Generalna sekretarka Društva profesionalnih novinara Crne Gore, Mila Radulović, kazala je da je prošle i pretprošle godine bilo mnogo okupljanja kako na lokalnom tako i na nacionalnom nivou, te da smo svi na neki način stekli nova saznanja, iskustva, kao i da je važno skrenuti pažnju na svjesne ili nesvjesne propuste tokom izvještavanja.

“Shvatili smo koliko nam je još potrebno znanja, posebno o evropskim standardima i posebno za događaje koji su izazvali veliku pažnju javnosti i o kojima smo jako malo znali”, kazala je Radulović.

Analiza izvještavanja 13 medija (devet portala i četiri dnevne novine) pokazala je da su događaji/ javna okupljanja na lokalnom nivou, bili medijski pokriveni. Ipak primjetan je nedostatak interesovanja dijela nacionalnih digitalnih medija za događaje koji se nijesu ticali državne politike. Tako su tekstovi bili iz druge ruke, manje sadržajni i bez analize konteksta. Takođe, uočene su medijske prakse koje izlaze iz okvira profesionalnog i objektivnog izvještavanja, odnosno da se u izvještavanja javljaju problemi u primjeni etičkih načela. 

Analiza je urađena u okviru projekta „Novinari za slobodu okupljanja“ koji je podržan kroz Program malih grantova u okviru projekta „Okupljanja za ljudska prava: Sloboda javne riječi u javnom prostoru“, koji sprovodi Institut alternativa u partnerstvu sa Akcijom za ljudska prava, a podržava Evropska unija.

Koordinatorka grant šeme i istraživačica javnih politika u Institutu alternativa (IA), Ana Đurnić, rekla je da je projekat prošao kroz različite faze prilagođavanja, ali da su na dobrom putu sprovođenja svih aktivnosti i zacrtanih ciljeva.

“Nadamo se da ćemo svi svjedočiti plodovima, sigurno ne lakog rada u prethodnom periodu i da ovo neće opet postati nešto rijetko već da će građanska svijest postati takva da je javno okupljanje prvo na šta građani pomisle kada nastoje da se bore za neko svoje pravo ili kada im je neko pravo ugroženo”, pojasnila je Đurnić.

Direktorica Akcije za ljudska prava (HRA), Tea Gorjanc Prelević, istakla je da je sloboda mirnog okupljanja pravilo, a svako ograničavanje tih sloboda je izuzetak koji se mora usko tumačiti.

“Dakle, sloboda je pravilo, a njeno ograničenje je već problem kako da se opravda. Mislim da toga svi moramo da budemo svjesni. Pravo na slobodu mirnog okupljanja može se ograničiti samo iz određenih razloga, a to su nacionalna i javna sigurnost, sprečavanje nereda ili zločina, zaštita zdravlja i morala, zaštita prava i sloboda drugih. To ograničenje mora da bude neophodno u demokratskom društvu da bi okupljanje moglo da bude zakonito zabranjeno”, kazala je Gorjanc Prelević.

Iako se ne prijavi skup, a poruka je važna i predstavlja reakciju na neki događaj, policija, kako je ukazala, ne smije da ga zabrani.

“Samim tim što okupljanje nije prijavljeno, ne znači da postoji dovoljan razlog da ga policija prekine. To je bio problem u praksi nedavno u Crnoj Gori. Bio je problem u reakcijama na događaje u Budvi. Po mišljenju HRA i IA u mnogim gradovima policija je prerano prekinula te proteste”, kazala je Gorjanc Prelević.

Ocijenila je da demokratija i pravo na slobodu mirnog okupljanja mora da zaštiti manjinske stavove u društvu.

“To što se štite manjinski stavovi znači da se štite kako demonstracije tako i kontrademonstracije. Policija mora da obezbijedi i jedne i druge i mora da im omogući pravo da se istovremeno odvijaju, osim ako je to baš apsolutno nemoguće”, rekla je Gorjanc Prelević.

Navela je da posljednjih dana vidimo da policija uopšte ne reaguje na očigledno kršenje ograničenja.

“Ono što smo na početku uočili je da su vlasti zabranama iz prvog talasa epidemije potpuno onemogućile bilo kakav protest. I to nije bilo u redu. Oni bi morali u svakoj prilici ostaviti šansu da se protest iskaže, pa makar sa petoro ljudi i distancom od dva metra”, objasnila je Gorjanc Prelević.

Ukazala je na pozivanje na informativne razgovore ljudi koji su na društvenim mrežama objavili gdje će se održati spontani protesti.

“Prema prijavama koje smo dobili njima je u policiji prijećeno da će biti krivično gonjeni kao organizatori takvih neprijavljenih protesta, što smatramo da je bilo nedopustivo zastrašivanje”, kazala je Gorjanc Prelević.

Prekomjerna upotreba sile protiv učesnika protesta je, kako je naglasila, nedozvoljena.

“Uočili smo i selektivnu primjenu zakona. Uočili smo da se neki skupovi tolerišu u vrijeme zabrane javnog okupljanja. Policija je dopuštala građanima da se okupljaju i slave Dan nezavisnosti bez bilo kakvih ograničenja, dok jeste bilo ograničenja za učesnike autolitija. Policija ne smije da se ponaša pristrasno”, ukazala je Gorjanc Prelević.

Poručila je da će u budućnosti biti neophodno da se obezbijedi da Uprava policije postupa prema svima na isti način bilo da se na okupljanjima politika vlasti slavi ili kritikuje.

“Ono što je Ombudsman utvrdio kao kršenje je zabrana učešća na skupovima pripadnicima vojske i policije. Radilo se o pripadniku vojske kome je zabranjeno da učestvuje u litijama, iako na tom skupu nije učestvovao u uniformi, a odgovarajući propisi ukazuju da pripadnici vojske i policije, ako ne nose uniformu, mogu da učestvuju na skupovima koje ne obezbjeđuju”, rekla je Gorjanc Prelević.

Ekološki aktivista, Aleksandar Dragićević osvrnuo se na temu javnih okupljanja na Žabljaku i organizovanja protesta u blizi Crnog jezera.

“Najveći problem je što su procesi pri donošenju odluka urađeni na izuzetno netransparentan način. To znači da su građani najčešće dovedeni pred svršen čin i da nemaju pojma o čemu se radi, šta se dešava sa njihovim i sa javnim prostorom dok se ne pojave mašine na licu mjesta”, kazao je Dragićević.

Medije u Crnoj Gori podijelio je na objektivne i subjektivne.

“To se dešava sada i na Sinjajevini. Jedan dio medija izvještava objektivno, prenose se obje strane i građanima ostavlja prostor da odluče sami o čemu se radi, a imate drugi dio medija koji jednostrano izvještava”, kazao je Dragićević.

Kada je riječ o ekološkim protestima, postoje, kako je rekao, građani reporteri, odnosno ljudi koji uživo na društvenim mrežama prenose sva javna okupljanja.

“Oni i pišu, interesuju se i veliki broj medija to kasnije prenese ili podijeli. To je izuzetno dobro za objektivno informisanje javnosti. Drago mi je da jača taj način da građani izvještavaju sa lica mjesta iz svojih lokalnih zajednica”, rekao je Dragićevć.

Građanski aktivista, Stefan Đukić, govoreći o protestu u Baru u slučaju čempresa, kazao je da, za razliku od nekih drugh protesta koji su mogli da se povežu sa određenim političkim činiocima, tu nije bilo nikakve partitokratije.

“Nijedna partija nije učestvovala u organizaciji, nijedan član nijedne partije se nije obraćao sa skupa. Protest je iznikao potpuno organski iz naroda. Samim tim mnogo više čudi određena vrsta polarizacije u medijima”, kazao je Đukić.

Naveo je da je Javni servis nekad snimao protest nakon što protestna kolona već ode, čime se, kako je dodao sticao utisak da ima mnogo manje ljudi nego što je bilo, ali “srećom tu su bili neki drugi mediji”.

On smatra da je protest borba za javni interes, gdje ljudi odlučuju da dođu na neko mjesto i potencijalno izlože sebe nekoj neprijatnosti.

“Javno okupljanje je naše najvažnije pravo u političkom životu i ono što je najpolitičnije je protest”, kazao je Đukić.

Predstavnica bivših korisnica naknada za majke sa troje i više djece, Željka Savković, poručila je da majke nikada neće odustati od svog stečenog prava, jer mora da se zna da član 47 Ustava Crne Gore nisu pisale majke, nego pravnici.

“Hvala svakom mediju koji je ispoštovao majke, koji je pratio naše proteste. Hvala i onima koji su pričali protiv nas, jer su nam ti mediji davali snagu da izdržimo, da istrajemo, jer smo znali da branimo životnu istinu, da branimo sve majke Crne Gore, čvrsto uvjerene da nikada nećemo odustati”, kazala je Savković.

Specijalista za međunarodna ljudska prava i član Pravnog tima MCP, Vladimir Leposavić, smatra da politička ili bilo koja druga pripadnost ne može da bude razlog za zabranu javnih okupljanja.

„Standardi Evropskog suda za ljudska prava su ti da okupljanja moraju biti mirna. Vrlo je važno da se time što okupljanja moraju biti mirna, ne može manipulisati od vlasti. Mirnost okupljanja se pretpostavlja“, pojasnio je Leposavić.

On je istakao da sporadični incidenti i govor mržnje, gdje bi jedan ili nekoliko učesnika postupalo na ružan i zabranjen način, ne čini razlog da skup dobije kvalifakativ nasilan i da bude zabranjen.

„Prijava okupljanja nije zahtjev za odobrenje. Kada podnosimo prijavu okupljanja ne znači da organ državne uprave ima moć ili nadležnost da odluči da li će okupljanje dozvoliti ili ne. Kao organizator treba da ste sigurni u to da će okupljanje kao takvo biti dozvoljeno“, rekao je Leposavić.

On smatra da Zakon o javnim okupljanjima treba da se mijenja u dijelu da se od organizatora ne očekuje da obezbijedi javni red, već da bi država trebalo da ima obavezu da ga obezbijedi.