Izmjenama su, kako za “Vijesti” kažu predstavnici medicinskih radnika iz domova zdravlja na sjeveru države, povećani koeficijenti za nemedicinske radnike u procentima koji premašuju jednakost po nivou obrazovanja. Pojašnjavaju da su nemedicinski radnici sa visokom stručnom spremom dobili i veće zarade od medicinskih sestara i tehničara sa istim, ili višim nivoom visoke stručne spreme.

Uvećanje zarada, kako navode, dobilo je i nemedicinski kadar sa srednjom stručnom spremom, čime su se izjednačili sa radnicima zdravstvenih ustanova sa istim nivoom stručne spreme.

Medicinski radnici za “Vijesti” objašnjavaju da su “medicinske sestre i tehničari, bilo da posjeduju visoko ili srednje obrazovanje, kao i fizioterapeuti, finansijski potcijenjeni u odnosu na nemedicinske radnike”.

Navode da su izmjenama GKU zdravstveni radnici, među koje spadaju, na primjer, visoka medicinska sestra, fizioterapeut primijenjene fizioterapije… sa VI nivoom obrazovanja (osnovne studije – tri godine ili 180 ECTS kredita) imaju koeficijent 8,35, a da socijalni radnik, pravnik, ekonomista… sa istim nivoom obrazovanja, zaposlen u istoj ustanovi, ima koeficijent 9,37.

Kada je riječ o VII nivou obrazovanja (osnovne studije – četiri godine ili 240 ECTS kredita), razlika je još uočljivija. Kao primjer navode da diplomirani pravnik, ekonomista, socijalni radnik, psiholog, logoped… imaju koeficijent 11,91, a da se medicinskom kadru (specijalista zdravstvene njege, specijalista primijenjene fizioterapije…) zarade obračunavaju po koeficijentu 9,37.

“Očigledno je da su nemedicinski radnici sa VSS vredniji u zdravstvenom sistemu od zdravstvenih radnika sa VSS, što je paradoks u primjeni zakona i suština GKU. Takav GKU i politika zarada u zdravstvu ne prepoznaju vrijednost medicinskih sestara, tehničara i fizioterapeuta. Oni su temelj zdravstvenog sistema i njihova uloga mora biti adekvatno vrednovana”.

Ministarstvo ćuti, Šćekić obećavao povećanje

Iz Ministarstva zdravlja do zaključenja ovog broja “Vijestima” nijesu odgovorili na pitanja koja su se odnosila na usklađenost GKU sa zakonom, te razloge zbog kojih su koeficijenti za nemedicinske radnike uvećani na način koji je doveo do većih zarada nego kod medicinskih radnika sa istim ili višim nivoom stručne spreme… Bez odgovora su ostala i pitanja kako Ministarstvo planira da riješi taj problem i da li se u tom smjeru uopšte nešto radi.

U septembru 2023. godine, tadašnji ministar zdravlja Dragoslav Šćekić je, nakon dopisa medicinskih radnika kojim ukazuju na probleme u GKU, odgovorio da će taj resor “učiniti sve da se predstojećim izmjenama i dopunama obezbijedi odgovarajuće povećanje koeficijenata za obračun zarada medicinskim radnicima, a samim tim i medicinskim sestrama sa visokom stručnom spremom”. Šćekić je tada očekivao i da će Ministarstvo finansija podržati ta nastojanja, te da će “u postupku pregovaranja, u skladu sa finansijskim mogućnostima, doći do odgovarajućeg povećanja zarada zdravstvenih radnika”…

Medicinari sa sjevera kažu da su razlike u zaradama postale još uočljivije nakon primjene programa “Evropa sad 2”. Navode da sada nemedicinski radnici sa srednjim obrazovanjem i sa manjom odgovornošću, na primjer higijeničarke, primaju iste zarade kao medicinske sestre-tehničari sa srednjom školom. Dodaju da su razlike u zaradama između zdravstvenih radnika i nemedicinskog osoblja sa visokim obrazovanjem još i više naglašene.

Kažu i da “dubok jaz u platama između ljekara i ostalih zdravstvenih radnika može značajno uticati na moral i motivaciju zaposlenih u zdravstvenom sektoru”.

Podsjećaju da je doprinos medicinskih sestara-tehničara, fizioterapeuta, laboranata, radiologa i drugog pomoćnog medicinskog osoblja često nedovoljno prepoznat i adekvatno vrednovan, iako su oni, kako ističu, ključni za svakodnevno funkcionisanje bolnica, domova zdravlja i drugih zdravstvenih ustanova.

Povećanje plata i prepoznavanje značaja svih članova zdravstvenih timova, uz kontinuirano ulaganje u njihovu edukaciju i profesionalni razvoj, poručuju, “ključno je za održavanje motivacije i osiguravanje visokog kvaliteta zdravstvene usluge”.

kažu da potpisnici GKU, tadašnji ministar resornog ministarstva, te predsjednici Samostalnog sindikata zdravstva i Sindikata zaposlenih u zdravstvu, nisu ispoštovali Zakon o radu i Zakon o nacionalnom okviru kvalifikacija. Medicinski radnici kažu i da je to “urađeno u tajnosti”, pa su tek šest mjeseci kasnije, zdravstveni radnici “saznali za izmjene i ukazali na očiglednu nepravdu”.

Direktori nezainteresovani

Tvrde i da su direktori zdravstvenih ustanova uglavnom nezainteresovani da aktivno učestvuju u rješavanju “ozbiljnog pitanja”. Umjesto da se angažuju na pronalaženju rješenja, objašnjavaju, “mnogi novoizabrani direktori su se fokusirali na proširivanje Pravilnika o sistematizaciji radnih mjesta”.

“Te izmjene su dovele do povećanja broja nemedicinskih radnika, kako sa srednjim, tako i sa visokim obrazovanjem. Na taj način je nepotrebno uvećan broj administrativnih i drugih radnih mjesta koja ne pružaju direktnu zdravstvenu uslugu. Premda nemedicinski radnici imaju svoju važnu ulogu, njihova brojnost postaje zabrinjavajuća, jer izdvajanja za njihove zarade idu na štetu medicinskih radnika koji su ključni za funkcionisanje zdravstvenog sistema”.

Poručuju da je potrebno hitno redefinisanje prioriteta u zdravstvenom sistemu. Ključni cilj treba da bude, kažu, “kvalitet zdravstvene usluge, a ne neosnovano uvećavanje broja administrativnih radnika”.

Kolektivni ugovor Instituta za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju i reumatologiju u Igalu, tvrde, realizovao je “pravednu korekciju i usaglasio koeficijente između zdravstvenih radnika i nemedicinskih radnika sa istim nivoom obrazovanja”. To je, ocjenjuju, primjer kako treba urediti i GKU za zdravstvenu djelatnost.

Prema Kolektivnom ugovoru Instituta, kako navode, svim zaposlenima, odnosno nemedicinskim i medicinskim radnicima sa VI nivoom obrazovanja, zarade se obračunavaju prema koeficijentu 9,37, a za VII stepen koeficijent je 11,91.