Video
Niđe pod kapom nebeskom nikome ne može pasti na pamet da prepiše sve državno sakralno nasljeđe okupatorskoj ustanovi, ispostavi kolonijalne svijesti. To je suštinska poruka pisma akademika prof. dr Milorada Nikčevića koje je pročitano na skupu AMANET u Podgorici kojom se traži vraćanje crkava, manastira i sve nepokretne imovine Crnoj Gori.
Nikčević ističe da, iako je od obnove nezavisnosti Crne Gore prošlo skoro 12 godina, ne može, a da se ne zapita gdje je to danas naša domovina i u njoj njeni stubovi nacionalnog identiteta, šta je sa našim manastirima i crkvama i za cjelokupnom materijalnom i nematerijalnom duhovnom baštinom.
Preporučeno
“Sretan što se ostvario san generacija i generacija, iskrenih crnogorskih patriota, od kojih mnogi nijesu, na našu žalost, više među nama, i tužan, žestoko tužan što, nažalost, ovo danas nije ona crnogorska država o kojoj smo snili i kojoj smo posvetili svoj mladenački život. Jeste, to i dalje zemlja naših glasovitih predaka i dalje nosi slavno ime pred kojim se klanja slobodoumni svijet – Crna Gora, no, na moju veliku žalost, to što je ona u našim srcima plašim se da nije i u realnosti. A ona danas? ― sve su prilike, nije država u punome kapacitetu toga značenja! Da jeste ne bi bilo potrebe da se u njoj pokreće građanska peticija o pitanju koje se podrazumijeva u svakoj demokratskoj državi. Niđe pod kapom nebeskom ne može nekome pasti na pamet da prepiše sve državno sakralno nasljeđe okupatorskoj ustanovi, ispostavi kolonijalne svijesti, čije je śedište izvan te države, a da to po automatizmu ne bude sankcionisano kao djelovanje protiv interesa vlastite zemlje i crkve! E u mojoj i vašoj Crnoj Gori je to izgleda moguće, a peticija kojom se poziva na ispravljanje te pravne i istorijske nepravde u jednome dijelu javnosti doživljava se kao nekakva nacionalistička rabota s ciljem skretanja pažnje s važnijih tema!? Kao da poštovanje države i zakona nije najvažnija tema jednog uređenog društva”, ocjenjuje Nikčević.
On kaže da ne može da se otme utisku da je, koliko god to paradoksalno bilo, stanje i za crkvu i za državu bilo bolje prije obnove nezavisnosti.
“Makar nas je sve okupljala jedna ideja kojoj smo podredili sve svoje male, privatne interese i kojoj smo se bezrezervno posvetili. Kad danas pogledam što je ostalo od te ideje vidim nedoraslu političku elitu koja je 2006. procijenila da su svi poslovi gotovi i da nad izlivenim temeljima ne treba graditi kuću; vidim bahatu kvazielitu novih bogataša koji su razgrabili društvenu imovinu; vidim državnu administraciju spremnu da trguje s temeljnim identitestkim vrijednostima; vidim da se ugađa i podilazi onima koji Crnu Goru ne smatraju svojom matičnom zemljom; da se prekraja istorija, a izvorna multikulturalnost i multikonfesionalnost pretvaraju u lažnu multietničnost koja od Crne Gore pravi ne zajedničko dobro već interesnu sferu za sitne trgovine između kvazinacionalnih zabrana; vidim raspolućeno suverenističko biračko tijelo i bivše suvereniste, kako bivše visoke funkcionere tako i medijske magnate, kojima je sujeta i lična mržnja pomutila vidike pa su spremni i na pakt s crnim đavolom samo da bi se domogli vlasti, odrekavši se Crne Gore i borbe za njenu kulturnu i nacionalnu emancipaciju; vidim i neke koji se dokazuje ukidajući i ono malo tekovina koje je crnogorski jezik i identitet osvojio u državnim strukturama; vidim državne ustanove koje za voditelja kursa crnogorskoga jezika za dijasporu postavljaju osvjedočenoga negatora crnogorskoga jezika i identiteta; vidim Crnogorsku crkvu koja grca i tavori, bez potpore, bilo logističke bilo finansijske, dok se predstavnici kolonijalne svijesti i retrogradnih ideologija razmeću novcima dobijenim iz državnoga budžeta za antidržavnu djelatnosti”, napominje on.
Sa skupa u Podgorici kom je prisustvovalo više stotina ljudi, naglašeno je da je peticija građanska inicijativa, a ne politička manipulacija neke partije. Ona je borba kojom se dovršava obnova crnogorske nezavisnosti 2006. godine. Peticija, takođe, nije zahtjev da se crkve daju Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi na upravljanje, mada mnogi od njih intimno to žele, već da se vrate Crnoj Gori koja je bila vlasnik svih manastira i crkava prije 1918. godine kada je neustavno ukinuta i crnogorska država i crkva.
