Video
Mitropolit CPC Mihailo reagovao je na vraćanje krsta na Sat kulu.
“Čujem i čitam da je cetinjska filijala Beogradske patrijaršije iskazala zadovoljstvo što je vraćen krst na Sat kulu u Podgorici. Pozdravli su odluku gradskih vlasti da ga ponovo postave, i zahvalili se bogu što su tim činom, vele, obradovali ljude dobre volje koji poštuju sve tri vjere. Zapanjen sam da neko može da donese takvu odluku, a još više da je pozdravi i tvrdi da su njome obradovani ljudi dobre volje. Takvome činu se mogu obradovati samo zlovoljni“, smatra Mihailo.
Pita se kako je neko sa stanovišta struke mogao da zaobiđe imperativnu normu upisanu u članu 96 Zakona o zaštiti kulturnih dobara.
“Između ostaloga, u tom članu piše: Restauracija je vraćanje nedostajućih djelova kulturnog dobra i odstranjivanje neautentičnih djelova i dodataka kulturnom dobru, u skladu sa njegovim izvornim oblikom i svojstvima. Zna se da je Sat kula građena 1667. godine, i da na njoj nije bilo nikakvoga obilježja sem sata, a da je krst stavljen tek krajem devetnaestoga vijeka. Ako je sve ovo dobro poznato svima koji su odlučivali u vezi njene rekonstrukcije, pitam se, kako se usuđuju da tvrde da je orjentalna Sat kula u svome izvornome obliku imala na vrhu krst, i da je on njeno svojstvo. Zato bih one koji su tako odlučili, uprkos Zakonu, pravdi i ljudskosti, upozorio na jednu biblijsku mudrost: „ko sije nepravdu, žanje nesreću“ (Izr. 22,8)“, navodi u saopštenju Mitropolit CPC.
On tvrdi da se ovakvim činom koji vrijeđa građane islamske vjere i ovakvom izjavom svetosavske organizacije sa Cetinja, šalje se mračna poruka javnosti.
Preporučeno
“Provociraju se međuvjerske i međuetničke rasprave koje mogu da izazovu mržnju i sukobe. Isti cetinjski nadpop koji upravlja ovom svetosavskom organizacijom u Crnoj Gori, prije 12 godina je postavio metalni objekat na Rumiji, i unio nemir u porumijskim selima i naseljima. Tako će i u Podgorici, ako mu se ne stane na put. Nijesu mudri u državnoj administraciji, oni koji tolerišu ovakve izjave i djela, i misle da se mogu s đavolom tikve saditi, a da im se o glavu ne obiju, i njima i svima nama“, zaključuje Mihailo.
