Prvih mjeseci nakon pronalaska pečata izgleda da nije bilo nikakvog interesovanja državnih i opštinskih muzejskih institucija, pa ga je pronalazač Boris Savić iz Bara poklonio Mitropoliji, a Ministarstvo kulture tek početkom 2019. godine zatražilo od Uprave za zaštitu kulturnih dobara da utvrdi njegovu kulturnu vrijednost (što prethodi dobijanju statusa – kulturno dobro, nap. aut.). Pored Ministarstva i Uprave, za pečat se interesovala i Uprava za inspekcijske poslove, koja je nakon uvida u nalaz sačinila i zapisnik.

PRIMOPREDAJA

Predstavnici Uprave za zaštitu kulturnih dobara posjetili su Mitropoliju 2019, izvršili uvid u pečat, uradili elaborat, ali u Ministarstvu kulture te godine nije bilo volje da se dovrši započeti postupak. Izvori Pobjede iz bivšeg Ministarstva kulture ističu da u to vrijeme i nije bio „baš pogodan politički trenutak“ (početak litija, nap. aut.), pa nije ni pokrenuta procedura o utvrđivaju vlasništva nad pečatom, što je jedino nedostajalo u elaboratu Uprave, kako bi bio potpun i pravno validan, a samim tim i valjan okvir za uspostavljanje zaštite. Nakon promjene vlasti u Crnoj Gori, 30. avgusta 2020. godine, tek nije bio pravi politički trenutak, budući da su se Mitropolija SPC i predstavnici Crkve Srbije odjednom nametnuli kao važan faktor u svjetovnom i duhovnom životu države, pa tek tada nikome (a kamoli Vesni Bratić) nije padalo na pamet da preispituje bilo šta što ima veze sa crkvom.

Po svjedočenju planinara i bivšeg atletskog reprezentativca Crne Gore Borisa Savića, pečat je poklonjen Mitropoliji 17. aprila 2015. godine. Tada je i sačinjena potvrda o primopredaji br. 496, zaključena između Savića i mitropolita crnogorsko-primorskog Amfilohija.

– Niko od zvaničnih državnih ustanova nije kontaktirao sa mnom. Jedino su me zvali iz Mitropolije i predložili mi da taj pečat bude poklonjen Hramu Svetog Jovana Vladimira (knez Vladimir Dukljanski), u sklopu obilježavanja hiljadugodišnjice od njegove smrti – rekao je Savić za Pobjedu.

Saviću se taj prijedlog svidio i tako je došlo do toga da pečat, u vrlo kratkom roku od pronalaska na kulturnom dobru Oblun, završi u Mitropoliji.

– Ja sam pečat našao prilikom šetnje Oblunom. To je bila jedna suvomeđa. Pečat je od bronze, bio je između dva kamena. U prvi mah mislio sam da sam našao novčić – ispričao je Savić.

Kao ljubitelj istorije i tradicije Crne Gore, obratio se barskom arheologu Mladenu Zagarčaninu, danas prvom čovjeku Uprave za zaštitu kulturnih dobara. Zagarčanin mu je, kako navodi Savić, objasnio što je našao.

– Rekao mi je da ja mogu to na dva načina da riješim – na jedan lijep i normalan, da se to pokloni, ali i da mogu, kao što većina nažalost radi, da ga prodam na crnom tržištu. Rekao sam mu da sam ja za tu normalnu, moralniju varijantu i htio sam da ga ponudim državi. Međutim, nikoga iz državnih organa nije interesovao pečat. Javili su se iz Mitropolije. Nijesam previše religiozan čovjek, ali oni su meni obećali, što se meni jako svidjelo, da će taj pečat vezati za obilježavanje hiljadugodišnjice od smrti Svetog Jovana Vladimira i da će ga priložiti istoimenom hramu u Baru, budući da je arhont Petar, po Ljetopisu Popa Dukljanina, otac Jovana Vladimira – rekao je Savić. 

Međutim, pečat nije priložen Hramu Svetog Jovana Vladimira, već je iz Bara „otputovao“ u Cetinjski manastir. To je i konstatovano u elaboratu Uprave za zaštitu kulturnih dobara, koji je Pobjeda dobila od izvora iz bivšeg Ministarstva kulture.

– Stručni tim je za potrebe izrade elaborata stekao uvid u dobro, koje se nalazi u prostorijama Mitropolije crnogorsko-primorske, u okviru Cetinjskog manastira. Prilikom uvida u stanje za potrebe izrade ovog elaborata, pečat je bio umotan u papirnu maramicu/ubrus – navodi se u elaboratu.

Na osnovu vizuelnog pregleda konstatovano je da je predmet sačinjen od metala i u stabilnom stanju.

– Očigledno je da je pečat nestručno očišćen jer ima jednoličnu sjajnu površinu. Njegova ujednačena zagasito zlatna boja može biti posljedica čišćenja tako da se sa sigurnošću ne može reći od kojeg je metala napravljen. Nema vidljivih oštećenja koja bi mogla ugroziti njegov opstanak – navodi se u elaboratu.

NA PISMU

U opisu ovog budućeg kulturnog dobra navodi se da se na aversu pečata nalaze dvije perforacije koje su služile za končić o koji je pečat visio na pismu ili nekoj drugoj pošiljci.

– Perforacije su vidno otrgnute pa je lako uočiti da je pošiljka otvorena, odnosno da je pečat skinut sa nje. Tako zaključujemo da pošiljka nije zajedno sa končićem istrulila u zemlji, što bi se moglo pretpostaviti u slučaju da je bila namjerno zakopana ili da je tokom određenog dešavanja slučajno dospjela ispod zemlje – navodi se u elaboratu. 

Na aversu se javlja i predstava Svetog Đorđa, u stojećem položaju, sa dugim kopljem u desnoj ruci i lijevom rukom savijenom u laktu koja pridržava mač okačen o pojas.

– Glava je okružena velikim oreolom, dok je kosa bujna, što je karakteristika na njegovim predstavama. Sa desne strane Svetog ratnika nalazi se podužni (vertikalni) natpis: S ΓΕΩ – odvojen tankom linijom, dok je sa lijeve strane na praznom polju podužno napisano: ΓIO, što bi predstavljalo S(?) ΓΕΩ(P)ΓIO. Na reversu se nalazi uobičajna skraćena formulacija utisnuta u tri horizontalna reda: KERθ / TΩCΩI / ΠETP, koja se u potpunosti čita kao: Kύριε βοήθη τώ σώ δούλώ, a prevodi: Gospode, spasi slugu tvojeg Petra – navodi se u elaboratu.

Ova formulacija obraćanja Gospodu Isusu Hristu na pečatima javlja se od V vijeka i uobičajna je za grčku sfragistiku tokom skoro svih vjekova postojanja vizantijskog carstva.

– Po paleografskim osobinama, pečat je datovan u X vijek, što se uklapa u vrijeme života i vladanja dioklitijskog kneza Petra – ističe se u elaboratu.

Ovim dokumentom je predloženo da se pečat zaštiti kao kulturno dobro od nacionalnog značaja, jer ima izuzetan značaj za društveni, istorijski ili kulturni razvoj Crne Gore i naroda ili manjinskih nacionalnih zajednica koji u njoj žive; svjedoči o značajnoj istorijskoj ličnosti; ima umjetničku i estetsku vrijednost; ima uticaj na razvoj kulture, nauke ili tehnike; svjedoči o društvenim pojavama, odnosno o uslovima ekonomskog ili kulturno-istorijskog razvoja u određenom razdoblju.

ŠTO KAŽE ZAKON

Iz Uprave za zaštitu kulturnih dobara, odgovarajući na pitanja Pobjede, podsjetili su da sistem zaštite kulturne baštine počiva na propisima države, ali i na odgovarajućim međunarodnim propisima i konvencijama, koje svi moraju poštovati. Zakonom o zaštiti kulturnih dobara propisano je da je u državnoj svojini pokretno dobro koje je izvađeno iz zemlje ili vode poslije 31. jula 1945. godine ili je nađeno prilikom arheoloških ili drugih istraživanja, za koje se pouzdano vjeruje da ima kulturnu vrijednost. Takođe, ovim Zakonom je propisano da se ne može steći privatna svojina na kulturnom dobru koje je pribavljeno na protivpravan način, kulturnom predmetu koji je protivpravno unesen iz druge države, ili nije vraćen nakon isteka roka za privremeno unošenje. Privatna svojina se ne može steći i na arheološki materijal koji je izvađen iz zemlje ili vode poslije 31. jula 1945. godine, ili je nađen prilikom arheoloških ili drugih istraživanja.

– Od značaja za Vaša pitanja je i odredba člana 39 Zakona o zaštiti kulturnih dobara, koja, u bitnom, propisuje da Vlada Crne Gore za svako kulturno dobro kojim raspolaže država određuje subjekat koji će njime upravljati. Važno je da navedemo da se odredbama člana 89 Zakona o zaštiti kulturnih dobara uređuju pitanja slučajnog otkrića i obaveze pronalazača, shodno kojima je isti dužan, pored ostalog, da: odmah prijavi nalaz Upravi, najbližoj javnoj ustanovi za zaštitu kulturnih dobara, organu uprave nadležnom za poslove policije; sačuva otkrivene predmete na mjestu nalaženja u stanju u kojem su nađeni do dolaska ovlašćenih lica navedenih subjekata; saopšti sve relevantne podatke u vezi sa mjestom i položajem nalaza u vrijeme otkrivanja i o okolnostima pod kojim su otkriveni. Izuzetno od navedenog, pronalazač može nalaze, radi njihove zaštite, odmah predati nekom od navedenih subjekata – podsjećaju iz Uprave.

Boris Savić, kao pronalazač pečata, po svemu sudeći, ispunio je najveći dio zakonskih obaveza. Međutim, pečat je, zahvaljujući neblagovremenoj reakciji državnih organa, ipak završio kao poklon u Mitropoliji, još uvijek bez spremnosti ili hrabrosti države da ga odredi kao njeno vlasništvo.

Savić: Da mogu da vratim vrijeme, sve bih uradio drugačije

Boris Savić danas sa gorčinom govori o sudbini pečata arhonta Petra i čudi se da se iko više raspituje o tom nalazu. Nezadovoljan je i odnosom Mitropolije, budući da nije ispunila obećanje.

– Ja sam laik, nijesam trčao ni za kim. Obratio sam se legalno čovjeku, arheologu, koji je danas direktor Uprave za zaštitu kulturnih dobara. Ja da idem od vrata do vrata, da pitam može li ili ne može, nijesam želio. Zagarčanin je izjavio da bi država trebalo da se zainteresuje, ali ništa od toga nije bilo. Ni Mitropolija nije ništa ispoštovala, ništa nije uradila. Sve je to tako ostalo, prošle su godine, ko zna đe je Amfilohije zatutnuo taj pečat. Da mogu da vratim vrijeme, uradio bih sve potpuno drugačije. Ne bi za njega znali ni jedni, ni drugi, ne bih ga prodao, stajao bi kod mene, na sigurnom. Meni je žao što se sve to tako dogodilo. Jedni i drugi su na istom nivou, ništa nijesu uradili – rekao je Savić i dodao da bi „volio da pečat sjutra bude kulturno dobro, da završi u muzeju, da se nešto o tome napiše, da se izučava itd.“

Stručni stav da kulturno dobro nosi naziv „Dukljanski pečat sa Obluna“

U elaboratu Uprave za zaštitu kulturnih dobara ističe se da bi pečat trebalo zaštititi ne kao „Pečat arhonta Petra“, već pod imenom „Dukljanski pečat sa Obluna“.

– Po prijavi pronalaska pečata, za isti je u medijima i dokumentaciji korišćen naziv „Pečat arhonta Petra“. S obzirom na to da pečat koji je objavljen još krajem XIX vijeka, a koji se danas nalazi u Njemačkoj, nosi taj naziv, te da se, iako za to postoje indicije, na osnovu natpisa na reversu pečata ne može sa sigurnošću tvrditi da je Petar koji se pominje upravo arhont Petar, stručni stav je da u cilju jasnijeg raspoznavanja ovog kulturnog dobra i ostavljanja mogućnosti daljim interpretacijama na osnovu budućih istraživanja, kulturno dobro nosi naziv „Dukljanski pečat sa Obluna“ – navodi se u obrazloženju ovog elaborata.

Konačnu odluku donijeće Vlada Crne Gore

Iz Uprave za zaštitu kulturnih dobara Pobjedi je potvrđeno da ovaj organ, u odnosu na svoje nadležnosti i odredbe Zakona o zaštiti kulturnih dobara, ne može „donijeti akt o utvrđivanju kulturne vrijednosti predmetnog pečata, jer ne raspolaže neophodnim podacima o vlasništvu, odnosno upravljanju istim“. U odnosu na zakonske odrebe, kako ističu iz Uprave, jasno je da se vlasništvo arheoloških predmeta nađenih u zemlji ili vodi, nakon 31. jula 1945. godine, ne može steći suprotno propisima.

– Sagledavajući sve izloženo, sa stanovišta činjenice da se predmetni pečat nalazi u objektu Mitropolije crnogorsko-primorske i da je u dobrom stanju, Ministarstvo prosvjete, nauke, kulture i sporta će, na osnovu stručnog stava nadležne Uprave za zaštitu kulturnih dobara, preduzeti neophodne aktivnosti u pogledu vlasništva i prava upravljanja istim, kako bi obezbijedili njegovu trajnu zaštitu i očuvanje, u skladu sa Zakonom o zaštiti kulturnih dobara. Ističemo da na osnovu relevantnih podataka, konačnu odluku donosi Vlada Crne Gore, na prijedlog ovog ministarstva, a u cilju poštovanja odredbi Zakona o zaštiti kulturnih dobara, koji u članu 6 propisuje da je Crna Gora dužna da obezbjeđuje zaštitu i očuvanje svih kulturnih dobara koja se nalaze na njenoj teritoriji, uključujući unutrašnje vode i teritorijalno more, kao i da se stara o zaštiti i očuvanju dobara koja se nalaze u inostranstvu ako su od značaja za njenu istoriju ili kulturu. Na kraju, shodno navedenom Zakonu, vlasnici i držaoci kulturnih dobara, uključujući i vjerske zajednice, dužni su da čuvaju, poštuju, održavaju i pravilno koriste kulturna dobra koja posjeduju – navode iz Uprave.

Povodom pečata arhonta Petra, Pobjeda je 5. aprila uputila pitanja i na imejl Dobrile Vlahović, koordinatorke resora kulture u Ministarstvu prosvjete, nauke, kulture i sporta, ali odgovori nijesu stigli do zaključenja ovog broja Pobjede.