Mitropolija: Da se DPS okane zastrašivanja pravoslavnih vjernika

Mitropolija crnogorsko-primorska poručila je danas Demokratskoj partiji socijalista da se okane zastrašivanja pravoslavnih vjernika.

Saopštenje za javnost Mitropolije crnogorsko-primorske prenosimo u cjelosti:

Obavještavamo bogoljubivu javnost da smo zapanjeni tonom i sadržajem saopštenja političke partije DPS, a povodom najave crkvenog svetovasilijevskog sabranja u Nikšiću, u subotu 21. decembra. Upravo je pomenuto saopštenje možda najbrutalniji primjer kako političari vladajuće stranke pokušavaju da život Crkve podrede dnevno-političkoj ideologiji. Izlišno je podsjećati da to Ustav ove zemlje izričito zabranjuje. Očigledno je da je isti onaj anticrkveni, ali i antiustavni duh, koji je ponudio ogoljenu diskriminaciju u ”Zakonu o pravnom položaju…”, potpisao i poslednje oglašavanje DPS-a. Njegov je osnovni cilj – zastrašivanje pravoslavnih vjernika i sprječavanja izbora i načina ostvarivanja njihovih duhovnih potreba. I sve to čini politička partija koja je za ovih tridesetak godina (od posljednje litije sa moštima Svetoga Vasilija Ostroškog, slava mu i milost) promijenila više međusobno suprotstavljenih ideologija, i sve to samo sa jednim ciljem – da bi opstala na vlasti i štitila svoje interese! Shodno tome, na štetu društva i njegove budućnosti, neodgovorno i necivilizovano, oni su uspostavili odnos prema državi Crnoj Gori kao ”fabrici para”, i to ne za njene građane, već isključivo za pojedine ljude na vlasti!

Crkva nema sisteme represije i ucjena, kakve koriste neke svjetovne organizacije, pa je već u tom pogledu uplitanje DPS-a i njihovo tumačenje vjernicima mitropolitovog poziva – izlišno i mimo zdravog razuma. Datum, mjesto i karakter pomenutog sabranja jesu teme koje je Crkva sama odabrala i procjenila kao plodotovorne za život i napredak Crkve, a da pri tom ni jedan segment toga skupa ne narušava pravni poredak države niti krši zakon, niti djeluje negativno na javni red i mir.

Da li se pomenuti dolazak moštiju Svetog Vasilija Ostroškog, slava mu i milost, može shvatiti negativno po bilo koga u ovoj zemlji i na ovom svijetu – kako to pokušavaju da predstave naši uvaženi političari? Je li taj, imanentno crkveni čin, veoma rasprostranjen i uobičajen u pravoslavlju, pa i u cijelom hrišćanskom svijetu, na bilo koji način ”anticrnogorski” i da li se može shvatiti kao ”zloupotreba” – kako misle u DPS-u? Partija na vlasti postavlja pitanje: šta je sa prilozima iz ostroške svetinje? Prije odgovora na to, postavljamo im pitanje: šta je sa parama i stotinama preduzeća koje su oni primili od prethodne vlasti? Svi vide u Crnoj Gori da su preduzeća opljačkana i privatizovana, desetine hiljada ljudi i porodica ostalo bez hljeba, a mala grupa vladajućih ili bliskih njima postali milioneri, proglašavajući to kao svoje opredjeljenje za ”zapadne vrijednosti”. Novim zakonom o ”slobodi vjerispovijesti” predviđaju da to isto urade sa Crkvom, njenim hramovima, naročito sa prilozima Svetog Vasilija Ostroškog. Treba, međutim, da znaju, kako oni, tako i drugi koji misle da se tu radi o basnoslovnim sumama, da se od tih i drugih priloga hrane stotine sirotinjskih porodica u narodnim kuhinjama širom Crne Gore, a brojne porodice izbjeglica sa Kosmeta i šire i druga sirotinja, koje je sve više u Crnoj Gori, pomažu se preko crkvenih dobrotvornih organizacija. Tim sredstvima je, uz pomoć vjernog naroda, obnovljeno oko 700 hramova i manastira, od toga se održavaju sve svetinje, izdržava se sve brojnije sveštenstvo i monaštvo, sagrađeni su novi hramovi, najveći u istoriji Crne Gore (Hram Vaskrsenja u Podgorici i Svetog Jovana Vladimira u Baru).

Inače, podsjećamo one koji su vjerujući i koji su ikada nešto čuli o crkvenom životu, a upoznajemo agnostike i nevjerujuće, sa činjenicom da je litija (procesija) sa moštima hrišćanskih svetaca praksa koja traje u Crkvi – od kad ona postoji na ovoj zemlji. Prenos moštiju pojedinih svetitelja sa jednog mjesta na drugo toliko su važni događaji u crkvenoj istoriji, kako kod pravoslavnih, tako i kod rimokatolika, da su neki od njih upisani crvenim slovima u crkveni kalendar (pogledajte 22. maj i praznik Prenosa moštiju Svetog Nikole, dan koji mnogi građani Crne Gore i danas slave kao svoju slavu ili prislužbu).

Kada su u pitanju mošti najvećeg čudotvorca među svetiteljima naše pomjesne Crkve – Svetog Vasilija Ostroškog, poduži je spisak primjera kada su one iznošene iz Ostroga, a svaki put iz razloga velike brige vjernog naroda i potrebe za opštom svenarodnom molitvom. Prvi put u 18. vijeku, pa potom dva puta u 19. vijeku. To se činilo uz blagoslov vladike sa Cetinja i angažovanje sveštenstva u Ostrogu i Cetinjskom manastiru. Svečeve mošti nošene su iz Ostroga i donošene na Cetinje, pa svečano vraćane nazad. Tako će, ako Bog da, biti i 21. decembra u Nikšiću. Mošti Svetoga Vasilija biće istoga dana vraćene u Ostroški manastir.

U 20. vijeku, mošti su nošene iz Ostroga prvi put tokom Drugog svjetskog rata, iz straha da ne postradaju od ratnog dejstva okupatorskih bombi, a drugi put 1996. godine kao molitvena litija povodom upravo okončanog krvavog ratnog pira u Bosni i Hercegovini, kada su bile pobožno i masovno dočekane i u Nikšiću.

Eto takvog je, blagoslovenog i mirotvornog karaktera, i ova najava naše Crkve, da blagoslovom ”Dobroga pastira” u sabornom hramu njemu posvećenom, u gradu gdje je i sam stolovao kao Mitropolit Hercegovački Pećke Patrijaršije, rukopoložen i postavljen od Svetog Patrijarha Pećkog Pajsija Janjevca – uznesemo molitve Gospodu, za bratski mir i pomirenjesvih i za urazumljenje onih koji vladaju, da ne nanose štetu ovoj državi i narodu, donoseći zakone koji ne samo da urušavaju pravni poredak, već što je mnogo gore – raspiruju duhove omraze zbog teške diskriminacije jednog dijela crnogorskih građana i tradicionalnih duhovnih institucija u Crnoj Gori.

Zato je ”poziv vjernicima da ne nasjedaju” – povodom nečega što vjernici vrlo dobro razumiju i već odavno praktikuju – ne samo izlišno, nego i štetno, jer se može shvatiti kao pokušaj političkog zastrašivanja tih istih vjernika. Zastrašivanja i prijetnji od strane onih koji zbilja imaju i moć i naviku da to rade. Iz toga razloga osjećamo potrebu da poručimo vladajućoj partiji u Crnoj Gori da se okane takvih poruka, i da radi ono za šta je izabrana. Da čuva slobodu građana na okupljanje i manifestaciju sopstvenih ubjeđenja.

Svaku političku parolu toga dana u Nikšiću, svaki izliv nacionalizma, bilo kakvo stranačko obilježje, ili poruku uperenu protiv bilo koga (protiv domaće ili susjedne države, protiv bilo koje vlasti ili opozicije) – smatraćemo direktnom provokacijom smišljenom od nedobronamjenih. Jer Crkvi ne pada na pamet da se ikada, a naročito ne toga dana, bavi takvim stvarima. Samo nam je molitva Gospodu i poziv na poštovanje prava i Ustava ove zemlje – na hrišćanskom srcu.

U tom smislu, pozivamo i one koji u svom nerazumijevanju kritikuju postupke Crkve, da toga dana i oni dođu da budu sa nama. Jer svetinja molitve i svečeve mošti, pripadaju svima koji traže Božiji blagoslov. Dobro došli su svi, svaki naš brat i svaka naša sestra, pa i rimokatolici i muslimani koji inače dolaze kod Svetog Vasilija. Dobro došli su i ljudi iz vlasti, neka se sami uvjere da će Nikšić toga dana biti mjesto bratskog sabranja. On bi toga dana mogao biti i mjesto početka našeg bratskog razgovora, koji je izostao prethodnih godina. Da nas Sveti Vasilije sabere i ujedini. To smatramo i hrišćanskim i onim tradicionalno crnogorskim, i znamo i vjerujemo da će svi ljudi, kojima smo se i obratili pozivom, to i prepoznati.