Kako navode, predmetni objekat uživa status kulturnog dobra na osnovu više rješenja donesenih od 1957. do 1993. godine, kojima je stavljen pod zaštitu i upisan u odgovarajuće registre kulturnih dobara.
„Predmetni objekat uživa status kulturnog dobra na osnovu Rješenja o stavljanju pod zaštitu broj 1230 od 27. novembra 1957. godine, Rješenja o uvođenju u Registar broj 01-1106/1-61 od 4. septembra 1961. godine i Rješenja o upisu u Centralni registar broj 02-502 od 5. avgusta 1993. godine“, saopšteno je iz Kancelarije predsjednika.
Podsjećaju da je predsjednik Crne Gore vratio zakon parlamentu uz obrazloženje da je potrebno dodatno preispitati njegovu usklađenost sa Ustavom Crne Gore i važećim zakonodavstvom.
„Dostavljeni izvod iz rješenja dodatno potvrđuje opravdanost takvog postupanja, budući da se radi o nepokretnom kulturnom dobru u državnoj svojini, koje uživa poseban režim pravne zaštite“, navodi se u saopštenju.
Iz Kancelarije predsjednika posebno ukazuju na odredbe Zakona o zaštiti kulturnih dobara.
„Posebno podsjećamo da je članom 42 stav 1 Zakona o zaštiti kulturnih dobara izričito propisano da se nepokretno kulturno dobro u državnoj svojini ne može otuđiti“, ističu iz Kabineta predsjednika.
Ocjenjuju da odluka o vraćanju zakona na ponovno odlučivanje predstavlja odgovoran odnos prema zaštiti ustavnosti, zakonitosti i kulturne baštine Crne Gore.
Preporučeno
„Imajući u vidu navedeno, odluka da se zakon vrati Skupštini na ponovno odlučivanje potvrđuje odgovoran odnos prema zaštiti ustavnosti i zakonitosti, kao i prema obavezi države da kulturnu baštinu čuva u skladu sa važećim pravnim poretkom“, zaključuje se u saopštenju.
Video