Za sad je sve ostalo samo na evidenciji pedofila, koje nakon odsluživanja zatvorske kazne niko ne nadzire, niti kontroliše kako je propisano Krivičnim zakonikom da li se kreću u blizini mjesta na kojima se okupljaju djeca, da li se javljaju redovno policiji, putuju li u inostranstvo… Definisano je i da takve osobe prođu odgovarajuće psihoterapeutske tretmane, ali ne i koje ustanove to treba da rade i kome i kako oni moraju da se javljaju.

Da bi se pedofili nadzirali, bilo je neophodno da Ministarstvo unutrašnjih poslova kojim rukovodi Danilo Šaranović i Ministarstvo zdravlja na čelu sa dr Vojislavom Šimunom urade podzakonska akta. Oni su na tim pozicijama od oktobra 2023. godine, zakon je usvojen na početku 2022, što znači da ni njihovi prethodnici Filip Adžić i Dragoslav Šćekić nijesu smatrali da je ovo gorući problem.

BEZ ODGOVORA

Već tri godine od izmjene KZ ta ministarstva nijesu učinila ništa iz svog domena obaveza, a trenutna situacija je takva da ne odgovaraju ni Ministarstvu pravde, ali ni na novinarska pitanja.

Pobjeda je početkom prošle sedmice uputila pitanja MUP-u i Ministarstvu zdravlja da li rade na tim podzakonskim aktima, te kada se očekuje da mogu biti završena. Odgovori nijesu stigli.

Odgovorili su iz Ministarstva pravde, da su u kontinuiranoj komunikaciji s nadležnim institucijama po ovom, ali i drugim pitanjima.

– Nakon što smo prethodno tražili informacije pisanim putem, dodatno smo ih zatražili i usmeno, pri čemu smo dobili uvjeravanja da će relevantni podzakonski akti biti doneseni tokom 2025. godine. Za precizne i ažurirane informacije preporučujemo da se direktno obratite nadležnim ministarstvima – kazali su Pobjedi iz tog ministarstva.

Precizne i ažurirane informacije nijesmo dobili.

Tražiće se odgovornost 

Izvršna direktorica NVO Roditelji Kristina Mihailović, Pobjedi je kazala da, ukoliko budemo i dalje išli ovakvim tempom, nećemo skoro stići ni do minimuma zaštite djece.

– Vrlo interesantno je i da Ministarstvo pravde zvanično saopštava da im niko ništa ne odgovara nego da ih ignorišu duže vrijeme, tako da ne možemo očekivati da će ti resori postupati po prijedlozima drugih strana, kada unutar vlade ministarstva ne komuniciraju – kaže Mihailović.

Ona je najavila da će taj problem istaći na prvoj narednoj sjednici Savjeta za prava djeteta, u čijem su sastavu gotovo sva ministarstva, kako bi se potencirala odgovornost MUP-a i Ministarstva zdravlja i vidjelo što su uradili po tom pitanju i zašto neće da pripreme ta podzakonska akta da bi zakon počeo da se primjenjuje kako treba.

Zaduženja resora

Ministarstvo unutrašnjih poslova bi trebalo da uradi podzakonska akta koja se odnose na nadzor počinilaca.

Zakonom je predviđeno obavezno javljanje nadležnoj organizacionoj jedinici policije; zabrana posjećivanja mjesta na kojima se okupljaju djeca, naročito vrtića, škola i dvorišta ovih ustanova, igrališta i slično; obavezno obavještavanje o promjeni prebivališta, boravišta ili radnog mjesta; obavezno obavještavanje o putovanju u inostranstvo.

Ministarstvo zdravlja je trebalo da uradi svoj dio posla koji se tiče odrednice iz KZ – obavezno posjećivanje profesionalnih savjetovališta i ustanova.

Nakon donošenja tih podzakonskih akata, pedofili će morati da potraže profesionalnu pomoć, i neće se prebacivati na njihovu ličnu odgovornost i želju za tim, koju, prema podacima Klinike za psihijatriju očigledno i nemaju.

Pobjedi je iz Klinike za psihijatriju rečeno da nemaju podatak da su psihoterapeuti, psiholozi ili psihijatri ikada radili sa počiniocima ovakvih djela.

Ostalo je na onome što je uradilo Ministarstvo pravde, nakon insistiranja tadašnjeg ministra Andreja Milovića, a onda i urgencija Bojana Božovića koji ga je zamijenio na toj funkciji – formiran je Registar u kome sada ima 103 imena. Na dan kada je pokrenut bilo je 98.

Registar počinilaca krivičnih djela protiv polne slobode učinjenih na štetu maloljetnika, poznatiji kao Registar pedofila, oformljen je 13. avgusta prošle godine i u njemu se nalaze 103 imena. I sam Registar je uspostavljen sa velikim zakašnjenjem od 15 godina, kada se država obavezala potpisom Konvencije Savjeta Evrope o zaštiti djece od seksualnog iskorišćavanja i seksualnog zlostavljanja.

Djeca nijesu prioritet

Mihailović, izvršna direktorica NVO Roditelji je na pitanje Pobjede da prokomentariše ćutnju resornog ministarstva koji bi trebalo da sprovodi nadzor, kazala da je očigledno da MUP ne procjenjuje da je to važno.

Ona je podsjetila da je zakon usvojen u decembru 2021. godine, da je njegova primjena počela 8. januara 2022, te da je sada već 2025. godina i da oni od tada ne uspijevaju da definišu podzakonski akt koji treba da usaglase sa Ministarstvom pravde.

– Ministarstvo pravde je više puta saopštavalo da im je upućivalo zahtjeve, da su dali obećanje da će to odraditi, ali to ne rade jer oni imaju druge prioritete – kaže Mihailović.

Ističe da je po hiljaditi put potvrđeno i dokazano da ih taj dio priče ne interesuje i da se ne trude da na makar srednji nivo dovedu zaštitu djece od počinilaca tih krivičnih djela.

– Ono što smo shvatili prije nekih dvadesetak dana na osnovu informacija iz Ministarstva pravde jeste da su izmijenjene i dodatno urađene izmjene Zakona o krivičnom postupku. Radi se o tome da sada sudovi mogu da narede da se počinioci ne mogu kretati na mjestima gdje djeca borave, što je i sada u KZ. To je izmjena koja je uvedena, ali se regulisanje nadzora i dalje čeka – kazala je Mihailović.

Ona je, kada je o ćutanju Ministarstva zdravlja riječ, kazala da se čekaju i te odrednice, ali da je udruženju koje predstavlja bilo prioritetno da se odredi nadzor i kontrola pedofila kako bi se znalo kuda se kreću, gdje žive i da postoji određena vrsta pritiska da se redovno javljaju policiji.

– Ali naravno da je važno da postoje sistemi rada sa njima, liječenja ili tretmana, koji bi mogli da smanje na minimum buduća dešavanja – kazala je Mihailović.

Ko kontroliše klubove ili igraonice?

Još jedan problem koji pokazuje da institucije sistema ne funkcionišu jeste i činjenica da se ne zna o kontroliše ustanove, javne i privatne koje se bave vaspitanjem ili obrazovanjem djece.

Iz Ministarstva pravde su Pobjedi kazali da su svi državni i drugi organi, kao i pravna lica ili preduzetnici koji rade sa djecom dužni da zatraže podatak da li je lice koje treba da zasnuje radni odnos kod njih, odnosno obavlja poslove sa djecom, upisano u posebnu evidenciju. Tražile su samo pojedine škole, ali nijedan upit nije došao iz sportskih klubova, igraonica, školica…

Ovo potvrđuje i mišljenje ombudsmana koji je upozorio da nad radom organizacija koje se bave pružanjem različitih vrsta usluga djeci (igraonice, dnevni boravci i sl.), nije regulisan, nije uopšte definisan ili nije jasno definisan.

Ni slučaj koji je prošle godine uznemirio Crnu Goru, kada je otkriveno da je I. K. koji je radio sa djecom u KK „Kotor“ uhapšen i osumnjičen za više krivičnih djela nad tri djeteta i to silovanje, obljuba nad djetetom, nedozvoljene polne radnje i iskorišćavanje djece za pornografiju – očigledno nije alarmirao sve one koji se bave ili rade sa djecom.

Iz institucije Zaštitnika ljudskih prava i sloboda je upozoreno da postoji veliki broj nejasnoća u vezi sa bezbjednošću djece koja se bave pojedinim sportskim aktivnostima, a koje nijesu precizno regulisane. Data je preporuka Ministarstvu sporta i mladih da analizira važeće propise, kako bi se jasno definisale norme kojima će se garantovati bezbjednost djece i njihova zaštita od svih oblika seksualnog uznemiravanja, te bilo koje vrste iskorišćavanja.

O slučaju u KK „Kotor“ Ministarstvo sporta i mladih nije bilo ni upoznato, do trenutka kada je ombudsman tražio izjašnjenje.

Registar da bude javan

Crna Gora je svoj registar uspostavila 13. avgusta i nije javan, kao ni u Bosni i Hercegovini, koja ga je dobila krajem prošle godine. Javan je zasad samo u Sjevernoj Makedoniji, gdje su podaci dostupni svim zainteresovanim licima.

Na pitanje da li se razmatra mogućnost da Registar postane javan, kao što je tražio dio javnosti, iz Ministarstva pravde je nakon što je formiran, odgovoreno da su otvoreni za razmatranje.

– Međutim, pomenuto pitanje je vrlo osjetljivo, kako zbog resocijalizacije osuđenih lica, tako i zbog različitih okolnosti koje dovode do izvršenja krivičnih djela protiv polne slobode nad djecom, pa je za donošenje odluke o ovom pitanju potrebna detaljna analiza koja bi uključila kako državne organe, tako i nevladine organizacije i druga lica koja mogu uzeti značajnu ulogu – kazali su ranije Pobjedi iz Ministarstva pravde.

Da Registar pedofila bude javan, tražili su iz Udruženja Roditelji, ali i predsjednik Savjeta za prava djeteta i ministar sporta i mladih Dragoslav Šćekić.

– Na taj način znaćemo kome povjeravamo svoju djecu – u školama, vrtićima, sportskim društvima, umjetničkim udruženjima i sl. i u kakvom okruženju se kreću i borave djeca. Sve ovo iz razloga što su određena istraživanja pokazala da lica koja su počinila krivično djelo protiv polne slobode imaju veći strah od javne osude nego od zatvorske kazne – kazao je Šćekić u avgustu.

Zasad, podaci o osobama koje su seksualno zlostavljale ili uznemiravale djecu mogu se dati sudu, državnom tužilaštvu i policiji u vezi sa krivičnim postupkom koji se vodi protiv lica o kome se vodi posebna evidencija, kada je to potrebno za vršenje poslova iz njene nadležnosti.

Podaci iz posebne evidencije mogu se, na obrazložen zahtjev, dati i državnom organu, privrednom društvu, drugoj organizaciji ili preduzetniku, ako još traju pravne posljedice osude.

Podaci iz posebne evidencije mogu se dati i inostranim državnim organima, u skladu sa međunarodnim sporazumom.

Registar sadrži ime i prezime osuđenika; jedinstveni matični broj; adresu prebivališta i boravišta; podatke o zaposlenju; podatke o osobenim znacima; podatke o krivičnom djelu i krivičnoj sankciji koja mu je izrečena; podatke o pravnim posljedicama osude.

Što bi se spriječilo?

Podaci iz posebne evidencije vode se trajno i ne mogu se brisati.

Da je Registar pedofila uspostavljen prije 15 godina, kada je i trebalo, ne bi se dogodila situacija da već osuđivani napasnik ponovo počini djelo, i nakon toga pobjegne.

Već više od mjesec dana policija bezuspješno traga za A. K. koji je silovao svoju maloljetnu kćerku, a 2013. godine je osuđen za silovanja trinaestogodišnje djevojčice, inače njegove rođake, i tada je osuđen na pet godina zatvora. On je i prošle godine bio optužen za silovanje, ali je na sudu nedostajalo dokaza, i da se na vrijeme postupalo kako treba, ovo krivično djelo se ne bi desilo.

Da su sudije ili tužilaštva imali uvid u registar, opreznije bi postupali u ovim slučajevima, a nedostatak dokaza bi se vjerovatno mogao dosljednije provjeriti. Njegov dosje nije smio da bude zanemaren i to što je uspio da još jednom izmakne policiji svjedoči o tome da je bezbjednosni sektor narušen.

I Mihailovć je ranije Pobjedi kazala da postoje problemi u pravosuđu, i podsjetila na slučaj osuđenika koji je bio nekoliko godina u zatvoru zato što je napao i seksualno uznemiravao djevojčicu od 10 godina i koji je nakon izlaska iz zatvora pokušavao da ponovi slična djela sa čime je javnost bila upoznata.- Međutim, desilo se to da kada su ga priveli, sud i tužilaštvo su ocijenili da treba prekršajno da odgovara. Objašnjenje je bilo da je to zato što ti organi nijesu bili upoznati sa činjenicom da je već pomenuto lice bilo osuđivano za ovo krivično djelo. Takve situacije će se u narednom periodu spriječiti – kazala je Mihailović nakon što je Registar stavljen u funkciju.