Video
Na prijedlog Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede (MPŠV) trgovački lanci su pokazali spremnost da pomognu domaćim proizvođačima i najavili da će povući zalihe iz mljekara kako bi one mogle nastaviti sa otkupom od farmera, najavljen je i hitan izvoz viškova u zemlje regiona, ali se do sada u više navrata pokazalo da čim se kriza stiša, domaća proizvodnja ponovo ostaje bez jasnog plana i nedovoljne zaštite.
Privremeno rješenje
Iako se našlo privremeno rješenje kojim je spriječeno da šteta po farmere bude još veća, to nije riješilo njihovo nezadovoljstvo jer smatraju da se Vlada ne bavi dovoljno pitanjem zaštite domaće proizvodnje. Država ih, kako kažu, tek čuje kada „voda dođe do poda“, a sistemski problem se dugoročno ne rješava.
Prema podacima Udruženja prerađivača mlijeka Crne Gore, tri najveće mljekare u zemlji otkupljuju oko 56 odsto ukupno proizvedenog mlijeka, što dnevno dostiže gotovo 50 tona. Njihova proizvodnja je specifična jer je riječ o kvarljivoj robi, pa su povremeni viškovi očekivani imajući u vidu neusklađenost proizvodnje, prerade i potrošnje, te izostanka dugoročne strategije za plasman domaćih proizvoda.
Osim toga, kako je Pobjedi rečeno iz Udruženja prerađivača mlijeka, trenutno je i evropsko i tržište regiona preplavljeno viškovima.
“Našlo se prelazno rješenje i zahvalni smo što je kompanija Voli prva inicirala dogovor i izrazila spremnost da pomogne domaćim proizvođačima. U najvećem problemu su farmeri, jer mljekare nemaju prostora da otkupe sve količine. Ipak, ovo može biti samo privremena mjera, dugoročno moramo tražiti sistemska rješenja”, navode iz Udruženja.
Dodaju da se viškovi očekuju i narednih mjeseci, te da se, iako se povećava broj gazdinstava i prinosi, gubi korak u dijelu plasmana proizvoda.
Načelnik u Direktoratu za poljoprivredu u Ministarstvu poljoprivrede Ranko Bogavac nakon prošlonedjeljnog sastanka sa farmerima i prerađivačima naglasio je da ne mogu odgovoriti na njihove zahtjeve u dijelu ograničenja uvoza, jer su potpisnici CEFTA sporazuma koji ih obavezuje na slobodan protok robe. Ipak, iz Udruženja podsjećaju da CEFTA predviđa i mogućnost privremenih mjera u kriznim situacijama.
“Iako je Crna Gora potpisnica CEFTE, država ima pravo da u slučaju krize na neki način ograniči uvoz, pa čak i do dvije godine. Ovo nije samo pitanje Ministarstva poljoprivrede, već i Ministarstva finansija i Ministarstva ekonomskog razvoja. Moramo zajedno raditi na tome da očuvamo domaću proizvodnju”, poručuju iz Udruženja.
Zaštita domaćeg tržišta
Podsjećaju da su mnoge zemlje regiona i EU u sličnim situacijama štitile svoje tržište, dodajući da je Mađarska tokom pandemije potpuno obustavila uvoz hrane, dok je Srbija više puta uvodila privremene zabrane i takse.
“Kada smo ranijih godina rješavali viškove, izvozili smo ih po nižim cijenama, najčešće u Bosnu i Hercegovinu, kako bismo održali kontinuitet proizvodnje. Ove godine to je sve teže, jer i region ima svoje viškove”, kazali su Pobjedi iz Udruženja.
Poseban problem vide i u neusklađenosti sa sistemom javnih nabavki.
“Ne postoji nijedan sastanak koji smo imali u Ministarstvu poljoprivrede ili Privrednoj komori da nijesmo pomenuli da se domaći proizvodi plasiraju kroz javne ustanove. I dalje se dešava da pojedine institucije koriste proizvode iz uvoza”, naglašavaju prerađivači.
Samo u novembru ih, kako navode, očekuje više neradnih dana, a onda i period slava i posta, što će ponovo uticati na gomilanje zaliha. Ocjenjuju da je neophodno formirati stručni tim koji će trajno riješiti ovu situaciju. Zaključuju da stabilnost tržišta mlijeka ne može zavisiti od jednokratnih intervencija, već od jasne strategije i podrške domaćoj preradi, kako bi se smanjila zavisnost od uvoza i obezbijedila sigurnost domaće proizvodnje.
CEFTA sporazum ima za cilj olakšanje trgovine između zemalja članica kroz ukidanje barijera čije su potpisnice pored Crne Gore, Srbija, Albanija, BiH, Kosovo, Moldavija i Sjeverna Makedonija.
Iako se ovaj sporazum uglavnom koristi kao ograničenje kad god se pomene eventualna potreba za intervencijom na tržištu, iz Udruženja naglašavaju da ukoliko država smatra da je tržište ozbiljno ugroženo zbog povećanog uvoza iz druge države članice, privremeno može odstupiti od obaveza slobodne trgovine.
“Mjere se mogu uvesti ako postoji ozbiljna šteta ili prijetnja za domaću industriju, ako poremećaj utiče na osjetljive sektore, među kojima je poljoprivreda i ako uvoz značajno narušava ravnotežu na tržištu”, kažu iz Udruženja.
Da bi se ove mjere uvele, kako dodaju, potrebno je dokazati postojanje poremećaja statističkim podacima o uvozu, cijenama, proizvodnji, obavijestiti sve članice, uz mogućnost hitnih privremenih mjera do 200 dana ili trajnih zaštitnih mjera koje ne mogu biti duže od dvije godine uz mogućnost produženja za još dvije.
Primjeri iz regiona
Tako bi država, ukoliko ispuni ove uslove, mogla povećati carine na određene proizvode, uvesti kvote ili ograničiti uvoz, privremeno i zabraniti uvoz određene robe ili subvencionirati domaću proizvodnju ako se time ne narušava konkurencija.
Preporučeno
Da su članice CEFTA koristile ove mogućnosti, objašnjavaju iz Udruženja, govore primjeri iz Srbije, gdje se uvela uvozna taksa na mliječne proizvode i sir, privremeno zabranio izvoz brašna i ulja, a slično se dešavalo i u Albaniji sa uvozom ljekova, u BiH i na Kosovu za mlijekom, mliječnim proizvodima i voćem i povrćem.
