Specijalno državno tužilaštvo ih sumnjiči za stvaranje kriminalne organizacije koja je počinila produženo krivično djelo trgovina ljudima, u odnosu na veći broj oštećenih državljana Turske. Službenica Vlade bila je angažovana kao prevodilac.

Osim što ih nisu plaćali oni su ih, navodno, prisilno držali u kolektivnom smještaju bez hrane.

Slična iskustva u oktobru prošle godine imali su radnici iz Turske u Kolašinu, gradu na sjeveru Crne Gore. Boravili su u nehumanim uslovima, nisu dobijali hranu ni platu za rad.

“Doslovno su umirali od gladi kada sam ih upoznao”, kaže za Radio Slobodna Evropa Božidar Pižurica iz Kolašina, koji im je pomogao da se vrate kući.

Posljednjih godina sve veći je broj turskih radnika na crnogorskim gradilištima, posebno u Kolašinu gdje se gradi više hotela i zgrada u podnožju novog ski-centra. Za te potrebe najčešće se angažuju radnici iz Turske i Albanije, kao jeftina radna snaga.

Krenuli su da jedu travu, maslačke, da beru kruške s obližnjih drveća

RSE je poslao pitanja Ambasadi Turske u Crnoj Gori – da li su upoznati sa slučajevima trgovine ljudima u svrhu radne eksploatacije i da li pomažu državljanima Turske u tim slučajevima, ali odgovor nisu dobili.

Da je sporan način kako se Crna Gora odnosi prema problemu trgovine ljudima konstatovano je u poslednjem izvještaju Stejt departmenta o trgovini ljudima iz jula ove godine.

Crna Gora je u kategoriji zemalja “pod nadzorom” s obzirom na to, kako se navodi, da ne ispunjava minimalne standarde za eliminaciju trgovine ljudima i nije osudila nijednog trgovca ljudima.

‘U tom prostoru ne bih ni kokoške zatvorio”

“Pet državljana Turske došlo je u Opštinu, gdje radim, da traži pomoć. Vidno izmučeni, umirali su od gladi”, priča Božidar Pižurica za RSE, prisjećajući se događaja uz oktobra prošle godine.

“Ispričali su mi da su gotovo dva mjeseca radili na izgradnji hotela, a da im nije plaćeno. Posljednjih 20 dana im nisu davali ni hranu. Samo su im rekli da idu kući i prekinuli svaki kontakt sa njima. Praktično su ih ostavili da crknu”.

Pižurica kaže da jednu scenu nikada neće zaboraviti:

“Krenuli su da jedu travu, maslačke, da beru kruške s obližnjih drveća. Srce mi se stegne kad se sjetim. Pokrenuo sam akciju da im pomognemo. Skupljali smo im novac i hranu”.

Bili su, ispričao je Pižurica, smješteni u neuslovnim prostorijama.

“Ne bih kokoške držao u tim prostorijama gdje su oni bili. Četiri zida, krevet na sprat i ništa više”.

Za radnike iz Turkse je skupljen novac za prevoz do kuće nakon čega su otišli.

Prema riječima Pižurice, scenario je obično isti.

“Neke građevinske kompanije dovedu radnike, najčešće iz Albanije ili Turske, koji su jeftina radna snaga, uzmu im dokumenta, odrade što treba, obično tri mjeseca, ne plate im i odbace ih tako. Preplaše ih da će biti uhapšeni jer imaju dozvolu na samo tri mjeseca”.

Ova grupa radnika obratila se policiji i Tužilaštvu, koje je zbog sumnje da je riječ o trgovini ljudima predmet proslijedilo Višem tužilaštvu u Podgorici. Na upit o statusu predmeta nisu odgovorili.

U Crnoj Gori ove godine je registrovano devet žrtava trgovine ljudima. U toku prethodne 16.

Načelnica Odjeljenja za borbu protiv trgovine ljudima Ministarstva unutrašnjih poslova Tijana Šuković kazala je za RSE da među žrtvama dominaniraju državljanke Crne Gore ali da ih ima i iz zemalja okruženja i Rusije.

“Kao oblici eksploatacije evidentirane su seksualne eksploatacije, prisilno prosjačenje i nedozvoljeno sklapanje braka”, rekla je Šuković.

Prema njenim riječima Crna Gora je zemlja porijekla, tranzita i krajnje destinacije za trgovinu ljudima.

“Trgovci su različitih dobi, profila, profesija i to često budu srodnici, blisko okruženje”.

Prosjačenje tradicionalno jedan od najrasprostranjenih vidova trgovine ljudima

Da su trgovci ljudima često i srodnici potvrđuje Jovan iz Podgorice (pravi identitet je poznat RSE). Jedan je od privođenih zbog prosjačenja i prisiljavanja maloljetnog djeteta na prošenje.

“Moramo da prosimo, i djecu tjeramo isto jer mi nemamo ništa kući, ne možemo da preživimo, skupo je sve. Ne radimo, ni žena ni ja, ona je bolesna, ne daju nam posao jer smo druge nacionalnosti, osim neke teške poslove koje ne možemo da radimo zbog lošeg zdravlja”, kazao je Jovan u kratkoj izjavi za RSE.

RSE je s njim stupio u kontakt preko centra Defendologija, koji pomaže onima koje zatekne u prosjačenju.

Slavko Milić iz Defendologije za RSE navodi da su podaci “frapantni” i da je sve veći broj djece na ulici. Ova pojava, naglašava, nije “rezervisana” samo za romsku djecu iako su ona dominantna.

“To su uglavnom djeca iz disfunkcionalnih porodica, gdje su razvedeni roditelji, neka iz siromašnih, oni koji jedva preživljavaju. U ljetnjim mjesecima su posebno aktivni. Roditelji ih šalju na primorje, znaju gdje su stranci, koji se sažale na djecu na ulici u kasnim satima i daju im novac. I onda roditelji profitiraju od toga”.

Kaže da su ta djeca izložena svemu – od seksualnog, preko psihičkog do drugih oblika nasilja.

“Osnovali smo cjelodnevni Dnevni centar koji je dobro utočište djeci gdje ih sklonimo s ulice preko dana. Radimo s psihološko-pedagoškom službom i pričamo sa njima.”

Značajan bi bio, kaže, i Centar u kom bi mogli da ih zadrže duže.

A da Crnoj Gori treba takav Centar, preporuka je i Stejt departmenta.

“Potrebno pružiti smještaj, pomoć i podršku odraslima i djeci žrtvama trgovine ljudima”.

Naime, Crna Gora je prema novom izvještaju Stejt departmenta o trgovini ljudima i dalje pod nadzorom u rangu država sa Srbijom, Bugarskom, Vijetnamom, Južnom Afrikom.

Na tom spisku su države čije se vlade ne pridržavaju u potpunosti minimalnih međunarodnih standarda.

Kako se navodi u izvještaju, Vlada Crne Gore ne ispunjava u potpunosti minimalne standarde za eliminaciju trgovine ljudima i nije osudila nijednog trgovca ljudima.

Ukazuje se da su trgovci ljudima pretežno muškarci između 25 i 49 godina i članovi organizovanih kriminalnih grupa koje djeluju na Zapadnom Balkanu.

“Identifikovane žrtve seksualne trgovine u Crnoj Gori su prvenstveno žene i djevojke iz Crne Gore, susjednih balkanskih zemalja i, u manjoj mjeri, iz drugih zemalja istočne Evrope. Trgovci ljudima iskorišćavaju žrtve u ugostiteljskoj industriji, uključujući barove, restorane, noćne klubove i kafiće”.

Širom svijeta živi oko 25 miliona žrtava trgovine ljudima, procjene su Međunarodne organizacije rada.

Kome se u Crnoj Gori obratiti za pomoć

Službe kojima se potencijalne žrtve mogu obratiti za pomoć je SOS telefon za žrtve trgovine ljudima – 11 6666. Linija je dostupna 24 časa, pozivi su anonimni i besplatni.

Dežurni broj Uprave policije, za sve koji su žrtve seksualne eksploatacije, prisilno natjerani na prosjačenje, prisilno sklapanje nedozvoljenog braka, je 122.

Osim njih sa ovim kategorijama žrtava rade Crnogorski ženski lobi, SOS telefon za žene i djecu žrtve nasilja Nikšić, Centar za bezbjednosna, sociološka i kriminološka istraživanja Crne Gore Defendologija.