okolini same crkve nalaze se ostaci ruševina, ( konaka, moguće druge crkve, ali i gumna) koji nijesu dovoljno arheloški istraženi. Vraćamo se se u Centar za posjetioce nakon kružne staze koja je u punoj dužini 6,2 km.
