Detektivi nude „tajne prepiske“ i „otključane naloge“ za 50 do 100 eura, stavljajući tako ljude, koji iz brojnih razloga, od emotivnih do poslovnih, uplaćuju novac kako bi došli do „istine“.
Jedna sagovornica je dobila cjenovnik – za kompletnu prepisku sa više kontakata tražilo se do 100 eura, dok je za poruke jedne osobe cijena bila oko 50.Umjesto obećanih podataka, građani su najčešće dobijali samo djelove komunikacije, a u mnogim slučajevima – ništa. Nakon uplate, kontakti bi nestajali, a profili bili obrisani.
U Crnoj Gori nema legalnih detektiva
Iz Uprave policije i MUP-a Pobjedi su kazali da nemaju saznanja da na teritoriji Crne Gore postoje tzv. agenti ili detektivi koji obavljaju ovu djelatnost bez odgovarajućih dozvola i sertifikata izdatih od nadležnih organa. Kazali su da od aprila 2019. godine, kada je stupio na snagu Zakon o detektivskoj djelatnosti, nijesu izdali nijedno odobrenje, niti je neko podnosio zahtjev za dobijanje istog.
“Samim tim u Crnoj Gori nemamo registrovanu nijednu detektivsku agenciju”, istakli su iz Uprave policije i MUP-a.
Na pitanje Pobjede da li je do sada bilo prijava protiv lažnih agenata i u kojim gradovima, odgovorili su da do ovog trenutka nije zaprimljena nijedna prijava niti pritužba koja se odnosi na rad „lažnih agenata“ ili lica koja se predstavljaju kao detektivi bez zakonskog osnova.
“Nijesmo u posjedu saznanja da bilo koja agencija ima pristup privatnim prepiskama građana putem aplikacija poput Vibera, WhatsAppa i drugih. Ukoliko posjedujete konkretne informacije koje ukazuju na takve radnje, pozivamo vas da ih dostavite nadležnim organima kako bi se, u skladu sa zakonom, preduzele odgovarajuće mjere i radnje, ukoliko se utvrdi postojanje nezakonitog djelovanja”, poručili su iz Uprave policije.
Kako nije bilo prijava, nijedno lice nije procesuirano po ovom osnovu. Iz policije su apelovali na građane da, u cilju zaštite privatnosti od pojedinih agencija i takozvanih detektiva, prijave nadležnim institucijama sve slučajeve u kojima postoji sumnja.
Kako dosad nije data dozvola nijednoj agenciji, odnosno nijedan privatni detektiv nije tražio dozvolu, to znači da u Crnoj Gori ne postoji nijedna registrovana detektivska agencija. Samim tim, sve ponude „detektiva“ na društvenim mrežama predstavljaju prevaru i ozbiljno krivično djelo.
Krivično djelo i prevara
Predsjednica „Women4Cyber Montenegro“ Andrea Mihailović objašnjava da su „detektivske“ ponude na društvenim mrežama pravno neutemeljene i krivično kažnjive.
“Prije 2019. u Crnoj Gori je postojalo svega nekoliko licenciranih detektiva, uglavnom bivših policajaca. Donošenjem Zakona o detektivskoj djelatnosti uveden je jasan normativni okvir, koji precizno propisuje da detektivskim poslovima mogu da se bave samo pravna lica i preduzetnici sa posebnom dozvolom MUP-a. Dozvole se izdaju uz stroge kriterijume i pod stalnim nadzorom države”, pojašnjava ona.
Dodaje da se ovlašćenja detektiva ograničavaju isključivo na prikupljanje podataka iz javno dostupnih izvora, posmatranje i fotografisanje na javnim mjestima, kao i obradu ličnih podataka u jasno određenim granicama.
I zahtjev i praćenje – krivična djela
“Svaka ponuda da se „otključaju“ nalozi, pribave tuđe privatne poruke ili komunikacije sa mreža poput Vibera, WhatsAppa, Facebooka ili Instagrama potpuno je van zakona i zapravo predstavlja višestruko krivično djelo. Niko ko je legitimno licenciran ne bi smio niti mogao da se time bavi”, upozorava Mihailović.
Prema njenim riječima, građani koji pristaju na ovakve usluge rizikuju da budu dvostruko oštećeni: prevareni za novac, ali i krivično odgovorni ako su svjesni da traže nezakonitu radnju.
Krivična odgovornost i zakonski okvir
Mihailović je upozorila da Krivični zakonik Crne Gore inkriminiše neovlašćeno prisluškivanje, pribavljanje i dijeljenje tuđih poruka.
“Kazne idu od novčanih do godinu zatvora, a ako djelo počini službeno lice – do tri godine zatvora. Čak i samo naručivanje takvih usluga, ako građanin zna da se radi o nezakonitosti, može se smatrati saučesništvom”, objasnila je Mihailović.
Kako je kazala, prema ranijim podacima Ministarstva unutrašnjih poslova, prije donošenja važećeg Zakona o detektivskoj djelatnosti u Crnoj Gori je bilo registrovano svega osam licenciranih detektiva, pretežno bivših policijskih službenika.
“Stupanjem na snagu Zakona 8. maja 2019. godine uspostavljen je prvi sveobuhvatan normativni okvir kojim se precizno definišu predmet i obim detektivske djelatnosti, status i pravni položaj subjekata ovlašćenih da je obavljaju, kao i strogi režim obrade i zaštite ličnih podataka. Zakon izričito propisuje da se detektivskim poslovima mogu baviti isključivo privredna društva, druga pravna lica i preduzetnici koji su pribavili odobrenje nadležnog organa, dok fizička lica mogu obavljati detektivske poslove samo uz individualnu dozvolu izdatu od strane Ministarstva unutrašnjih poslova. Posebno je naglašeno razgraničenje između privatne detektivske djelatnosti i ovlašćenja državnih organa, kroz zabranu obavljanja policijskih, vojno-obavještajnih, kontraobavještajnih i poslova nacionalne bezbjednosti, čime se uspostavlja jasno definisana linija između privatne inicijative i javnopravne ingerencije”, pojasnila je Mihailović.
Ponuda i potražnja mimo zakona
Ponude tzv. istražitelja koji nude usluge praćenja partnera, kao i pribavljanja i prezentovanja tuđih privatnih prepiski sa aplikacija poput Vibera, WhatsAppa, Facebooka ili Instagrama, u potpunosti su izvan zakonskog okvira i predstavljaju pravno irelevantnu, ali krivično sankcionisanu aktivnost.
“Naime, prema čl. 20-24 Zakona o detektivskoj djelatnosti, detektivski poslovi su strogo normirani i obuhvataju isključivo prikupljanje informacija, uvid u lične i druge podatke, osmatranje, praćenje i fotografisanje na javnim mjestima, te obradu ličnih podataka – sve to u granicama zakonitosti, uz obavezu poštovanja ljudskog dostojanstva, prava na privatnost i važećeg režima zaštite podataka o ličnosti. Detektiv može prikupljati podatke samo iz javno dostupnih izvora ili neposredno od lica koja su voljna da ih daju, i to na osnovu plana aktivnosti koji se stavlja na uvid nadležnim organima i trećim licima od kojih se informacije pribavljaju (čl. 21). Nadalje, detektivska ovlašćenja ograničena su na javne prostore (čl. 23), a svi prikupljeni podaci mogu se obrađivati isključivo u svrhu zbog koje su pribavljeni, bez mogućnosti ustupanja trećim licima ili objavljivanja, osim u slučajevima zakonom propisanim (čl. 24). Prema tome, svako lice koje se lažno predstavlja kao detektiv“ i nudi usluge prisluškivanja, neovlašćenog pristupa digitalnim komunikacijama ili dostavljanja privatnih poruka zapravo čini višestruka krivična djela – od prevare, preko neovlašćenog pristupa računarskim sistemima, do povrede privatnosti komunikacija”, naglasila je Mihailović.
Ona je upozorila da za takve prevare isključivu krivičnu i materijalnu odgovornost snose počinioci, jer nijedan legitimno licencirani detektiv u Crnoj Gori ne bi mogao, niti smio, preduzeti radnje koje podrazumijevaju otključavanje ili prikazivanje tuđih digitalnih komunikacija.
“Njihova navodna ponuda nema uporište u Zakonu o detektivskoj djelatnosti, već se radi o obmani građana i zloupotrebi njihovog povjerenja radi pribavljanja imovinske koristi. Na taj način, umjesto pravno dopuštene detektivske usluge, klijentu se nudi protivpravna radnja koja kompromituje i samog korisnika ako je svjestan nezakonitosti. Iako do sada nijesu evidentirani prijavljeni slučajevi ovog tipa prevara, činjenica da takva pojava egzistira u društvu zahtijeva preventivni pristup građana i dosljednu primjenu mjera digitalne i pravne samozaštite. Prije svega, neophodno je biti svjestan da zakonom ovlašćeni detektivi ne smiju imati pristup tuđim digitalnim komunikacijama, pa svaka ponuda tog tipa nesumnjivo predstavlja prevaru i potencijalno krivično djelo budući da takve radnje sadrže elemente prevare, neovlašćenog pristupa podacima i povrede privatnosti, te za njih počinioci snose punu krivičnu odgovornost u skladu sa zakonom”, ukazala je Mihailović.
Prema odredbama Krivičnog zakonika Crne Gore, radnje kojima se pojedinci predstavljaju kao „detektivi“ i nude usluge pribavljanja ili prikazivanja tuđih komunikacija nesumnjivo potpadaju pod krivično-pravnu odgovornost.
“Naime, Krivični zakonik inkriminiše neovlašćeno prisluškivanje i snimanje tuđih razgovora, izjava ili saopštenja, za što je propisana kazna novčanog karaktera ili kazna zatvora do jedne godine, dok se u slučaju da djelo učini službeno lice u vršenju službe kazna kreće od tri mjeseca do tri godine zatvora. Pored toga, odgovornost snosi i onaj ko neovlašćeno pribavljeni sadržaj učini dostupnim trećem licu. Slično, Zakonik propisuje da će se kazniti novčanom kaznom ili kaznom zatvora do jedne godine svako ko bez ovlašćenja načini fotografski, video ili drugi snimak lica kojim se značajno zadire u njegov privatni život, kao i onaj ko takav snimak prenese, pokaže ili na drugi način omogući trećem licu da se s njim upozna. Ukoliko ovo djelo izvrši službeno lice, kazna zatvora iznosi od tri mjeseca do tri godine”, naglasila je Mihailović.
Savjeti za građane
Naša sagovornica je građanima preporučila da razviju visok stepen skepticizma prema oglasima i neformalnim kanalima komunikacije koji obećavaju „otključavanje naloga“ ili uvid u privatne prepiske…
Preporučeno
“Praktična zaštita podrazumijeva nekoliko nivoa: tehnički – kroz redovno ažuriranje uređaja, upotrebu jakih lozinki i višefaktorske autentifikacije; finansijski – nikada ne uplaćivati novac osobama koje se predstavljaju kao istražitelji ili nude usluge tog tipa; i pravni – u slučaju pokušaja prevare odmah obavijestiti policiju, sačuvati svu komunikaciju i eventualne dokaze. Na taj način građani istovremeno smanjuju rizik da postanu žrtve i omogućavaju organima gonjenja da efikasno reaguju. Ključna poruka je da je jedina stvarna zaštita u ovoj oblasti kombinacija informisanosti, digitalne higijene i pravovremenog prijavljivanja nadležnim organima”, zaključila je Mihailović.
Video