Video
Inicijativu predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića da se ujednu pravoslavnu ujedine Srpska i Crnogorska crkva, poglavar CPC vladika Mihailo smatra nemogućim i neprihvatljivim rješenjem i u izjavi za Pobjedu poručuje da “pred oltarima takve crkve Crnogorci neće klečat”.
Preporučeno
“Svaka pravoslavna crkva depozit je tradicije i kulture naroda koji joj je povjeren na razvijanje hrišćanskih vrlina. Svaka je lojalna svojoj državi i narodu, Srpska srpskome, Ruska ruskome i tako redom. Zato pravoslavna crkva koja nije nacionalno obilježena i čije biće nije i nacionalno ne postoji u pravoslavnoj vaseljeni. Da ima osnova za nju, već bi takva bila oživljena i prožeta Duhom Svetijem”, istakao je mitropolit Mihailo.
Predsjednik Đukanović nedavno je ponudio svojevrsnu platformu za rješavanje crkvenog pitanja u našoj zemlji smatra da bi formiranje pravoslavne crkve Crne Gore bez nacionalnog predznaka stavilo tačku na podijeljenost pravoslavnih vjernika.
On je u intervjuu u “Živoj istini” istakao da bi ta crkva trebalo da bude otvorena “za sve vjerujuće ljude pravoslavne vjeroispovijesti i koja će svima koji su do sada službovali u ovoj ili onoj crkvi otvoriti mogućnost da svoje usluge, iskustvo i znanje stave u funkciju da se ta crkva razvije i postane važan oslonac dalje društvene kohezije u Crnoj Gori”, pozvavši Mitropoliju crnogorsko-primorsku i ostale eparhije SPC u našoj zemlji da budu dio “rješenja, a ne da ostanu tradicionalno dio problema”.
Iz Srpske crkve, odnosno mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije poručio je dva dana kasnije kako u Crnoj Gori postoji tendencija ljudi “koji ne znaju ni šta je crkva, niti vjeruju u Boga, niti su kršteni da stvaraju svoje “crkve””.
Crnogorska pravoslavna crkva do sada se nije oglašavala povodom Đukanovićeve inicijative, a vladika Mihailo u izjavi za Pobjedu kategoričan je da ne gledaju blagonaklono na takvo rješenje decenijskog spora dvije vjerske zajednice.
“Srpska crkva već se gromoglasno protivi i samome pomenu takvoga rješenja, a Crnogorska ga smatra nemogućim i neprihvatljivim. Moguće da je nekome cilj da napravi treću, takozvanu pravoslavnu crkvu. U svakome slučaju, pred oltarima takve crkve Crnogorci neće klečat, niti se tako rješava podijeljenost unutar nacionalnoga bića pravoslavnih Crnogoraca. Evo sto godina ta podijeljenost nije prevaziđena. Nijedne vlasti do sada se nijesu trudile da osnaže crnogorski identitet i da državu oslone na Crnogorce. Slom Crne Gore 1989. godine je dokaz tome, a ni danas nijesu bolje prilike”, upozorava vladika.
Nakon nasilnog ukidanja 1918. godine, pošto je srpska vojska okupirala i osvojila Crnu Goru, a takozvana “podgorička skupština” priznala srpsku vlast, Crnogorska pravoslavna crkva obnovljena je 1993. godine, ali do danas joj nije dozvoljeno da služi u svojim svetinjama.
Mitropolit Mihailo ističe da su se sve dosadašnje vlasti u Crnoj Gori, od 1918, svojski trudile da osnaže srpski identitet.
“Takav posao uvijek je bio dobro plaćen i organizovan. A mi Crnogorci, i tada i danas, borili smo se u bijednim uslovima, i prezreni. Crna Gora i sami Crnogorci ne mogu opstat bez duhovne okosnice Crnogorske pravoslavne crkve. Zato nijesmo zainteresovani za crkvu koja bi se zvala pravoslavnom, a koja bi još i mogla nastati formalnom promjenom imena cetinjske-srpske-svetosavske filijale Beogradske patrijaršije. I takvo i svako drugo slično rješenje smatraćemo napadom na sve crnogorsko i oduprijećemo mu se”, poručio je Mihailo.
Zakonom o slobodi vjeroispovijesti ili uvjerenja i pravnom položaju vjerskih zajednica, smatra on, utemeljiće se pravne pretpostavke za pravedno rješenje crnogorskoga crkvenoga pitanja.
“Najvažnija je zakonski osnov za povraćaj nezakonito prepisane crkvene imovine zakonitome vlasniku crnogorskoj državi. Između 1996. i 2006. godine, u vrijeme beogradske okupacije Crne Gore, Beogradska patrijaršija, koristeći se prijetnjom i prinudom srpske vojske oličene u vojsci državnih saveza u kojima smo bili sa Srbijom, nezakonito je na sebe upisala 12 kvadratnih kilometara crkvenoga zemljišta, većinu od oko 600 crkava i većinu od 60 manastira. Taj član 62 Zakona o slobodi vjeroispovijesti, koji rješava to pitanje, uzrok je bijesa srpske političke i crkvene elite koja ga neprimjerenim i uvredljivim izjavama o crnogorskom državnom vrhu svakodnevno izliva u javni prostor”, ističe vladika Mihailo.
Kategoričan je i da je “pokušaj rušenja ustavnoga poretka prije tri godine, čijim se akterima sudilo u predmetu za pokušaj terorizma, bio inspirisan iz crkveno-političkih krugova iz Beograda, koji su, izazivanjem haosa, tada pokušavali da spriječe donošenje upravo ovoga zakona”.
“Uspjeli su samo da odlože njegovo donošenje. Njegovim ponovnim stavljanjem u proceduru, prvi put nakon 1989. godine državni vrh pokazuje odlučnost da to pitanje konačno riješi i uspostavi red u duhovnoj sferi. Njime Crnogorska pravoslavna crkva stiče status domicilne crkve, kakav je i imala do 1918. godine, sa svim materijalnim i duhovnim konsekvencama koje iz toga proizilaze i mi smo njime zadovoljni”, zaključio je poglavar Crnogorske pravoslavne crkve.
