Miković, koji živi na Svetom Stefanu, ističe da su generacije mještana učestvovale u stvaranju jednog od najpoznatijih turističkih brendova bivše Jugoslavije, ali i prihvatale određena ograničenja jer je hotel bio pokretač razvoja cijelog kraja. Zato smatra skandaloznim što Sveti Stefan punih pet godina nije radio i upozorava da bi novi sukobi mogli dodatno ugroziti teško stečenu reputaciju ovog crnogorskog turističkog simbola.
Za Pobjedu govori o počecima grada-hotela, nekadašnjem režimu korišćenja plaža i detaljima pregovora sa zakupcem o prolazima kroz Miločerski park.
“Hotel Sveti Stefan svečano je otvoren 13. jula 1960. godine, nakon gotovo devet godina rekonstrukcije. Ideja da se nekadašnji gradić pretvori u luksuzni hotel potekla je iz samog vrha jugoslovenskog i crnogorskog rukovodstva. Projekat je bio dio strategije predstavljanja Jugoslavije kao otvorene i luksuzne turističke destinacije. U vremenu poslijeratnog razvoja i obnove ratom razorene zemlje, bio je to gotovo nevjerovatan poduhvat, koji je finansirala Republika Crna Gora”, objasnio je za Pobjedu nekadašnji direktor preduzeća „Hoteli Sveti Stefan“, pod čijom su upravom bili hoteli Miločer, Sveti Stefan i Kraljičina plaža.
IZAZOVI
Kako je dodao, pokazalo se, nakon otvaranja, da tek tada nastupaju izazovi i problem po pitanju kvalifikovane radne snage, rukovodećeg i stručnog kadra koji Crna Gora tada nije imala.
“Zahvaljujući prvom direktoru preduzeća Anastasu Popoviću, uz pomoć beogradskih ugostitelja školovana je generacija mladih ljudi, među kojima je bilo najviše mještana. Hotel je u tom periodu zapravo predstavljao školu ugostiteljstva i visokog turizma. Taj nevjerovatni pionirski poduhvat je uspio, a san je postao stvarnost zahvaljujući entuzijastima sa vizijom – ljudima koji su vjerovali u uspjeh u vrijeme kada se u Crnoj Gori malo govorilo o razvoju turizma, a kamoli o visokom turizmu”, ističe Miković i napominje da veliki broj naših mještana pamti ta vremena jer su bili učesnici tog nevjerovatnog projekta i ponosni na ostvarene rezultate.
Vila Miločer i Kraljeva plaža, FOTO: Aman Sveti Stefan
“Preduzeće je imalo podršku svih društvenih činilaca, a posebno mještana, koji su u velikom broju bili zaposleni u hotelima. Bilo je jasno da ekskluzivno hotelijerstvo donosi znatne koristi svima, ali je zahtijevalo i određeno odricanje od dotadašnjeg komfora. U vrijeme kada se u okruženju razvijao masovni, sindikalni turizam, mi smo prednost dali imućnim inostranim gostima, što je podrazumijevalo brojne restrikcije i odricanja”, objasnio je Miković.
OGRANIČEN PRISTUP
Tako je, prema njegovim riječima, već od prvog dana rada hotela „Sveti Stefan“ pristup ostrvu bio ograničen.
“Posjete pojedinaca i organizovanih grupa bile su dozvoljene samo u određenim periodima dana, kako gosti hotela ne bi bili uznemiravani. Posjetiocima je na ulazu naplaćivana ulaznica, a kasnije je uvedena obaveza kupovine konzumacije, odnosno trošenja određenog iznosa u hotelu. Tokom vjerskih praznika ulaz je bio slobodan, dok je cijena parkinga za tadašnje prilike bila izuzetno visoka. Od samog otvaranja hotela pristup hotelskim plažama bio je veoma restriktivan. Plaže Svetog Stefana i Miločera, kao i mala, odnosno Kraljičina plaža, bile su rezervisane isključivo za hotelske goste”, napominje Miković, dodajući da im se nijesu naplaćivali pristup plažama ni korišćenje plažnog mobilijara.
“To znači da nijedan posjetilac, uključujući i mještane, nije mogao pristupiti hotelskim plažama, čak ni ako je bio spreman da plati ulaz. Naravno, bilo je izuzetaka, ali se ta odluka uglavnom strogo poštovala. Takav režim trajao je od otvaranja hotela 1960. godine do 2007, kada je kompanija „Aman Resorts“ zakupila hotele Sveti Stefan i Miločer”, kazao je Miković naglašavajući da je zakupac potom omogućio nešto što ranije nije bilo dozvoljeno – da mještani na određenim djelovima hotelskih plaža besplatno koriste plažni mobilijar.
Miković je od 1982. do 1986. godine obavljao funkciju generalnog direktora preduzeća koje je upravljalo hotelima Sveti Stefan, Miločer, Kraljičina plaža i Maestral.
Sveti Stefan, FOTO: Media Biro
“Sjećam se da je preduzeće imalo dobru saradnju sa lokalnom zajednicom, uz visok stepen međusobnog razumijevanja. Interes preduzeća istovremeno je predstavljao i javni interes, jer je ono bilo nosilac razvoja cijelog mjesta. Sveti Stefan je vremenom postao značajan turističko-ugostiteljski brend koji je prevazišao lokalne i nacionalne okvire. Nekadašnja Jugoslavija predstavljala je svoj turistički proizvod u svijetu kroz dva velika imena – Dubrovnik i Sveti Stefan. Na svim međunarodnim turističkim sajmovima obavezno su bili istaknuti posteri Svetog Stefana. Zato je skandalozno što ovaj prestižni hotelski brend, koji su generacije podizale i stvarale mukotrpnim radom i entuzijazmom, nije radio punih pet godina i što je potpuno potisnut u zaborav, kao da nikada nije ni postojao”, naglašava Miković dodajući da je u turizmu i ugostiteljstvu, dobro je poznato, da se teško stiče povjerenje i reputacija.
PREGOVORI
“Kada se jednom izgubi ugled, teško se i uz mnogo napora ponovo stiče. Budući da se kao jedan od ključnih problema stalno ističe slobodno kretanje stazama kroz Miločerski park, posebno u dijelu Kraljičine plaže, želim da podsjetim na nekoliko važnih činjenica. Kao izvršni direktor preduzeća HTP „Miločer“, tokom 2006. godine učestvovao sam u dugim i teškim pregovorima sa kompanijom „Aman Resorts“. Pregovori su trajali duže od godinu, a posebna pažnja bila je posvećena režimu korišćenja puteva i staza kroz Miločerski park. Kao i na drugim destinacijama na kojima posluju, predstavnici „Amana“ zahtijevali su potpuno ograničavanje pristupa stazama, ali je država taj zahtjev odbila. Nakon daljih pregovora i detaljnog obrazloženja zakupca o potrebi obezbjeđivanja privatnosti u dijelu kompleksa koji se odnosi na Kraljičinu plažu, postignuto je kompromisno rješenje. Dogovoreno je da sve staze i prolazi ostanu otvoreni za posjetioce, osim u dijelu Kraljičine plaže. Zakupac se obavezao da će prilikom izgradnje spa-centra napraviti novu stazu iza objekta, dok će na postojećoj postaviti kapije radi zaštite privatnosti ekskluzivnih gostiju”, objasnio je Miković dodajući na kraju da je to rješenje definisano osnovnim ugovorom o zakupu, uz zvanično ovjerenu skicu dostavljenu ugovornim stranama.
Preporučeno
“Tokom izgradnje spa-centra zakupac je ispunio ugovorenu obavezu”, zaključio je Miković.













