– Podizanjem spomen-biste Josipu Brozu Titu (rođen 7. maja 1892. godine u Kumrovcu, umro 4. maja 1980. godine u Ljubljani) trajno se čuvaju uspomene na istaknutu ličnost, revolucionara, borca protiv fašizma, jednog od najvećih svjetskih državnika XX vijeka, čije je djelo od međunarodnog značaja i predstavlja doprinos u borbi za mir, razumijevanje i saradnju naroda u svijetu – navodi se u obrazloženju Odluke, a koja je donesena na zahtjev Udruženja boraca NOR-a i antifašista Cetinja.
U Prijedlogu odluke, između ostalog, navodi se da će sredstva za postavljanje spomen-obilježja obezbijediti Prijestonica, dok će o konačnom umjetničkom rješenju odluku donijeti stručna komisija koju će imenovati gradonačelnik Nikola Đurašković. O lokaciji će odlučiti organi lokalne uprave nadležni za uređenje prostora i zaštitu životne sredine.ORDEN NARODNOG HEROJA
Ovo nije prvi put da se govori o postavljanju biste Josipa Broza. Naime 2007. godine, u posjeti Cetinju boravio je Titov unuk Josip Broz, i o tome razgovarao sa tadašnjim gradonačelnikom dr Milovanom Jankovićem.
U Crnoj Gori Titova bista postoji samo u Baru, spomenik u Podgorici (nekadašnji Titograd), a kada je riječ o teritoriji bivše SFRJ više nema ni spomenika ni biste ,,najvećeg sina naših naroda i narodnosti“.
Iako je Cetinje još 7. maja 1975. godine, baš od Josipa Broza, odlikovano Ordenom narodnog heroja povodom tridesetogodišnjice oslobođenja zemlje, kako zbog činjenice da grad ima 49 nosilaca Ordena narodnog heroja II svjetskog rata, tako i zato što je u NOB-u učestvovalo preko 5.000 građana, sada taj grad nema niti spomenik, niti spomen-bistu Titu, na otvorenom.
Spomen-bista Josipu Brozu, zajedno sa maketom Ordena narodnog heroja, istina, dugo vremena stajala je u skupštinskoj sali. Tokom rekonstrukcije sale, početkom 2000. godine, i bista i maketa su sklonjene. Bista nikada nije vraćena u salu, već se nalazi u jednom od depoa zgrade Prijestonice. Kada je riječ o maketi Ordena narodnog heroja, to obilježje vraćeno je u Skupštinsku salu na inicijativu Antifašista Cetinje, sredinom 2022. godine.
Na Cetinju, trenutno, Tito se jedino pominje na jednoj od zgrada Banskih stanova, gdje je na njihovoj fasadi i dan-danas ogromna parola ,,Neka živi Narodna lista maršala Tita!“ napisana daleke 1945. kada su održani prvi izbori u Jugoslaviji. Današnji Dvorski trg nekada se zvao Titov trg.
SPOMENICI ŠIROM SVIJETA
Samo je vajar Antun Augustinčić autor više od 40 spomenika i spomen-bista Titu. Ovi su se spomenici i biste nalazili u Kumrovcu, Ljubljani, Skoplju, čak dva u Sarajevu, Beogradu, Jajcu, (Titovoj) Korenici, (Titovom ) Užicu, Krupnju, Rudom, dok je u u Velenju u vrijeme „bratstva i jedinstva svih naših naroda i narodnosti“ stajao najveći Titov spomenik na svijetu, visok čak šest metara. Za malo njih se zna gdje su danas. U Kumrovcu, u Hrvatskoj, ispred Titove rodne kuće od 1948. stajao je impozantan njegov spomenik, ali je miniran 2004. godine. Spomenik je brzo obnovljen. Spomen-bista iz Rudog prodata je 2015. godine ,,Manual muzeju zaboravljenih umjetnosti“ iz Novog Sada. Početkom ovog vijeka bilo je riječi da će u Crnu Goru, u privatno vlasništvo, stići bista Josipa Broza koja je stajala na centralnom trgu u Užicu, ali su se vlasti tog grada ,,u posljednjem trenutku predomislile“.
Interesantan je podatak da se ,,preko bare“ usred meksičke prijestonice, na malom trgu u aveniji Paseo de la Reforma, najdužoj i najprestižnijoj u gradu, nalazio spomenik Josipu Brozu Titu. Podigao ga je Luis Ečeverija, predsjednik Meksika od 1970. do 1976. godine, koji je Jugoslaviju i Josipa Broza cijenio kao velike nesvrstane prijatelje. Ečeverija je želio da naslijedi Tita na čelu nesvrstanih i zato mu je podario spomenik u impozantnoj veličini, i to u aveniji koja se diči najpoznatijim monumentima Meksika.
,,Dok smo bili drugovi, bili smo gospoda“
U crnogorskim medijima se već decenijama 4. maja, na dan kada je umro Tito pojavljuje čitulja, a u jednoj takvoj stajalo je i ,,Druže Tito, dok smo bili drugovi, bili smo gospoda“.
Od Vardara pa do Triglava i od Đerdapa pa do Jadrana skoro pola vijeka neki su gradovi imali ne samo Titove biste i spomenike, ulice sa njegovim imenom, nego su od 1945. do 1997. godine, i nosili njegovo ime.
Praksa imenovanja gradova po Titu započela je odmah nakon Drugog svjetskog rata, kada su njegovo ime uzeli — Korenica, Užice, Podgorica i Veles, a kasnije i Velenje, Drvar, Kosovska Mitrovica i Vrbas, čime je po jedan grad u svakoj republici i pokrajini nosio njegovo ime. Gradovi sa Titovim imenima ostali sve do početka demokratskih promjena, ali i ratnih dešavanja, devedesetih godina prošlog vijeka.
Pored neformalnog statusa „grad sa Titovim imenom“, u SFRJ je postojao i zvanični status grad-heroj, za gradove odlikovane Ordenom narodnog heroja, među kojima je i Cetinje, dok je Drvar bio jedini grad koji je imao oba prefiksa.
U nekoliko gradova bivše SFRJ tokom posljednje dvije decenije jugonostalgičari osnivali su nevladine organizacije u čijim se nazivima pominjala SFRJ, Komunistička pratija,
Josip Broz Tito…. Jedna od takvih je bila i NVO „Konzulat SFRJ“ u Tivtu.
Pionirska zakletva, štafeta, slet…
Josipu Brozu Titu je bilo posvećeno mnogo toga. Osim naziva gradova, ulica, škola, spomenika, spomen-bisti, Jugoslavija je imala i Dan mladosti koji se obilježavao svakog 25. maja, u čast rođendana Vrhovnog komadanta. Tom prilikom održavane su kulturno-umjetničke manifestacije na tadašnjem stadionu JNA u Beogradu, uz učešće više hiljada mladih iz čitave SFRJ. Najbolji među najboljima imali su čast da drugu Titu uruče štafetu, kao simboličan poklon svih 22 miliona Jugoslovena, a štafetna palica prethodno je nošena rukama mladih obišla cijelu tadašnju državu. Ova je manifestacija održavana nekoliko godina nakon Titove smrti, a čast da učestvuju na sletu imalo je i oko 200 mladih sa Cetinja.
U Titovu čast 29. novembra prvaci su prilikom upisa u školu polagali pionirsku zakletvu i tako postajali Titovi pioniri. Ta tradicija njegovana je do 1987. godine.
Jedna ulica nosiće ime kontraadmirala Krsta Đurovića
Usvajanjem programa podizanja spomen-obilježja odbornici Skupštine Prijestonice dali su saglasnost i da jedna ulica na Cetinju nosi ime Krsta Đurovića. To su, inače, prijedložile
NVO Akcija za ljudska prava, Centar za građansko obrazovanje i Antifašisti Cetinja.
Ulica, dužine 327 metara, počinjaće od Ulice Vuka Mićunovića, kroz naselje Pod Granicom, do Belvederske.
– Krsto Đurović bio je kontraadmiral Jugoslovenske narodne armije i komandant južnog vojnopomorskog sektora Boka. Nije se slagao sa politikom, planovima i akcijama JNA i političkog vrha u vezi sa ,,operacijom Dubrovnik“. Protivio se agresiji na Hrvatsku, o čemu postoji više svjedočanstava ljudi iz njegovog okruženja. Gradonačelnik Dubrovnika u tom ratnom periodu Petar Poljanić, tokom suđenja Slobodanu Miloševiću u Hagu, iznio je, između ostalog rečenicu, koja zasigurno najbolje opisuje kakva je ličnost bio Krsto Đurović: ,,Dok sam ja zapovjednik VP Boka, možeš biti siguran da ni jedna granata na Dubrovnik neće pasti“, navedeno je u obrazloženju.
Krsto Đurović poginuo je na borbenom zadatku na dubrovačkom ratištu, u mjestu Popovići, Konavle (Hrvatska), 5. oktobra 1991. godine. Njegova smrta je ostala nerazjašnjena. Brojni zapisi sa dubrovačko-hercegovačkog ratišta ukazuju na izrazito sumnjive okolnosti pogibije Krsta Đurovića. Dan prije pogibije je ukazom Predsjedništva SFRJ vanredno unaprijeđen u čin kontraadmirala, ali nažalost nije doživio da sazna za to priznanje.
Preporučeno
Prijestonica bi do kraja godine trebalo da dobije i spomenik u slavu bitke na Košćelama, kao i spomenik narodnim herojima borcima stradalim u ratu i revoluciji, žrtvama rata i svim učesnicima NOR-a 1941. do 1945. godine.
Video