Video
“Ono što su nekad gusle predstavljale – sredstvo i način pronošenja glasa – informacija, poruka pojedinaca, zajednice i/ili naroda, u svijetu digitalnih medija i Interneta čine analogne prakse i formati – Twitter, Instagram, Facebook, Tik Tok i slične društvene mreže. I baš, kao i danas, informacija se “od usta do usta” vremenom, tokom prenošenja proširivala, dopunjavala, mijenjala ili današnjim žargonom rečeno – apdejtovala, šerovala, spinovala i sl”, kazala je, otvarajući izložbu, direktorica Narodnog muzeja, istoričarka umjetnosti i likovna kritičarka, dr Anastazija Miranović i dodala da su gusle i guslanje najkarakterističnije utemeljene u crnogorskom etnosu i patosu.
Ona je podsjetila da i danas gotovo svaka crnogorska kuća posjeduje gusle, više kao “trofej” ili obavezni “suvenir” prošlih vremena i tradicije, a činjenica da je vještina/umijeće guslanja – sviranje i pjevanje uz gusle i izrada gusala “živa tradicija”, kojoj ne prijeti izumiranje, referišu opravdanost njihove zakonske zaštite kao nematerijalnih kulturnih dobara Crne Gore od nacionalnog značaja.
Prema njenim riječima, najcjenjenija je narativna uloga guslanja, duboko ukorijenjena u crnogorsku epiku i istorijsku svakodnevicu/tekovinu, čineći da “omiljeni razgovor” postaje aksiom kojem se bezpogovorno vjeruje i kojeg gusle/guslanje legitimišu/e.
“Otuda izjava knjaza Danila: “Crnogorci! Za svaku svoju rabotu pomislite što će gusle kazati.” Na tragu još jedne zapisane misli knjaza Danila: “…I same gusle nisu činile onoliko koliko bi trebalo i koliko su mogle…”, dogodila se i ova izložba. Upravo, u želji da se ne zaboravi, da ostane u kolektivnom sjećanju “ono što je crnogorski guslar znao, a vrag zaboravio” , da ono što sjeća ne bude fenomen “ratnog folklora”, niti njihova “fatalna supstancijalna karakterističnost”, već da finim mehanizmima oblikovanja i ispoljavanja patriotsko-rodoljubivog narativa, kroz očuvanje kulturno-komunikacijske memorije dekonstruišemo uvriježene tradicijske vrijednosti, artikulišući vlastita ograničenja, nesposobnosti i neprihvatanja drugosti i drugačijeg unutar zajedničke kulturološke matrice. Baš zato ne treba odbacivati ovaj melos, već naprotiv, cijeniti. Možda će mu pripasti sasvim druga uloga – umjesto da mi njega objasnimo, on će osvijetliti naše nepotpuno znanje”, zaključila je dr Miranović.
Etnološkinja Etnografskog muzeja, Tatjana Rajković, kazala je da je izložba nastala u želji da se ukaže na značaj ovog jedinstvenog instrumenta kroz istoriju i život našeg naroda.
“Vjekovima prisutne na ovim prostorima gusle su, kao neizostavan pratilac narodnog života i vjeran svjedok svih važnih događaja vezanih za kuću, pleme, narod, postale simbol trajanja i opstanka. Pjevalo se na skupovima, prilikom porodičnih svečanosti, uz ognjište u časovima predaha… Uz zvuke gusala, s koljena na koljeno, prenošene su priče o događajima, junacima, pobjedama i porazima. Uz njih se rađalo, živjelo i pripovijedalo, slavilo i tugovalo. Zato i ne čudi što su u gotovo svakoj crnogorskoj kući, okačene na zidu visile gusle, čekajući da neko na njima zagudi jer, kako je zapisao Njegoš: „Đe se gusle u kuću ne čuju, tu je mrtva i kuća i ljudi“. A gusle su se, i te kako, čule! Prenosile su one duh jednog prkosnog i borbenog naroda, sudile o ljudima i događajima, učile o dobru i osuđivale zlo”, istakla je Rajković i dodala da je uz gusle očuvan duh naših predaka, ali i sve one duhovne vrijednosti i moralna načela koja su urasla u suštinu crnogorskog bića.
Pored predmeta iz fundusa Etnografskog muzeja, na izložbi su izložene i gusle koje je za ovu priliku ustupio Jovan Berilažić. Na otvaranju izložbe učestvovao je i narodni guslar Rajko Radović.
Otvaranje izložbe je organizovano bez prisustva publike, zbog aktuelnih zdravstvenih mjera u suzbijanju pandemije korona virusa, i prenošeno on line preko društvenih mreža Narodnog muzeja.
Preporučeno
Autorke izložbe su dr Anastazija Miranović i Tatjana Rajković, a biće u postavci do 31.marta 2021.godine.
