Nije pametno iskušavati građane kojima je jedini grijeh to što vole Crnu Goru

Vesna Šofranac

Vlast mora biti duboko svjesna ozbiljnosti trenutne situacije izazvane ustoličenjem mitropolita Joanikija na Cetinju i da dailji razvoj događaja umnogome zavisi od njihovog odgovornog i mudrog državničkog postupanja. Isto tako, moraju biti svjesni svoje odgovornosti, prije svega pred građanima Crne Gore, te da im je veća greška danjih razočaraju i zamjere se njima, nego eventualno vlasti ili crkvi druge države. Stoga, molim ih da ne posežu tako olako za ‘batinom’ i ne kreću u zaplašivanje i disciplinovanje građana kojima je jedini ‘grijeh’ to što vole Cmu Goru, poručuje u razgovoru za Vikend novine Cetinjanin, predsjednik UBNOR-a prijestonice, jedan od osnivača NVU Crnogorski zbor Stevan Radunović.

Kako Vi, kao Cetinjanin, antifašista, građanski aktivista, vidite političku, društvenu, ali i bezbjednosnu situaciju u prijestonici uoči najavljenog događaja?

RADUNOVIĆ: Najkraće, vidim je kao jako zabrinjavajuću, ali i realno očekivanu. Zabrinjavajuću, jer je evidentno da ozbiljne tenzije već postoje, da iz dana u dan i još više rastu, a ne vidi se da oni koji su to izazvali imaju namjeru da nešto promijene u cilju ublažavanja. Realno očekivanu, jer moramo biti svjesni da smo izloženi pritisku velikosrpskog nacionalizma, koji ne počinje odskora već od mnogo ranije. Mijenjao je forme djelovanja, izvođače i intenzitet, ali je uvijek bio prisutan kao potencijalna ili vrlo direktna opasnost po Crnu Goru i njenu samostalnost.

Cilj je bio i ostao da Crna Gora bude dio “Velike Srbije” ili, kako to sad predstavljaju, dio “srpskog sveta”. Uvijek su neposredne izvođače za realizaciju toga cilja, kao i sada, tražili i nažalost nalazili upravo ovdje. Na njihovu žalost, oni koje su odabrali i podržavali ih prethodne dvije-tri decenije pokazali su se nesposobnim da obave postavljene zadatke pa se stoga aktivnije umiješala upravo SPC i otvoreno eksponirala kao politički subjekt koji vodi te aktivnosti.

I koja je pobijedila na izborima…

RADUNOVIĆ: Tako je. Ona je ta koja je pobijedila na izborima, koja je sastavljala vladu, koja presudno utiče na kreiranje njene politike, u krajnjem i na ukupnu političku situaciju u zemlji. A pritom nas optužuju da smo protiv Srbije i srpskog naroda, što apsolutno nije tačno. Nemamo mi ništa protiv Srbije, protiv srpskog naroda ni ti protiv Srba u Crnoj Gori. Čak ni protiv onih koji su doskoro bili Crnogorci pa na osnovu nekih novih saznanja, nečijeg autoritativnog djelovanja ili nekih drugih razloga koji se možda izražavaju u brojkama ili nekim benefitima promijenili svoja nacionalna osjećanja. Ono što nama smeta i što ne možemo i nećemo prihvatiti jeste da nas negiraju i traže da ih slijedimo.

Poseban revolt izazvala je poruka premijera Cetinjanima da niko ne može da spriječi Joanikijevo ustoličenje, te da mu nije jasno zašto se narod buni, budući da to treba da bude “opštenarodno zadovoljstvo”…

RADUNOVIĆ: Nije lako komentarisati izjavu čovjeka koji je već toliko puta pokazao da ni on sam nije načisto što misli i što izjavljuje. Bio je nosilac liste “Za budućnost Čme Gore” u kojoj je skupljeno i spojeno nespojivo. Udružili su se oni kojima je jedino zajednička mržnja prema prethodnoj vlasti, ali dijelu njih i mržnja prema Crnoj Gori kao samostalnoj, građanskoj, multikonfesionailnoj, antifašističkoj i proevropskoj državi.

Nakon što su, zahvaljujući djelovanju crkve, nekih stranih faktora i određenom nezadovoljstvu prema ranijoj vlasti (opravdanom ili fabrikovanom) pobijedili na izborima, on misli da je ta budućnost Crne Gore za koju se on zalaže već došla i da je upravoon bogomdan daprocjenjuje što je dobro, a što nije.

Čovjek kojega više ne podržava i ne priznaje najveći dio onih koji su ga izabrali, uz to čovjek koji hladno priznade kako, da se on pitao, Crne Gore kao nezavisne države ne bi ni bilo, nakon svega daje sebi za pravo da nas uči da bi najavljeno ustoličenje trebalo da bude opštenarodno zadovoljstvo. A da li može biti zadovoljstvo dovođenje na tron Svetoga Petra čovjeka koji ne priznaje ništa crnogorsko, kojemu ništa ne smeta da se grubo smanji rang Mitropolije u odnosu na onaj koji je imala i koji se dovodi uvezu, makarudijelu prikrivanja, sa djelima koja se ozbiljno kose sa zakonskim i moralnim normama. Sve to ga čini nedostojnim toga trona i ulaska u Cetinjski manastir kao našu svetinju. Uz sve, planiraju da ga ustoliči patrijarh SPC, koji takođe negira sve crnogorsko.

Zašto se ustoličenje organizuje na Cetinju, zašto na tome insistira država Srbija i SPC kada se zna da se Joanikije doživljava kao mitropolit tuđe crkve, koji, pritom, ne priznaje crnogorsku državu, crkvu, jezik, kulturu? Da li je riječ o pokušaju destabilizacije Crne Gore, na što pojedini analitičari upozoravaju?

RADUNOVIĆ: Rekao bih da zato postoje bar dva razloga. Prvi, oni možda misle da su ostvarili pobjedu nad Crnom Gorom i da to treba ovim činom i da pokažu upravo na Cetinju, mjestu vječitog i jakog otpora velikosrpskoj politici na ovom prostoru. Da pokažu svoju moć, odnosno našu nemoć da se suprotstavimo.

A drugi, ako mi ne prihvatimo da budemo pasivni posmatrači ponižavanja Crne Gore, već na miran i dostojanstven način izađemo da izrazimo neslaganje sa tim, onda nije nerealno očekivati da oni pokušaju da ubace među te građane obučene provokatore koji bi bili zaduženi da izazovu nemire.

Time bi oni željeli da domaćoj i svjetskoj javnosti crnogorske patriote predstave kao nasilnike, izazovu nestabilnost, pa još i iznude dovoljan razlog i opravdanje za upotrebu sile protiv naroda. Takav scenario je realno očekivati na osnovu nekih aktivnosti i njihovih najava da se može očekivati “oružana pobuna”. Uz to, destabilizovanje prostora na koji se želi ostvariti prevlast i potčiniti ga Srbiji i SPC je metoda koju su i do sada obilato koristili na ovim prostorima i u okruženju. Da ne govorimo kakve je to dosad imalo posljedice i kakve bi još moglo imati.

Sve je više građana, ne samo Cetinjana, koji se oglašavaju preko društvenih mreža poručujući premijeru da ne kreće na Cetinje, da je krenuo “batinom na sopstveni narod”, upozoravajući ga da batina ima dva kraja. Dakle, tenzije samo rastu. Šta bi poručili građanima, a šta vlasti u ovoj situaciji?

RADUNOVIĆ: Radi se o porukama mirnih, dobronamjernih patriota kojima je Crna Gora na srcu. Žele je graditi i imati kao topao, udoban, bezbjedan i dovoljno prostran dom ne samo za njih, već i za sve građane, bez obzira na njihova opredjeljenja. Neko sa takvim shvatanjima ima puno pravo, čak i obavezu da se ne miri sa pokušajima, odakle god oni dolazili, da se Crna Gora i Cetinje, kao njihove najveće svetinje, ponize, devastiraju ili se predaju na upravljanje njihovim negatorima i mrziteljima.

Stoga, veoma korektno i još uvijek mirno šalju takve poruke. To ne znači, i ne bi bilo pametno tumačiti, da ih je lako zaplašiti i disdplinovati. Moja poruka građanima bi bila da svoje opravdano nezadovoljstvo i protest pokazuju u skladu sa važećim propisima i koristeći zakonom, Ustavom i međunarodnim standardima zagarantovana prava i slobode. Da pritom sačuvaju mir, dostojanstvo i međusobnu toleranciju kao i da se čuvaju od realno očekivanih provokacija i podmetanja.

Poruka vlasti…

RADUNOVIĆ: Moja poruka vlasti bi bila da moraju biti duboko svjesni ozbiljnosti trenutne situacije i da dalji razvoj događaja umnogome zavisi od njihovog odgovornog i mudrog državničkog postupanja. Isto tako, moraju biti svjesni svoje odgovornosti, prije svega pred građanima Crne Gore, te da im je veća greška da njih razočaraju i zamjere se njima, nego eventualno vlasti ili crkvi druge države. Stoga, molim ih da ne posežu tako olako za “batinom” i ne kreću u zaplašivanje i disciplinovanje građana kojima je jedini “grijeh” što vole Crnu Goru. Da ne provjeravaju njihovo strpljenje, ali i spremnost da brane svoja zagarantovana prava.

Kako Vama, kao osvjedočenom antifašisti, djeluju poruke vlasti o pomirenju svih sa svima, dok sa druge strane imamo brutalni revanšizam i povampirenje ideologije za koju smo mislili da je pobijeđena?

RADUNOVIĆ: Poruke ove vlasti o planiranom djelovanju u pravcu pomirenja, izboru daljeg puta Crne Gore na spoljnjem i unutrašnjem planu su mogle nekome i nekad izgledati prihvatljivo, čak ohrabrujuće. Ali kad uporedite konkretne poteze u vršenju vlasti sa tim porukama, onda mi one djeluju krajnje licemjerno. Predug bi bio spisak tih konkretnih poteza na kojima temeljim ovu ocjenu.

Bila su im u kampanji, nakon preuzimanja vlasti, pa i još uvijek, puna usta priče o partijskom zapošljavanju koje je navodno sprovodila prethodna vlast. Siguran sam da, ako je i bilo toga, da je to u znatno manjoj mjeri nego što ga sprovodi ova vlast. Uklanjaju s pojedinih mjesta i sposobne kadrove, koji su često bili raspoređeni isključivo zbog svojih sposobnosti, a ne partijske pripadnosti. Umjesto njih raspoređuju članove svojih partija ili porodica, a ima slučajeva da se radi o ljudima koji ne ispunjavaju ni formalne uslove za ta mjesta. Kritikovali su neadekvatnu zastupljenost članova srpske nacionalnosti u državnoj upravi, što nije bilo tačno, ili makar ne tako drastično kako su ga predstavljali.

Nemali broj Srba, iz određenih razloga, koristio je pravo da se ne izjašnjava po nacionalnoj pripadnosti te je stoga njihov procenat u tim organima prikazivan kao znatno manji od stvarnog. Sada se još i sprovodi neviđeni revanšizam i progon ljudi koji nijesu Srbi, zapošljavaj u se svoj i mimo propisane procedure, a jako vrijedan dokument i preporuka im je potvrda da su aktivno učestvovali u litijama.

A priča o “pomirenju”?

RADUNOVIĆ: Ono što njihovu priču o pomirenju čini posebno licemjernom i neprihvatljivom to je rehabilitovanje, čak i veličanje ideologije koja je u Drugom svjetskom ratu bila na strani fašističkih okupatora i zajedno sa njima pobijeđena 0 kakvom se ovdje pomirenju može govoriti i na kojim osnovama? Pomirenje do nivoa opraštanja saradnicima sa okupatorom i posebno članovima njihovih porodica učinjeno je nedugo poslije rata, tako da su svi oni uživali ista prava kao i svi ostali građani.

Sad se, pod izgovorom navodnog pomirenja, nastoji prekrajati istorija i da se izjednačavaju oni koji su se borili i ginuli za slobodu domovine sa onima koji su otvoreno sarađivali sa okupatorom. Ne smijemo zaboraviti da, iako je fašizam vojnički poražen, on nažalost nije i konačno istrijebljen, već postoji kao stalna opasnost koja se povremeno javlja u različitim oblicima.

Na nedavnom obilježavanju 85 godina od Belvederskog protestnog zbora, poručili ste da je “Belveder nikada aktuelniji recept državnog i nacionalnog opstanka” i da je naša obaveza da pokažemo da smo spremni da odbranimoslobodu, antifašistički, multietnički, multikonfesionalni, sekularni, građanski, proevropski karakter Crne Gore. Na koji način odbraniti ove vrijednosti?

RADUNOVIĆ: Kad govorimo o Belvederskom protestu, treba istaći da je to bio vjerovatno najmasovniji, ali svakako najkrvavije završeni protest protiv nenarodnog režima Kraljevine Jugoslavije. Bio jeusmjeren, prije svega, protiv nacionalne nepravde prema crnogorskom narodu. Možda je donekle u tome i razlog da je ovaj izuzetno značajni događaj dosta dugo bio nepravedno zapostavljan i manje pominjan nego što zaslužuje.

Tada su sve napredne procrnogorske snage uvidjele potrebu i uspjele da se organizuju u zajednički front za odbranu interesa Crne Gore i njenih građana. Uspjeli su da se izdignu iznad međusobnih, partijskih ili ličnih neslaganja i razlika i da zajedno pripreme i organizuju proteste, čime je akcija dobila narodno-frontovski karakter. Rekao sam povodom obilježavanja godišnjice toga događaja i sada kažem da i mi moramo da pokažemo da smo spremni, ako neko želi i pokuša, spolja ili iznutra, da ugrožava Crnu Goru i njenu slobodu, njen antifašistički, multietnički, multikonfesionalni, sekularni, građanski, proevropski karakter, da dignemo glas protiv toga.

Da, kao i oni tada, prevaziđemo sve međusobne razlike i eventualne razmirice, partijske ili lične, okupimo sve patriotske snage u široki zajednički front i odbranimo takvu Crnu Goru i slobodu i jednaka prava za sve njene građane. To je naš dugprema domovini Cmoj Gori, prema našim precima koji su nam je takvu izgradili i doranili, kao i prema našim potomcima kojima je mi moramo sačuvati i ostaviti.

Vlast u Nikšiću nije samo odbacila organizaciju boraca, već antifašizam kao temeljnu vrijednost

Vidjeli smo da se u Nikšiću tamošnja organizacija boraca NOR-a izbacuje iz opštinskog budžeta. U kakvim uslovima danas radi organizacija SUBNOR-a i antifašista Crne Gore?

RADUNOVIĆ: Izbacivanje UBNOR-a Nikšić iz budžeta je jako zabrinjavajuća činjenica. Koliko mi je poznato, nova lokalna vlast u Nikšiću je čak suspendovala odluku Skupštine opštine kojom je toj organizaciji utvrđen status potrošačke jedinice i određen pripadajući iznos sredstava iz budžeta. Uz to, u pitanju je jedno od najaktivnijih i najorganizovanijih udruženja u Crnoj Gori koje je upravo zbog toga, povodom Dana državnosti ove godine, dobilo visoko državno odlikovanje. Mislim da se ovdje radio još težoj činjenici, tj. ne samo o izbacivanju organizacije boraca, nego, rekao bih, o izbacivanju antifašizma kao jedne od temeljnih vrijednosti na kojima bi trebalo da počiva naše društvo.

Što se tiče statusa SUBNOR-a, mislim da ni do sada nije bio na adekvatan način definisan. Jasno je da to više nije, i ne treba da bude društveno-politička organizacija kao što je nekada bio, ali ni sistemsko rješenje da bude NVO izjednačena u svemu sa ostalim takvim organizacijama, čini mi se, nije prava mjera.

Konkretno, UBNOR Cetinje ima dobru saradnju sa organima lokalne vtasti, posebno sa gradonačelnikom, tako da gotovo sve aktivnosti na ostvarivanju ciljeva i zadataka udruženja planiramo i realizujemo kao zajedničke. Naš cilj i jeste ne da mi budemo ekskluzivni branioci i propagatori ideja antifašizma, već naprotiv, da se borimo za društvo u kojemu su to opšteprihvaćene ideje.