Grupa Norvežana koja na ulicma Osla iz sveg glasa pjeva „Zakleo se bumbar u cvet i u med“, prošle godine postala je hit na društvenim mrežama i Youtubu. A, onda, ove godine pojavio se novi hit – ista simpatična grupa pjeva „Deda mraze, Deda mraze, ne skreći sa staze…“ Ko je simpatična grupa, otkud Norvežanima želja da pjevaju dječje pjesmice uz koje odrastaju i današnje generacije mališana na našim prostorima?

Postal Standard je uspio da stupi u kontakt sa Jovanom Pavlovićem, čovjekom koji je sve ovo organizovao…

{youtube}w72vd0wBeTg{/youtube}

Kako se rodila ideja da sa Norvežanima snimate dječije pjesme na srpskom jeziku?

Pavlović: Ideja se rodila prošle godine kad smo se dogovorili da im, preko moje organizacije „Tutti Srbija“, organizujem dolazak za Srbiju.
Pošto sam organizovao dva koncerta dogovorili smo se da bi bilo dobro da otpjevaju jednu ili više pjesama na našem jeziku.
Dugo sam razmišljao o tome koja bi pjesma bila prikladna, ono što definitivno nisam želio je da to bude neka tradicionalna ili rodiljubiva pjesma. Onda mi je palo na pamet da bi bilo baš blesavo da obradimo neku dječiju pjesmu i to neku koju sam i ja pjevao kao klinac. Ideja mi je bila da može da se pjeva i sluša u svim krajevima bivše Juge. Onda smo lansirali „zum, zum“ koji je bukvalno eksplodirao u cijelom regionu.

Zašto baš dječije pjesme?

Pavlović: Pjesme za djecu su najbezbolnije, nemaju nikakvu skrivenu političku poruku, a mnogo nas ih se sa osmjehom sjeća jer nas to povezuje sa nekim bezbrižnim i lijepim vremenom.
Istovremeno je efekat, kada mi to izvodimo, još jači jer su oni stranci i nemaju predstavu o tome kako mi to osjećamo i šta doživljavamo kad ih slušamo.
„Svartlamon hardkor“ je, istovremeno, veoma vizuelna grupa ljudi koji, gdje god da se pojave, ostave dosta snažan utisak na publiku.
Meni puno ljudi iz različitih djelova bivše Juge piše mejlove i poruke sa reakcijama da im nije samo smiješno i simpatično, već da naše obrade doživljavaju i dosta emotivno, pogotovo posle verzije „Po šumama i gorama“, koju sam lansirao za 25. maj.

{youtube}h0qLBwoDLgM{/youtube}

Ko su članovi ovog neobičnog hora? Jesu li Norvežani, ili ima i osoba iz drugih država?

Pavlović: Članovi hora su ljudi sa potpuno različitom pozadinom. Jedan radi u željezari, drugi u obdaništu, jedan je na socijali, a drugi političar u parlamentu koji predstavlja partikulare zelenih.
Ono što ih povezuje je ljubav prema parku, roku i naravno pecanju u horu.:)

Kako ste se povezali?

Pavlović: Meni su oni odmah postali veoma interesantni čim sam ih prvi put čuo, a oni su čuli za mene iz medija odavde. Onda sam ih kontaktirao da mi budu gosti na jednom većem koncertu koji sam imao ovde u Norveškoj, sa muzičarima sa Balkana i iz Palestine.
Posle koncerta smo svirali na after partiju, cijelu noć i donijeli čvrstu odluku da moramo da sarađujemo u budućnosti.

{youtube}O91xTpP4zWQ{/youtube}

Je li ih bilo teško naučiti srpski jezik? Koliko ste vremena vježbali?

Pavlović: Oni nikada nisu ni naučili naš jezik već je to bio samo jedan skeč koji je meni pao na pamet. 🙂 Svi tekstovi su napisani na velikoj tabli koja stoji iza kamere. 🙂
U svakom slučaju su veoma brzi i dobro izgovaraju riječi na našem jeziku. 🙂

Čime se Vi bavite? Od kada ste u Norveškoj?

Pavlović: Ja sam u Norveškoj od 1994. godine i ovdje sam završio muzički konzervatorijum. Od 98. sam free lance muzi;ar i putujem sa različitim projektima po cijelom svijetu. Inače komponujem muziku za pozorište, film, simfonijske orkestre i manje i veće kamerne ansamble.

Postali ste vrlo popularni kod nas. Da li se i u Norveškoj prati što radi ovaj specifični hor? Što nam sljedeće pripremate?

Pavlović: Da, i u Norveškoj su postale zapažene ove naše numere, ali naravno ne toliko kao na Balkanu.
Još uvijek nisam razmišljao o novoj pjesmi, ali ako budemo napravili turneju na ljeto, sigurno ću osmisliti nove verzije starih pjesama. 🙂

Jeste li planirali da sa svojim prijateljima iz Norveške dođete u Podgoricu, Beograd… i organizujete neki koncert na otvorenom…? Zovu li Vas da dođete?

Pavlović: Da, planiramo da dođemo na ljeto i vrlo rado bismo svirali i u Crnoj Gori. Još uvijek nismo dobili nikakav poziv, ali se nadam da će ipak stići. 🙂