“Vremena poput ovoga vremena, kada siromašni narodi bivaju instruirani u sukob zarad interesa centara moći, što je slučaj u Crnoj Gori, političko ideološki čopori „modeluju“ svoje neprijatelje, uklapaju ih u određene stereotipe, kako bi ih oni sa dna društvene ljestvice, ili kraja lanca ishrane, mogli lakše prepoznati”, priča Marunović za Standard.

Na pitanje kako je postao meta propagandističkog senzacionalizma u kome se njegove poruke žele predstaviti porukama mržnje, Marunović je kazao:

“U tom smislu, crkveno dogmatični format, o kome je ovdje riječ, ne može „omanuti“ kada je u pitanju slobodoumni, nezavisni, obrazovani, umjetnik koji nije bogobojažljiv, koji se ne može kontrolisati, ko je putovao, obrazovao se mimo deseteračkih kosovskih ciklusa, i za idole, umjesto haških osuđenika, ima neke druge osobe, njima nepoznate. To je sasvim dovoljno, da bi recimo takav profil ličnosti bio medijski mumficiran kao meta, uzet kao standard, prototip protiv koga se treba boriti.”

Marunović u izjavi za Standard kaže da se on slučajno uklapa u taj kliše, a da pritom ima vrlo jasne stavove koji nisu ništa popustiljiviji, ali je suštinska razlika u tome što on ne poziva, ohrabruje i animira na nasilje, ubijanje, kletve i slično, već sa pozicija pacifizma nastupa, vodeći računa da „na njegovoj strani“ uvijek budu opšte prihvaćene vrijednosti civilizacije koju živimo.

“Njihove vrijednosti su kanonizovane, na primjer, na okolnim ratištima i masovnim grobnicama, sve u Hristvovo ime, na koga ja lično, da paradoks bude urnebesan, fizički i estetski i podsjećam, makar u tradiciji i predstavi njihove crkve. Njihov estetski kodeks podsjeća na nekog pravoslavnog terminatora, sa tetovažama svetaca i manastira, krvoločnim izgledom koji se nazire iza grotesknih mišića. Namjerno pominjem i taj fizički kontekst, jer smo i na tom nivou u sukobu. U sukobu smo svakom česticom naših bića. I da… ratujemo… I treba da smo u „ratu“, jer je to obaveza na koju nas civilizacija 21. vijeka obavezuje. Osim što neko „ratuje“ na licemjeran način, poput ovog posljednjeg medijskog, u kome su morali da moje riječi i njihovo značenje izmijene, jer drugačije, u originalnom kontekstu, ostali bi poraženi… Zašto, pitate? Zato što sam ideološki mnogo bliži njihovom bogu u koga ne vjerujem, nego oni sami”, kazao je Marunović Standardu.

Marunović dalje objašnjava da najezda tih portala koji su, kako kaže, finansirani i podržani na sve načine od tajnih službi, a kojima novinarski kodeks ne znači apsolutno ništa, prisutna je na svakom političkom polu.

“Imate i sličnih portala sa procrnogorskim prefiksom, doduše, iza njih ne stoji ideološko- obavještajno- finansijski back ground koji postoji kao jedna mega logistika iza pansrpskog, velikosrpskog projekta. Kleveta je dekriminalizovana, a ako želiš da odgovoriš parnicom sistem će se samo grohotom nasmijati. I sad, pojedinac u tom slučaju, ostaje sasvim nemoćan, bez funkcionalnog sistema, etike i dobre prakse u pravnom sistemu koja bi stala u njegovu zaštitu, i šta se dešava…

Multimilionski auditorijum nacionalističke verzije srpstva, sa hiljadama medija u službi te ideje, konstantno žedna i zavisna od žrtvoprinošenija, jer se taj ideološko klerikalni kiklop tako hrani, od jednog teksta – intervjua, reinterpretira na brutalan lažan način neki vaš tekst, inervju ili facebook status. Nakon tako snažnog propagandnog talasa, probajte guglati samog sebe… “, priča on.

Od takvih tekstova, dodaje Marunović, sa nenormalnom količinom mržnje u komentarima, vi ne možete gotovo ni doći do onoga što je vaš profesionalni background, upravo jer ste postali hrana patetičnog mita u ugroženosti Srpstva.

“Mi bi kao zemlja morali imati odgovor na taj fenomen, ali zamislite u ovoj političkoj klimi da vas neko zaštiti od toga, kad je i bivši sistem bio impotentan na tom planu. Dok se orgija portala nad vašom personom ne završi, vaši inboxi su puni prijetni, ponižavanja, uznemiravanja.. Varate se ako mislite da to ne ostavlja posljedice. Vi postajete demonizovani simbol antisrpstva, tradicionalnih i porodičnih vrijednosti. Laž nema ko da demantuje, a na vama i samo vama je da se branite od napada, pa i onih fizičkih. Moj savjet mladim ljudima koji se ohrabre na reakciju i aktivizam te vrste je da ne očekuju nikakvu  podršku i zaštitu”, rekao je Marunović.

Odgovarajući na pitanje ko su ljudi koji mu upućuju prijetnje, da li su izazvani ovim naslovima tekstova i da li osjeća da mu je bezbjednost ugrožena, Marunović je Standardu kazao da se o tome lako može informisati jednostavnom posjetom tim portalima.

“Ti komentari oslikavaju društveni talog, ne postoji mjera u pokušaju degradacije ličnosti, urednici ne brišu komentare, dakle u pitanju je jedna dijabolična orgija nad vašim ugledom. Ja sa tim živim već skoro cijelu deceniju, a sve je počelo od kad sam režirao projekat za promociju LGBT prava”, rekao je on.

Za sve to vrijeme, kazao je, nikad nije dobio zaštitu nikakve vrste.

“Tu postoji jedan licemjeran karakter organizacija koji su se tim aktivnostima, dakle reakcijama na tu vrstu napada, i profilisale. Na primjer, dolaskom nove vlasti, jedan dio njih je energično reagovao u smislu zaštite od reakcija na promovisanje četnickog pokreta Vesne Bratić, a niko od njih nije ni jednu riječ javno pomenuo na prijetnje (među kojima i one smrću) koje sam dobio na antifašističke komentare, između ostalih i vezane za izjave gospodje Bratić. Nije ni to problem, problem je u fenomenu da se kod nas preko noći šovinizam počeo braniti slobodom govora, a zamjene teza te vrste smo gledali u prošlim decenijama, i dobro ih se sjećamo, kao i njihovih posljedica”, zaključio je reditelj Danilo Marunović u razgovoru za Standard.