Akademik Miro Vuksanović i predsjednik Odbora za standardizaciju srpskog jezika Sreto Tanasić kažu da je odluka o priznanju crnogorskog jezika stvar politike.
Kako su rekli, ne postoji lingvistička osnova za to.
“Ovdje je riječ o politici, nije riječ o lingvistici, nije riječ o nauci ni o logici, već o nečemu što bismo mogli nazvati nasiljem nad činjenicama. Ja ne znam kako će oni sada, kada su dali sebi tako lijep zadatak, prevoditi sa istog jezika na isti i kako će utvrditi šta je napisano na srpskom, a šta na crnogorskom jeziku”, rekao je Vuksanović Tanjugu.
“O nečemu odlučuju ljudi koji zapravo ne poznaju suštinu, jer nema primjera u španskom, engleskom i drugim velikim jezicima da se jezici nazivaju imenima zemalja, kao što je to uvedeno kod nas u posljednje vrijeme da smo od jednog jezika dobili četiri koji se nazivaju po državama”, naglasio je upravnik Biblioteke Srpske akademije nauka i umjetnosti.
On je primijetio da u svijetu sve češće vlada mišljenje, kao i u nekim našim krajevima, da “Vuk nije Vuk Karadžić, nego vuk kurjak i da on nije zasnovao ono što danas nazivamo savremenim srpskim književnim jezikom i sakupio Srpski riječnik na kome počiva novija srpska književnost, te da se on zapravo igrao nečim što oni tek sada, poslije 200 godina prepoznaju”.
“Bez obzira što ovo šaljivo djeluje, u tome ima istine”, rekao je Vuksanović.
Tanasić podsjeća da je Komitet za kodifikaciju jezika u više navrata isticao da nema lingvističkih osnova da se registruje crnogorski kao poseban jezik te da može eventualno da se govori o nekoj varijanti srpskog jezika i pretpostavlja da su razlozi za promjenu odluke političke prirode.
“U Crnoj Gori nema nikakvih lingvističkih, pa ni sociolingvističkih osnova da se govori o posebnom jeziku – crnogorskom i tvrdim da oni koji se zalažu za crnogorski jezik nikada neće progovoriti crnogorskim jezikom. To će uvijek biti srpski jezik sa izvjesnim karakteristikama. Ne prave se jezici tako lako i etiketa ne mijenja ništa”, rekao je Tanasić Tanjugu.
On ukazuje na to da sve dijalekatske pojedinosti kojima su “zakitili taj takozvani crnogorski jezik”, nisu ništa drugo nego pojedinosti srpskih narodnih govora koji postoje u Crnoj Gori, ali da nijedna od tih pojedinosti nije karakteristika samo za govore u CG.
Tanasić naglašava da sve što su Crnogorci “stvorili i na maču postigli”, sve je zapamćeno i zapisano na srpskom jeziku, te da priznavanje crnogorskog jezika ne predstavlja nasilje samo nad srpskim narodom i srpskim jezikom u Crnoj Gori, već i nasilje nad istorijom i kulturom Crne Gore.
Predsjednik Odbora za standardizaciju kaže da se, imajući u vidu prilike u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj, Crnoj Gori, mora razmišljati o standardizaciji srpskog jezika.
“Neće tu biti nekih revolucionarnih odstupanja od ovoga što danas imamo, ali standardni jezik se s vremena na vrijeme obnavlja, dograđuje, dorađuje, njegova norma se koriguje, dopunjuje”, pojasnio je Tanasić, pozivajući se na sociolingvističke prilike u regionu.
On je pomenuo težnju u BiH za stvaranjem jezika koji nazivaju bosanskim, zatim višedecenijsku sistemsku jezičku asimilaciju srpskoga naroda u Hrvatskoj, pa se samo polovina stanovnika koji se izjašnjavaju kao Srbi izjašnjava da im je srpski jezik maternji.
Vuksanović smatra da srpski jezik svim ovim događanjima nije ugrožen, da je riječ o velikom jeziku koji ima pola miliona riječi, ali da se samo mali procenat koristi u svakodnevnom govoru i drugim načinima izražavanja.
“Srpski jezik ne može biti ugrožen ni deobama ni različitim nazivima, uvijek će se znati šta je srpski jezik, ali je on ugrožen od nas samih”, ocijenio je Vuksanović, dok Tanasić smatra da država mora da reaguje i obezbijedi da se osnovno pravo – pravo na jezik poštuje svuda gdje Srbi žive, jer su prava srpskog naroda u BiH, Hrvatskoj, Crnoj Gori i Makedoniji ugrožena.
Preporučeno
Izvor: b92.net
Video