Video
Kulturna baština jedne države i njena kulturna dobra predstavljaju osnov nacionalnog identiteta ocijenila je doskorašnja direktorica Uprave za zaštitu kulturnih dobara Anastazija Miranović u dokumentu o devastaciji manastira Ostrog i Reževići, koji je prezentovala prošle godine, a u kojem je hronološki navela postupanje Uprave u pokušajima da zaštiti ovo kulturno blago Crne Gore.
Preporučeno
U nekoliko nastavaka Pobjeda je najvaila a će prenijeti djelove ovog dokumenta kojim je ukazano na “neprihvatljivo ponašanje Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori, koja bez zazora devastira crnogorsku kulturnu baštinu”.
Evropa je, istakla je Miranović, odavno prepoznala značaj i potrebu očuvanja i unapređenja ovih vrijednosti i nizom preporuka, konvencija, uputstava normirala datu administrativno-tehničku, naučnu i pravnu problematiku. Crna Gora je potpisnica većine tih dokumenata. Takođe, donijeli smo set zakona kojima štitimo naše kulturno nasljeđe i kulturna dobra ove države, ali problem nastaje u implementaciji.
Neadekvatno korišćenje i prezentacija kulturne baštine i njenih kulturnih dobara može nanijeti nenadoknadivu štetu vrijednostima kulturnog identiteta države.
Uprava za zaštitu kulturnih dobara i ostale državne i opštinske institucije koje se bave očuvanjem, prezentacijom i vrednovanjem kulturne baštine i kulturnih dobara moraju biti aktivno uključene u razvojne projekte koji podrazumijevaju promjene na kulturnim dobrima i njihovoj zaštićenoj okolini. Kako bi se taj cilj postigao, neophodna je potpuna posvećenost i koordinacija među stručnim, političkim, civilnim i privatnim segmentima društva, koja je utemeljena na dugoročnoj viziji održivog razvoja.
Čitanje i tumačenje kulturoloških, identifikacionih, civilizacijskih kodova može da bude u ravni individualnih tumačenja i percepcije, međutim, primjena zakona sekularne, pravne države Crne Gore, treba da je obavezujuća za sve subjekte koji u njoj žive i rade, odnosno ostvaruju svoja prava.
Graditeljska kulturna baština izložena je trajnim uticajima i pritiscima modernizacije, a zbog svoje materijalne strukture posebno je osjetljiva i sklona propadanju. Poražavajući je zaključak da je degradacija pojedinih nepokretnih kulturnih dobara dosegla takve razmjere da se može govoriti o krajnjoj ugroženosti i opasnosti od nestanka.
Nepokretna kulturna dobra posebno ugrožavaju neodgovarajući građevinski zahvati, koji ne uvažavaju konzervatorske uslove i često se izvode bez stručne konzervatorske i tehničke dokumentacije.
Devastacije
Uz sve druge kompleksne razloge koji su doprinijeli sadašnjem stanju crnogorskih kulturnih dobara i baštine uopšte, evidentno je nepoštovanje zakona koji regulišu ovu oblast od određenih subjekata koji upravljaju kulturnim dobrima ove države.
Od 270 sakralnih kulturnih dobara Crne Gore, kod 166 objekata su zastupljene devastacije, odnosno procentualno oko 60 procenata sakralnih kulturnih dobara je u većoj ili manjoj mjeri devastirano. Pritom, treba uzeti u obzir činjenicu da su devastacije zastupljene kod pravoslavnih, katoličkih i islamskih vjerskih objekata. Ustavom Crne Gore kulturna baština je prepoznata kao dobro od opšteg interesa, koje je svako dužan da čuva, a država da je štiti. Najznačajniji dio kulturne baštine čine materijalna i nematerijalna kulturna dobra, koja predstavljaju svojevrsno svjedočanstvo (o) prošlosti i prisutnosti čovjeka i ljudskih zajednica u određenom prostoru i vremenu, njihovim aktivnostima, stremljenjima, kretanjima i razvitku. Uspostavljanje zaštite kulturnih dobara, po prirodi stvari, mijenja redovni vlasnički režim i uspostavlja određene obaveze i ograničenja, koja ne bi postojala da kulturno dobro nije pod zakonskom zaštitom.
