Video
Ovaj dan obilježava se svakog 17. oktobra od 1987. godine, kada se na otkrivanju spomenika u Parizu, u čast žrtava ekstremnog siromaštva, nasilja i gladi, okupilo oko 100.000 ljudi. Cilj obilježavanja ovog datuma je širenje svijesti o potrebi iskorjenjivanja siromaštva u svijetu.
Ujedinjene nacije su postavile cilj da se zaustavi glad u svijetu do 2030. godine. Pod sadašnjim okolnostima, zbog korona krize koja je urušila ekonomiju i dodatno povećala siromaštvo, ovaj cilj će teško biti ostvaren. Mnogi su izgubili posao a istovremeno cijene rastu, posebno namirnica.
Tokom pandemije COVID-19 bogatstvo nešto više od dvije hiljade milijardera u svijetu dostiglo je rekordnu vrijednost premašivši 10 hiljada milijardi dolara. S druge strane, kriza korona virusa u ekstremno siromaštvo gurnula je oko sto miliona ljudi, povećavajući zabrinutost zbog produbljivanja ekonomskih nejednakosti.
” Uoči Međunarodnog dana borbe protiv siromaštva mi u Crnoj Gori nove zvanicne podatke o broju siromašnih nemamo, imamo one koji se odnose na godinu prije korona krize, tj. 2019. U 2019. godini stopa rizika od siromaštva iznosila je 24,5 odsto, odnosno svaki četvrti stanovnik Crne Gore je bio siromašan. Skoro 40 odsto djece nalazilo se u riziku od siromaštva, najviše ih je iz porodica koje imaju niži stepen obrazovanja što ukazuje na važnost obrazovanja djece. Tvrdimo na osnovu našeg rada sa ugroženima da je stanje u prošloj i ovoj godini drasticno lošije”, istakla je Medojević.
Ona je rekla da je od početka pandemije zvanično oko 10.000 radnika dobilo otkaz.
” Koliko je tek otpušteno onih koji su radili neformalno, koji nisu imali osiguranje, pa ne možemo pratiti raskid radnog odnosa. Zaposleni ukoliko nemaju sreću da rade u državnim organima, jer su tamo plate više, a i mogu kad su bolesni ići na bolovanje, odsustvovati kad su im djeca bolesna, imati više dana godišnjeg odmora, najčešće imaju platu od 250 do 350 eura. Prosječnu platu od 530 eura bi logično trebalo da prima najveći broj zaposlenih, kod je nema skoro 70 odsto njih”, dodala je Medojević.
Napominje da oko 130.000 penzionera prima najnižu penziju od 145,77 eura. Prosječna penzija je iznosila 293 eura i naši penzioneri, ističe ona, spadaju među najugroženije u Evropi.
”Skoro po pravilu, polovinu svojih primanja ostave u apoteci. Do sljedeće penzije ostanu , kako sami kažu, “na vodi i golom hljebu” ”, naglasila je Medojević.
Prema njenim riječima, nezaposlenih je zvanično 53 958, a broj onih koji nisu na Zavoda za zapošljavanje, nije poznat.
”Broj ukupno nezaposlenih u Crnoj Gori bi morao biti dostupan jer je dragocjen podatak, kako bi se planirala efikasna akcija umanjenja nezaposlenosti i siromaštva. Koliko imamo porodica kod kojih nije zaposlen ni jedan član porodice, ne znamo a veoma je važan podatak jer direktno ukazuje na siromaštvo. Država bi morala raditi na tome da posao dobiije barem jedan član takve porodice”, kazala je Medojević.
Ne zna se, dodaje ona, koliko je onih koji, zbog strogih pravila dobijanja socijalne pomoći, ne mogu da je koriste, a koji nemaju mogućnost da se prehrane, plate struju, kiriju.
”Minimalna potrošačka korpa bez stanarine iznosi 659 eura i pokazuje minimum primanja, koje bi trebala da ima na raspolaganju prosječna porodica u Crnoj Gori. Kada vidimo koliko ima nezaposlenih, kolike su plate i penzije, zapitajmo se koliko građana u Crnoj Gori realno živi u siromaštvu. Alarmantna je situcija! Prepoznajući urgentnu potrebu da se zaštite najranjivije kategorije, pogotovo djece, tokom trajanja ove teške krize, praktično sve zemlje svijeta uvele su nove mjere socijalne zaštite. Koje su naše mjere koje smo uveli? Mi i dalje imamo iste, ukoliko ne računamo dječiji dodatak koji nije donio mnogo dobrobiti onima koji zaista žive u nemaštini”, smatra ona.
Medojević poručuje da je socijalni karton je odgovor na mnogo pitanja, jer on mora prepoznati sve one koji žive u nemaštini a država im mora obezbijediti podršku sistema. To je, ističe, za državu zadatak broj jedan.
”Naša socijalna pomoć je toliko mala da ugroženi od nje ne mogu da plate čak ni stanarinu. Ništa nismo uradili da bi povećali broj socijalnih stanova i tako olakšali život najugroženijima, dok je za funkcionerske bilo novca dovoljno. U Crnoj Gori znamo, ima više stanova nego porodica, a toliko je podstanara što pokazuje, mjeru je raslojavanje društva. Da bi se spriječilo povećanje siromaštva djece, UNICEF preporučuje da Vlada Crne Gore proširi obuhvat programa socijalne pomoći za porodice i djecu. Oni prepoznaju da su jednoroditeljske porodice posebno teško pogođenje siromaštvom, te je pomoć sistema neophodna”, rekla je Medojević.
Najizloženiji riziku od siromaštva su, podsjeća ona, nezaposleni, a mi ih trenutno imamo, zvanično oko 54000, dok je najniža stopa rizika utvrđena među zaposlenima, čiji je broj u padu.
”Konvencija o pravima djeteta priznaje pravo svakog djeteta na životni standard odgovarajući djetovom fizičkom, mentalnom, duhovnom i moralnom razvoju. Kada se siromaštvo djece prepoznaje kao uskraćivanje dječijih ljudskih prava, prozvani smo da im pomognemo. Banka hrane se zalaže za dječiju karticu koja bi podrazumijevala brojne popuste za kupovinu obuću, odjeću, hranu, prevoz, udžbenike, školski probor,nadoknadu troškova stanovanja, ogrijeva… ”, ističe Medojević.
Medojević naglašava da Vlada mora osigurati osnovne usluge, dovoljno hrane, smještaj, ogrijev i osnovne socijalne usluge za najugroženije.
Preporučeno
‘Reforma sistema socijalne zaštite i osnivanje raznih servisa podrške građanima je neminovnost. Postojanje siromaštva predstavlja kršenje ljudskih prava, Komitet za ekonomska, socijalna i kulturna prava, UN preporučuje integrisanje normi međunarodnih ljudskih prava u strategije za iskorenjivanje siromaštva. Siromaštvo je najveća moguća nepravda koja se neće smiriti dok se uzroci ne iskorijene”, zaključila je Medojević.
