Podgoričanin Zoran Filipović skoro tri godine vodi bitku da posmrtne ostatke kćerke Vasilije pohrani u porodičnu grobnicu na mjesnom groblju Milošev Dub u selu Komani kod Podgorice, ali u tome ne uspijeva jer je grupa mještana odlučila da im zabrani da na tom mjestu naprave vječno počivalište. Filipović kaže da je dvomjesečnu kćerku sahranio u grobnici djeda sa majčine strane, piše Dan.

Obrazloženje za takvu zabranu je, kako su naveli u odluci iz januara 2018. godine, da je u pitanju plemensko, a ne mjesno groblje. Ipak, na tabli koja pokazuje pravac do groblja piše da je ono mjesno, a u katastru se nijedno pleme ne navodi kao vlasnik.

Uzalud je Zoran pisao svim institucijama da mu pomognu, odgovori su uglavnom bili usmeni i to da niko neće da ide protiv volje lokalnog stanovništva.

“Moja supruga Tamara i ja smo 19. aprila 2017. dobili četvrto dijete, kćerku Vasiliju, kojoj je konstatovana teška srčana mana. Nakon nekoliko teških operacija u Beogradu naša kćerka je preminula 13. juna 2017. godine. To je ogromna tragedija za nas, ne znam ni kako se od toga oporavljamo i da li ćemo se oporaviti”, priča Zoran Filipović.

Filipovići žive u selu Komani kod Podgorice, na imanju koje je Zoranov otac prije više od tri decenije kupio od tazbine. Tu su sagradili kuću i kada im je preminula kćerka smatrali su da je najlogičnije da ona bude sahranjena na lokalnom groblju koje je udaljeno na 500 metara od kuće.

“Prikupljajući potrebnu dokumentaciju za prenos posmrtnih ostataka iz Beograda u Crnu Goru, bila nam je potrebna potvrda da posjedujemo grobno mjestou Crnoj Gori. Stupili smo tada u kontakt sa odgovornim licima iz mjesne zajednice u selu Komani i oni su nam izdali potvrdu da posjedujemo grobno mjesto kako bismo dobili odobrenje ambasade Crne Gore u Srbiji za prenos tijela. Prilikom dolaskau Crnu Goru kćerku smo sahranili u grobnici mog djeda sa majčine strane Gojka Radulovića dok ne završimo našu”, priča Filipović.

Roditeljskoj želji pokojne Vasilije, koja je na ovom svijetu provela svega 56 dana, ipak nije udovoljeno. Usmeno su se obratili Odboru za održavanje groblja i poslije nekoliko dana dobili su negativan odgovor.

“Nekoliko mještana se pobunilo i sazvalo sastanak mještana sela Ćafe, Baloči i Lužnica. Donijeli su odluku da je Milošev Dub plemensko groblje tih sela i da pravo na njega imaju porodice Radulović i Bezdanovići. Iako sam tražio da budem na tom sastanku, nije mi odgovoreno. Mimo toga ja sam samovoljno, kako me i sleduje kao mještanina, došao na sastanak ta tri sela i prisustvovao. Na sastanku je veći dio mještana bio za to da mi se odobri grobno mjesto koje me kao mještanina sleduje, ali samozvani odbor za održavanje groblja je bio protiv volje većine i odlučuje da mi se ne odobri izgradnja grobnice. Naglašavam da je to samozvani odbor, jer ne posjedu ju nikakvu dokumentaciju”, kaže Filipović.

Dodaje da je njemu uskraćeno mjesto jer članovi odbora nijesu sigurni da će za njihovu unučad ostati mjesta da naprave svoje grobnice.

“Takođe, jedan od razloga je i to što oni kao mještani tri sela imaju pravo na nepisano pravilo da se tu sahranjuju samo oni sa prezimenima Radulović, Pejović, Radonjić i Jovanović. Iako moji Filipovići nijesu iz tog mjesta, već mi je ujčevina iz tog mjesta, smatram da kao mještanin imam pravo da tu kupim grobno mjesto”, ističe Filipović.

Problem oko gradnje grobnice otišao je toliko daleko da su pojedini mještani Zoranu Filipoviću predlagali da kupi parcelu van ograde groblja i tu sahrani svoje dijete.

“To nije samo uvreda. Ne mogu da vam opišem kako sam se osjećao kada su mi to pojedinci predložili. Zna se ko se sahranjivao van groblja”, ogorčen je Filipović.

Navodi da su se njegove komšije koje su mu zabranile korišćenje groblja pozvale na običajno pravo. Filipović konstatuje da se u Crnoj Gori uvijek poštovao komšija, posebno u tragičnoj situaciji.

“Iako je porijeklo moje porodice sa Kosova, mi se ne smatramo strancima u Crnoj Gori u kojoj sam rođen i u kojoj živim. Mi ovdje govorimo o sahranjivanju djeteta, i zaista ne shvatam otkud nekom pravo da se tako odnosi prema biću koje nije živjelo ni dva mjeseca”, navodi Filipović.

Kaže da je njegov djed sa majčine strane pitao može li on da kupi grobno mjesto i pokloni ga unuku. Odgovoreno mu je potvrdno, ali samo pod uslovom da na grobnici stoji njegovo, a ne prezime njegovog unuka Filipovića.

Filipović se za pomoć obraćao Glavnom gradu Podgorica, gradonačelniku Ivanu Vukoviću, međutim, on nije mogao da im pomogne.

“Naime, iako poslovi upravljanja i korišćenja seoskih grobalja nijesu u nadležnosti gradske uprave, gradonačelnik se obratio odgovornim predstavicima lokalne zajednice da, uz dužno poštovanje i uvažavanje svih činjenica sa kojima je upoznat dopisom Filipovića, pokažu razumijevanje i ispoštuju želju i zahtjev svog komšije da izgradi grobnicu u mjesnom grobu Milošev Dub. Međutim, ta inicijativa gradonačelnika nije naišla na razumijevanje lokalne zajednice, jer su se njeni predstavnici pozivali na običajno pravo i potrebu čuvanja tradicije, konstatujući da gospodinu Filipoviću iz tih razloga ne mogu dozvoliti da gradi grobnicu”, saopšteno je iz Vukovićevog kabineta.

Radulović: Odluka donijeta na zboru mještana

Jedan od članova odbora koji je Filipovićima uskratio pravo na grobno mjesto Milan Radulović kazao je u izjavi za Dan da je u pitanju odluka građana. Navodi da nije on sam nikom ništa zabranio, ali smatra da su u pravu jer ako bi svim doseljenicima dali pravo na grobno mjesto, starosjediocima ne bi ništa ostalo.

Na konstataciju da kad neko proda imanje on odlazi, na samim tim doseljenik stiče prava svog prethodnika, Radulović kaže da je doseljenicima na raspolaganju groblje na Čepurcima.

“Ovo je groblje za naša tri sela, ne mogu ni oni iz četvrtog tu da se sahranjuju”, kazao je on.

Drugi od šest članova odbora Marko Radulović navodi da su odluke donijete na zboru mještana.

“Mogu da kupe imanje, ali groblje je samo za starosjedioce. Kod nas je to tako, običaj. Kad bi se svima dalo pravo, nama ne bi ostalo ništa”, kazao je Radulović.

Treći član odbora Drago Radulović kaže da on nije imao ništa protiv toga da Filipović dobije mjesto za grobnicu, ali da su mještani odlučili drugačije.

On se poziva na običajno pravo, a da oni koji se dosele mogu da se sahranjuju u mjestima porijekla jer „valjda tamo imaju grobnicu”.

Stručnjaci bez teksta

Povodom neuobičajene situacije na koju je naišla porodica Filipović, novinar Dana je pokušao da dobije i stručno mišljenje antropologa, etnologa i sociologa. Na žalost, nakon kontakta sa sedam univerzitetskih profesora sa Filozofskog i Filološkog fakulteta Univerziteta Crne Gore, ostali su uskraćeni za odgovor.

Ista situacija je bila kada su kontaktirali i profesore sa Univerziteta u Beogradu, od kojih su neki i porijeklom iz Crne Gore, ali su i oni odbili da govore na ovu temu.

U neformalnom razgovoru profesori su kazali da je u pitanju jako osjetljiva tema, te da ne bi ulazili u plemensku priču u Crnoj Gori.

Na pitanje zar je normalno da se u 21. vijeku prebrojavamo po plemenima, svaki komentar može stati u jednu riječ izgleda.