Iako je rođen 7. maja, Jugosloveni su vjerovali da je Titov rođendan 25. maja, a do nesporazuma je došlo, kako je tada objašnjeno, jer je Broz kao mladi komunista u Drugom svjetskom ratu koristio lažne dokumente.

Veličanje partije, armije, socijalizma a prije svega uzdizanje Josipa Broza kao vrhovnog vođe tog dana dostizali bi vrhunac.

Tradicionalo decenijama je štafeta mladosti išla kroz cijelu SFR Jugoslaviju i svakog 25. maja dodijeljivana je tadašnjem jugoslovenskom predsjedniku Josipu Brozu Titu.

Štafeta mladosti je uvedena 1945. godine, na predlog omladine Kragujevca, kao Titova štafeta. U prvoj Titovoj štafeti, učestvovalo je 12500 omladinaca, koji su pretrčavši trasu dugu 9000 kilometara, Titu predali prvih devet štafetnih palica i Plavu knjigu sa 15000 potpisa omladine Šumadije. Te prve štafete predate su mu u Zagrebu, dok je narednih godina, sve do 1956. Tito lično primao posljednje nosioce štafete pred Belim dvorom u Beogradu, čemu je prethodio svečani doček na Trgu Republike.

Godine 1957, na Titovu inicijativu, taj događaj proglašen je za Dan mladosti. Do Titove smrti 1980. godine, štafeta se dodijeljivala lično njemu na Stadionu JNA u Beogradu. Štafeta mladosti 1980. godine, koja se u susret osamdeset i osmom Titovom rođendanu, na dan njegove smrti 4. maja zatekla na putu po Hrvatskoj, prekinula je svoj put i položena je na odar predsjednika u Skupštini SFRJ.

Štafeta mladosti nastavlja svoj život i poslije smrti Josipa Broza i postaje simbol ljubavi i odanosti njegovom djelu. Sa zakletvom Jugoslovena da će i ubuduće biti čvrsti i nepokolebljivi na Titovom putu, predaje se ispod portreta Josipa Broza, predsjedniku Saveza socijalističke omladine Jugoslavije (SSOJ).

1987. godine, u Jugoslaviji je izbio skandal kada je u Sloveniji objavljeno idejno rješenje ljubljanskog dizajnerskog ateljea Novi kolektivizam, u stvari je bio prepravljeni njemački nacistički plakat, kopija djela “Treći rajh” Riharda Klajna. Čak i rješenje koje je na kraju usvojeno, razlikovalo se od prethodnih štafeta. Urađena je od pleksiglasa, sa osam kapi krvi koje, gledano iz današnje perspektive, mogu nagovještavati početak prolivanja krvi na ovim prostorima.

Sljedeće godine, 1988, posljednji put je na beogradskom stadionu održana priredba povodom Dana mladosti. 1989. godine Savez socjalističke omladine Jugoslavije SSOJ je ukinuo ovu, nekada popularnu, priredbu.

Nazivi ove manifestacije bili su:

Titova štafeta (1945-1957)

Dan mladosti (1957-1980)

I poslije Tita-Tito (1980-1988)

Nosioci štafete mladosti (1957-1979) bili su:

1957 -Miko Tripalo, predsjednik Centralnog komiteta Narodne omladine Jugoslavije

1958 – Mića Prelić, član Štaba omladinskih radnih brigada na izgradnji auto-puta Ljubljana-Zagreb

1959 – Stanka Gorišek, Radnica iz Celja

1960 – Mile Gavritov, radnik iz Štipa

1961 – Slobodan Jovanović, radnik iz Titovog Užica

1962 – Fuada Midžić, studentkinja iz Sarajeva

1963 – Momčilo Knežević, učenik iz Pljevalja

1964 – Josip Harcet, radnik iz Zagreba

1965 – Miroslav Cerar, jugoslovenski reprezentativac u gimnastici

1966 – Mirko Anžel, potporučnik JNA

1967 – Miodrag Strunjaš učenik iz Pljevalja

1968 – Edvard Franković auto-mehaničar iz Pazina

1969 – Katica Stefanović, studentkinja iz Niša

1970 – Ljiljana Žežova, učenica iz Skoplja

1971 – Nazmija Jenjeva, radnica iz Prištine

1972 – Branko Mandić, radnik iz Bihaća

1973 – Milan Ivetić, radnik iz Kikinde

1974 – Vojko Mahnič, radnik iz Izole

1975 – Vjera Begović , studentkinja iz Titograda

1976 – Miša Maričić, zemljoradnik iz sela Selevac, kod Smedereva

1977 – Marica Lojen, učenica iz Kumrovca

1978 – Čede Đorđevski, student iz Skoplja

1979 – Sanija Hiseni, studentkinja iz Prištine