Video
Crna Gora danas obilježava Dan državnosti. Predsjednik Milo Đukanović održao je sinoć prijem tim povodom, funkcioneri su čestitali praznik, svjetski državnici slali su česitike a političari već duže vremena raspravljaju da li smo zastranili od trinaestojulskih vrijednosti. Nikome međutim nije palo na pamet da postavi pitnaje – da li 13. jul može da bude datum od kojeg će početi pomirenje dvije Crne Gore – one “srpske” i one “crnogorske”, jer je ovaj dan jedan od rijetkih za koji i jedni i drugi govore da je najsvijetliji i najslavniji u istoriji našeg naroda.
Preporučeno
Prije svega treba napomenuti da današnji praznik slavimo u znak sjećanja na 13. jul 1878. godine, kada je na Berlinskom kongresu Crna Gora priznata kao samostalna država i isti datum 1941. kada je počeo narodni ustanak protiv fašizma.
Dan kad se svijet divio Crnoj Gori
Iako je, bez sumnje, Berlinski kongres jedan od najznačjnijih događaja u crnogroskoj istoriji, ono što se desilo 13. jula 1941. godine, ipak na najbolji način predstavlja ideale onog najboljeg i najuzvišenijeg u duhu našeg naroda.
“Crna Gora je u svojoj istoriji vodila stotine ratova, bitaka, bojeva i raznih oružanih borbi, ali, ni jedna od tih bitaka ili ratova ne može se porediti sa značajem Trinaestojulskog ustanka”. Sa ovom ocjenom saglasni su gotovo svi istoričari sa prostora bivše SFRJ bez obzira kojem narodu pripadaju i kojoj ideološkoj strani naginju.
Trinaestojulski ustanak je prvi masovni i najveći ustanak u porobljenoj Evropi 1941. godine. Njegov značaju za crnogorski narod i državnost, je bio mnogostruk jer je Crna Gora u tom periodu bila krajnje nezadovoljna svojim neravnopravnim položajem u Jugoslaviji, koji je stvoren nakon 1918. godine.
Crnogorski narod je tada izgubio državu, doživio poniženje, uspjesi iz Prvog svjetskog rata bili su omalovaženi, a nade iznevjerene. Ne bi bilo preuvaličavanje kad bi rekli da je Crna Gora ušla u Drugi svjetski rat potpuno obespravljena.
Još veći značaj Trinaestojulskom ustanaku daju upravo te okolnosti u kojima se odigrao. U trenutku kad je progovorio iskonski bunt crnogorskog naroda, nije se ni slutilo kakav će značaj imati za nas, ali i za čitav svijet. Nešto što je bilo zamišljeno kao manja pobuna pretvroilo se u opštenordoni ustanak u kojem je učestvovalo preko 30.000 ljudi, (66 odsto vojno sposobnog stanovništva tadašnje Crne Gore). Za ovaj podvig čuo je čitav svijet i pokrenuo je lavinu otpora u Drugom svjetskom ratu.
Da li smo iznevjerili tekoviine 13. jula?
Danas u modernoj Crnoj Gori, koja je već u NATO-u i koja kreće ka učlanjenju u EU, sloga koja je postignuta 13. jula 1941. godine može samo da se sanja. U današnjoj Crnoj Gori političari i građani su duboko podjeljeni – datumi koji jedni slave za druge su simbol poraza i propasti.
Dan nezavisnosti 21. maj za jedne je simbol pobjede, povratka nacionalnog ponosa i vaskrsnuća crnogorskog bića, dok je za druge sinonim za “nacionano posrnuće i izdaju vjekovnog istorijskog puta Crne Gore Petrovića”.
Isti slučaj je i sa 26. novembrom, datumom kada je 1918. održana Podgorička skupština, ili sa 5. junom kada je 2017. Crna Gora i formalno postala članica NATO-a. Svi ovi datumi dijele Crnu Goru i političarima omogućavaju da žive na tim podjelama.
Sa 13. julom to nije slučaj. Bez obzira kojoj političkoj, nacionalnoj struji pripadali, svi u Crnoj Gori poštuju ovaj datum, sve političke partije su saglasne da je ovo dan kada se Crna Gora pokazala u sovoj svojoj slavi. Svi su čestitali 13. jul – najviši državni funkcioneri i partije – kako one “crnogske” tako i “srpske”.
Svi su saglasni da je 13. jula narod sa ovih prostora stao ujedinjen i pokazao da kada se tako nastupi, može biti izveden podvig dostojan pažnje čitavog svijeta. Danas je Crna Gora daleko od ujedinjenosti, i uvijek se pod uticajem politike i nezdarvog nacionlizma dijelimo na “četnike i partizane”, “Srbe i Crnogorce”. Samim tim pokazujemo da smo iznevjerili duh 13. jula kad smo svi stali iza jednog ideala – slobode.
Ali ako je za utjehu, dobro je što nema onih koji omalovažavaju ovaj praznik, već su svi svjesni ideala koji predstavlja. Taj ideal u podjeljenoj Crnoj Gori i dalje je daleko, ali danas makar možemo da se nadamo da će u budućnosti biti malo više datuma, istorijskih događaja ili bilo kakvog drugog povoda da budemo ujedinjena trinaestojulska Crna Gora.
Balša Knežević
