Predsjednik Crne Gore Milo Đukanović odlikovao je, u skladu sa članom 15 Zakona o državnim odlikovanjima i priznanjima, Medaljom čovjekoljublja Tatjanu Vukićević iz Nikšića, koja je donirala bubreg mladom komšiji Nikoli Mijuškoviću.Tatjana Vukićević je prvi nosilac Medalje čovjekoljublja za ovaj nesvakidašnji humani gest.

Predsjednik Đukanović će joj lično uručiti ovo državno odlikovanje u najskorije vrijeme.

“Neizmjerno sam srećna što će Nikola posle tromjesečne izolacije stati na noge. Prije nego što sam pošla za Istanbul posjetila sam manastir Ostrog i iz svetinje ponela ikonicu Svetog Vasilija Čudotvorca. Svetitelj je bio uz nas cijelo vrijeme operacije i zbog toga sam čvrsto uvjerena da sve ružno kroz šta je Nikola prolazio više se nikada neće ponoviti“, kazala je medijima heronina Tatjana Vukićević.

Ona je kazala i da je humanost naslijedila od oca koji je bio dobrovoljni davalac krvi i pomagao ljudima u nevolji.

“Još prije tri godine izrazila sam želju da pomognem Nikoli i doniram mu bubreg, ali su me Mijuškovići pokušali poštedjeti, pa su pomoć tražili od rodbine, kumova i prijatelja. Nisu uspjeli, jer su svi pokušaji bili uzaludni“, dodaje ona.

“Kada su izgubili svaku nadu da mogu naći donora, ja sam zakucala na njihova vrata i kazala im da više ne traže druge ljude kad sam je spremna da to učinim. Nakon što su pristali uslijedila su ispitivanja, i gotovo svi parametri su se poklopili. Bila sam idealan donor. Moja operacija trajala je dva i po sata, a Nikolina pet. Operacija je urađena najsavremenijom metodom, osjećala sam se odlično i već treći dan napustila bolnicu“, objasnila je ona ranije za Novosti.

Za poduhvat je bilo potrebno izdvojiti 35.000 eura. Kada se čulo da bi transplantacija spasla Nikolu, cio Nikšić se digao na noge, počele su da se organizuju humanitarne akcije i sredstva su brzo obezbijeđena.

“Moja porodica je veliki dužnik Vukićevićima, a posebno Tanji. Vjerujte, 23 godine sam po bolnicama sa mojom djecom i davno bi bila pod zemljom da o njima nismo vodili računa moja supruga i ja. Nema mjesta gdje ih nisam vodio na ispitivanja, ali, nažalost, niko od članova ženine i moje familije nije mogao da Nikoli da bubreg“, priča Budo Mijušković.

“Život moga sina je bio toliko ugrožen da sam gotovo u posljednji čas krenuo u akciju s prijateljima i komšijama kako bih pronašao sredstva, i evo, uz Božiju pomoć, uspjeli smo. Prošli smo pakao, iz kojeg nas je izvuklo veliko Tanjino srce“, zaključuje otac koji je i sam donirao bubreg mlađem sinu.